TANJUG/ foto HINA/ Daniel KASAP, youtube/SVET-LO sa Ivanom MalenkoDiogenis Valavanidis
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
U pomalo mračnom, ali duboko verodostojnom okviru istorije i crkvenih odnosa, gde svaka reč nosi veliku težinu, Diogenis Valavanidis donosi izuzetno dramatično otkriće koje baca novo svetlo na odnos između Carigradske patrijaršije i Srpske pravoslavne crkve. Ovaj srpski naučni radnik grčkih korena otkriva dokaze koji ukazuju na šokantnu poruku koju je, prema njegovim rečima, patrijarh carigradski Vartolomej poslao Beogradskoj patrijaršiji. Poruku koja zvuči kao presuda.
youtube/SVET-LO sa Ivanom Malenko
Diogenis Valavanidis
Istoričar, kanonolog i čuvar pravoslavne baštine, Diogenis Valavanidis, osvetljava postupke carigradskog patrijarha Vartolomeja, koji na prvi pogled deluju kao neslavan pokušaj skrivene poruke, s dalekosežnim posledicama. On objašnjava kako je u kanonizaciji Jeremije I, patrijarha Carigradske crkve, koji je, pre skoro 500 godina, ukinuo Pećku patrijaršiju prepoznao (ne)skrivenu poruku upućenu Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Srbima:
- Istog dana, kada je patrijarh Porfirije u Sabornjoj crkvi u Beogradu uručivao Tomos predstavnicima Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske Arhiepiskopije, carigradski patrijarh Vartolomej je kanonizovao za sveca carigradskog patrijarha Jeremiju I - kaže Valavanidis, povezujući ovaj trenutak sa događajem iz 1531. godine, kada je Jeremija I ukinuo Pećku patrijaršiju u korist Ohridske arhiepiskopije. Njegovo istraživanje pretočeno u knjigu Istočni papizam, otkriva dokument koji potpisuje sam patrijarh Jeremija I.
VATICAN MEDIA / IPA / Sipa Press / Profimedia
Patrijarh carigradski Vartolomej i papa Franja
- A ko je bio Jeremija I? Jeremija I je bio patrijarh koji je 1531. godine ukinuo Pećku patrijaršiju u korist Ohridske arhiepiskopije. U knjizi Istočni papizam sve piše – kako se razara jedinstvo pravoslavne crkve. U knjizi su faksimili originalnog pisma carigradskog patrijarha Jeremije I, kojim je ukinuo Pećku patrijaršiju u korist Ohridske arhiepiskopije - tvrdi Valavanidis u potkastu "Svet-lo sa Ivanom Malenko" i otkriva:
- Taj dokument sam dobio, zahvaljujući mom prijatelju, jednom od najvećih istoričara, kanonologa i naučnom savetniku Istorijskog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti, profesoru doktoru Miodragu Petroviću. Dokument je na grčkom, ima 5-6 strana, a na poleđini se nalazi i prevod tog teksta na srpskom jeziku. Tako da u izvesnom smislu ova knjiga predstavlja i raritet - kaže Valavadinis I dodaje:
youtube/SVET-LO sa Ivanom Malenko
U knjizi Istočni papizam Valavanidis je objavio faksimil originalnog pisma carigradskog patrijarha Jeremije I, kojim je ukinuo Pećku patrijaršiju u korist Ohridske arhiepiskopije
- Dakle, carigradski patrijarh Vartolomej, šta je učinio ovim postupkom, kanonizujući Jeremiju I? Pa poslao je poruku Beogradskoj patrijaršiji: "Nestaćete, ja ću vas ukinuti" - zaključuje Diogenis Valavanidis koji je 26. septembra 2013. odlikovan jednim od najviših ordena Srpske pravoslavne crkve - ordenom Svetog Konstantina. Orden mu je uručio blaženopočivši patrijarh Irinej, u prisustvu svih članova Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve.
youtube/SVET-LO sa Ivanom Malenko
Diogenis Valavanidis
Međutim, šta znači ova kanonizacija za današnji svet? Da li je carigradski patrijarh Vartolomej, čineći ovaj korak, poslao poruku Beogradskoj patrijaršiji? Valavanidis je jasan:
- Nestaćete, ja ću vas ukinuti na određeni način. To je poruka koju je poslao Vartolomej
Ova rečenica, bez obzira na sve teološke interpretacije, može se shvatiti kao ozbiljna opomena, izazivajući snažnu reakciju i duboko razmišljanje o budućnosti Srpske pravoslavne crkve.
Ova tema, kako je istakao vladika, ima veliku teološku važnost zbog širenje vere i radi jedinstva Crkve. Ako bi svako radio po svom mišljenju i željama, onda bi se vera i jedinstvo Crkve dovodilo u opasnost.
Od ustoličenja do susreta sa najvažnijim ličnostima sveta, patrijarh Porfirije je u protekle četiri godine oblikovao istoriju Srpske pravoslavne crkve, donoseći mir i duhovnu snagu.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pomesne pravoslavne crkve, među kojima je i Srpska, odale su počast upokojenom papi Franji, prenoseći svetu snažnu poruku nade, ljubavi i vere, kao i poziv na jedinstvo u Hristu.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
Poglavar SPC u duhu hrišćanske ljubavi pruža reči utehe vernicima Ukrajinske pravoslavne crkve, pozivajući na očuvanje vere i jedinstva usred teških izazova koji prete njihovom opstanku.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
Okruženi porodicama i prijateljima, mladi oficiri želeli su da upravo sa patrijarhom Porfirijem podele jedan od najvažnijih trenutaka u svom životu i prime njegov očinski blagoslov.