NJIMA SE MOLIMO PRI NESANICI, OSVEĆENJU VODE I JELEOSVEŠTENJU: Obeležavamo velike čudotvorce Svete Kira i Jovana
Nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, govorio je vladika Atanasije.
Ove godine, u martu, navršava se četiri godina od upokojenja vladike Atanasija, koji se i danas smatra najvećim čuvarom svetosavlja.
Čovek koji nije poznavao strah kada je odbrana srpskog pravoslavlja u pitanju, bio je spreman na sve samo da se sačuva Crkva i srpstvo.
Vladika Atanasije je bio zapravo jedna od najznačajnih, najautentičnijih, ali i najkontroverznijih ličnosti posleratne istorije SPC. Oštrog jezika i jake reči nije štedeo nikoga pod kapom Nebeskom, zbog čega su ljudi neretko od njega zazirali, strahovali od onoga šta će reći, a neki se od njega i sklanjali.

On se često doticao i spornih tema, političkih, ratnih, bio uz srpski narod u Bosni, na Kosovu, uvek tamo gde je bilo najteže.
U jednoj od svojih beseda, isticao je da Bog ima velike planove za Srbe.
- Život je žrtva, ali krsnovaskrsna. Jov je krsnovaskrsna ličnost. Govorio sam negde, gde sam govorio, u Zvorniku čini mi se, krsnovaskrsni etos pravoslavlja. To je pravoslavni stav. Ne samo krst i ne samo Vaskrsenje, nego zajedno spojeno, to i jeste tajna. To je život i smrt, u tome je sve. Dolazim sa Kosova, da znate, neka velika Božja briga o nama, krivi smo, sagrešili smo, zabrljali smo, obrali smo bostan, kažu u mom selu, što kaže Glogovac u svom Nevesinju, obrao je zelen bostan. Znači, ne može ništa sa njim osim da ga baci stoci - rekao je pa nastavio:
- Ali, Bog nešto hoće sa ovim narodom, kao što hoće sa Izrailjom. Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, a svi narodi su Božji - govorio je blaženopočivši vladika Atanasije.
Nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Dobro je govoriti istinu kada obaveza ili ljubav prema bližnjem to zahtevaju od vas
Kao što onaj ko živi na zemlji ne može da ne diše ovaj vazduh, tako i svako ko živi na zemlji ne može da ne bude iskušavan teskobama i bolestima.
Radostan starac uze Hrista na ruke svoje i zamoli Boga: "Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje Tvoje“.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Moram da kažem, da biste znali, a vi već znate, ali treba ponovo reći, da srpski narod gleda na ruski narod kao na jedan, rekao je patrijarh Putinu.
U vremenu kada se srpske duše nalaze na raskršću, molitva velikog svetitelja Vladike Nikolaja Velimirovića poziva nas na pokajanje i vraćanje temeljnim vrednostima – ljubavi, miru i veri, kao putu spasenja.
Umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački je bio cenjen u celom svetu kao vrsni poznavalc teologije, a o sudnjem danu je govorio ovako:
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Shvativši težinu svojih grehova, ovaj svetitelj je odlučio da promeni život, stupio je u manastir i predao se potpunoj poslušnosti svom duhovniku.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.