NJIMA SE MOLIMO PRI NESANICI, OSVEĆENJU VODE I JELEOSVEŠTENJU: Obeležavamo velike čudotvorce Svete Kira i Jovana
Nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, govorio je vladika Atanasije.
Ove godine, u martu, navršava se četiri godina od upokojenja vladike Atanasija, koji se i danas smatra najvećim čuvarom svetosavlja.
Čovek koji nije poznavao strah kada je odbrana srpskog pravoslavlja u pitanju, bio je spreman na sve samo da se sačuva Crkva i srpstvo.
Vladika Atanasije je bio zapravo jedna od najznačajnih, najautentičnijih, ali i najkontroverznijih ličnosti posleratne istorije SPC. Oštrog jezika i jake reči nije štedeo nikoga pod kapom Nebeskom, zbog čega su ljudi neretko od njega zazirali, strahovali od onoga šta će reći, a neki se od njega i sklanjali.
On se često doticao i spornih tema, političkih, ratnih, bio uz srpski narod u Bosni, na Kosovu, uvek tamo gde je bilo najteže.
U jednoj od svojih beseda, isticao je da Bog ima velike planove za Srbe.
- Život je žrtva, ali krsnovaskrsna. Jov je krsnovaskrsna ličnost. Govorio sam negde, gde sam govorio, u Zvorniku čini mi se, krsnovaskrsni etos pravoslavlja. To je pravoslavni stav. Ne samo krst i ne samo Vaskrsenje, nego zajedno spojeno, to i jeste tajna. To je život i smrt, u tome je sve. Dolazim sa Kosova, da znate, neka velika Božja briga o nama, krivi smo, sagrešili smo, zabrljali smo, obrali smo bostan, kažu u mom selu, što kaže Glogovac u svom Nevesinju, obrao je zelen bostan. Znači, ne može ništa sa njim osim da ga baci stoci - rekao je pa nastavio:
- Ali, Bog nešto hoće sa ovim narodom, kao što hoće sa Izrailjom. Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, a svi narodi su Božji - govorio je blaženopočivši vladika Atanasije.
Nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Dobro je govoriti istinu kada obaveza ili ljubav prema bližnjem to zahtevaju od vas
Kao što onaj ko živi na zemlji ne može da ne diše ovaj vazduh, tako i svako ko živi na zemlji ne može da ne bude iskušavan teskobama i bolestima.
Radostan starac uze Hrista na ruke svoje i zamoli Boga: "Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje Tvoje“.
Umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački je bio cenjen u celom svetu kao vrsni poznavalc teologije, a o sudnjem danu je govorio ovako:
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
Posle teškog oblika ishemije mozga i borbe za život, čudo iz manastira Tumane donelo je povratak u stvarnost i veru u život.
Hristos nije došao da donese novu nauku, on je došao da bi nam doneo novi život, govorio je Starac Nikon svetogorac
Isus je stalno ponavljao "Traži i naći ćeš", a da je to tako potvrđuje i priča jedne devojke iz Srbije.
Humanitarno veče počinje u 18.00 časova večernjim bogosluženjem, nakon čega se u 18.30 nastavlja tribinom "Životne krize i put sazrevanja - stradanja i smisao života".
Posle teškog oblika ishemije mozga i borbe za život, čudo iz manastira Tumane donelo je povratak u stvarnost i veru u život.
Objašnjava da prethodno treba pitati parohijskog sveštenika za savet a potom u skladu sa tim delovati.
Mnogo je mudrosti on rekao... a od nas ostaje da ga se sećamo, posebno za praznike ali i inače, i da na njegove mudre reči stalno mislimo
Kako objašnjava otac Goran nakon što je osveštena kapelica, ona naizgled pada u zaborav, međutim ne zadugo.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Kako duhovna ravnoteža može promeniti život žene koja se suočava sa ljubavnim previranjima, verom i porodičnim problemima? Protiv nje je borba između prošlih grešaka i novih ljubavi, a otac Andrej daje oštar, ali duhovno smiren odgovor.
U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor.