NJIMA SE MOLIMO PRI NESANICI, OSVEĆENJU VODE I JELEOSVEŠTENJU: Obeležavamo velike čudotvorce Svete Kira i Jovana
Nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, govorio je vladika Atanasije.
Ove godine, u martu, navršava se četiri godina od upokojenja vladike Atanasija, koji se i danas smatra najvećim čuvarom svetosavlja.
Čovek koji nije poznavao strah kada je odbrana srpskog pravoslavlja u pitanju, bio je spreman na sve samo da se sačuva Crkva i srpstvo.
Vladika Atanasije je bio zapravo jedna od najznačajnih, najautentičnijih, ali i najkontroverznijih ličnosti posleratne istorije SPC. Oštrog jezika i jake reči nije štedeo nikoga pod kapom Nebeskom, zbog čega su ljudi neretko od njega zazirali, strahovali od onoga šta će reći, a neki se od njega i sklanjali.

On se često doticao i spornih tema, političkih, ratnih, bio uz srpski narod u Bosni, na Kosovu, uvek tamo gde je bilo najteže.
U jednoj od svojih beseda, isticao je da Bog ima velike planove za Srbe.
- Život je žrtva, ali krsnovaskrsna. Jov je krsnovaskrsna ličnost. Govorio sam negde, gde sam govorio, u Zvorniku čini mi se, krsnovaskrsni etos pravoslavlja. To je pravoslavni stav. Ne samo krst i ne samo Vaskrsenje, nego zajedno spojeno, to i jeste tajna. To je život i smrt, u tome je sve. Dolazim sa Kosova, da znate, neka velika Božja briga o nama, krivi smo, sagrešili smo, zabrljali smo, obrali smo bostan, kažu u mom selu, što kaže Glogovac u svom Nevesinju, obrao je zelen bostan. Znači, ne može ništa sa njim osim da ga baci stoci - rekao je pa nastavio:
- Ali, Bog nešto hoće sa ovim narodom, kao što hoće sa Izrailjom. Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, a svi narodi su Božji - govorio je blaženopočivši vladika Atanasije.
Nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Dobro je govoriti istinu kada obaveza ili ljubav prema bližnjem to zahtevaju od vas
Kao što onaj ko živi na zemlji ne može da ne diše ovaj vazduh, tako i svako ko živi na zemlji ne može da ne bude iskušavan teskobama i bolestima.
Radostan starac uze Hrista na ruke svoje i zamoli Boga: "Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje Tvoje“.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Moram da kažem, da biste znali, a vi već znate, ali treba ponovo reći, da srpski narod gleda na ruski narod kao na jedan, rekao je patrijarh Putinu.
U vremenu kada se srpske duše nalaze na raskršću, molitva velikog svetitelja Vladike Nikolaja Velimirovića poziva nas na pokajanje i vraćanje temeljnim vrednostima – ljubavi, miru i veri, kao putu spasenja.
Umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački je bio cenjen u celom svetu kao vrsni poznavalc teologije, a o sudnjem danu je govorio ovako:
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Veliki ruski svetitelj podseća da se srce čuva od prolaznih želja kroz uzdržanje, molitvu i budnost, jer je ono mesto susreta čoveka sa Bogom.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Iako ih mnogi vernici nazivaju istim imenom, ova dva praznika imaju različit značaj i različitu crkvenu simboliku.
Njegovo ime povezano je sa najvažnijim događajima iz biblijske istorije, a posebno sa blagovešću koju je doneo Presvetoj Bogorodici o rođenju Gospoda Isusa Hrista.