NJIMA SE MOLIMO PRI NESANICI, OSVEĆENJU VODE I JELEOSVEŠTENJU: Obeležavamo velike čudotvorce Svete Kira i Jovana
Nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, govorio je vladika Atanasije.
Ove godine, u martu, navršava se četiri godina od upokojenja vladike Atanasija, koji se i danas smatra najvećim čuvarom svetosavlja.
Čovek koji nije poznavao strah kada je odbrana srpskog pravoslavlja u pitanju, bio je spreman na sve samo da se sačuva Crkva i srpstvo.
Vladika Atanasije je bio zapravo jedna od najznačajnih, najautentičnijih, ali i najkontroverznijih ličnosti posleratne istorije SPC. Oštrog jezika i jake reči nije štedeo nikoga pod kapom Nebeskom, zbog čega su ljudi neretko od njega zazirali, strahovali od onoga šta će reći, a neki se od njega i sklanjali.

On se često doticao i spornih tema, političkih, ratnih, bio uz srpski narod u Bosni, na Kosovu, uvek tamo gde je bilo najteže.
U jednoj od svojih beseda, isticao je da Bog ima velike planove za Srbe.
- Život je žrtva, ali krsnovaskrsna. Jov je krsnovaskrsna ličnost. Govorio sam negde, gde sam govorio, u Zvorniku čini mi se, krsnovaskrsni etos pravoslavlja. To je pravoslavni stav. Ne samo krst i ne samo Vaskrsenje, nego zajedno spojeno, to i jeste tajna. To je život i smrt, u tome je sve. Dolazim sa Kosova, da znate, neka velika Božja briga o nama, krivi smo, sagrešili smo, zabrljali smo, obrali smo bostan, kažu u mom selu, što kaže Glogovac u svom Nevesinju, obrao je zelen bostan. Znači, ne može ništa sa njim osim da ga baci stoci - rekao je pa nastavio:
- Ali, Bog nešto hoće sa ovim narodom, kao što hoće sa Izrailjom. Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, a svi narodi su Božji - govorio je blaženopočivši vladika Atanasije.
Nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Dobro je govoriti istinu kada obaveza ili ljubav prema bližnjem to zahtevaju od vas
Kao što onaj ko živi na zemlji ne može da ne diše ovaj vazduh, tako i svako ko živi na zemlji ne može da ne bude iskušavan teskobama i bolestima.
Radostan starac uze Hrista na ruke svoje i zamoli Boga: "Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje Tvoje“.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Moram da kažem, da biste znali, a vi već znate, ali treba ponovo reći, da srpski narod gleda na ruski narod kao na jedan, rekao je patrijarh Putinu.
U vremenu kada se srpske duše nalaze na raskršću, molitva velikog svetitelja Vladike Nikolaja Velimirovića poziva nas na pokajanje i vraćanje temeljnim vrednostima – ljubavi, miru i veri, kao putu spasenja.
Umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački je bio cenjen u celom svetu kao vrsni poznavalc teologije, a o sudnjem danu je govorio ovako:
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Šta god čovek obeća u zanosu, strahu ili jakim emocijama – to ga kasnije može vezati više nego što je u stanju da ponese, istakao je otac Dejan.
Zašto tuga nije samo prolazno raspoloženje, kako prerasta u depresiju i duhovnu krizu i na koji način, po svedočanstvu Svetih otaca, čovek može ponovo da se uspravi.
U besedi za 55. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako briga za druge nije samo moralna dužnost, već ključ spasenja i istinske sreće.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog mučenika Polievkta po starom kalendaru i Svetog apostola Timoteja po novom. Katolici obeležavaju Svetog Vincenta, đakona i mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pouka velikog podvižnika iz manastira Optinska Pustinja pokazuje kako svadljivost ne samo da narušava odnose s drugima, već i uništava mir i snagu u samom srcu čoveka.
Ajet 2:256 iz sure El-Bekare jasno pokazuje da prava vera dolazi iz slobodnog srca i razuma – lekcija koja menja pogled na duhovni izbor i međuljudske odnose.