Umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački je bio cenjen u celom svetu kao vrsni poznavalc teologije, a o sudnjem danu je govorio ovako:
Atanasije Jeftić, jedna od ličnosti koje su trajno obeležile srpsko pravoslavlje, je za života bezrezervno delio mudra viđenja sa brojnim vernicima.
Umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački je bio cenjen u celom svetu kao vrsni poznavalc teologije, a o sudnjem danu je govorio ovako:
- Neće nama Bog suditi po delima i nedelima - on bi onda bio jedan dobar račundžija, jedan dobar biznismen koji nagrađuje ko mu doprinosi, a kažnjava ko mu šteti, sve to ne treba Bogu, nit mu šteti, nit mu koristi. Bog će u čoveku videti ima li u njemu ikonu Božiju, da li vidi lik sina svoga po kome je stvorio čoveka, da li u njemu ima čoveka, da li se čovek stvarno ostvario, nadišao sebe, da li se usavršio...
Potom je pomenuo razbojnika, koji je bio jedan od dvojice razapetih sa Isusove strane.
- Zato je mogao razbojnika, koji se nije trunke pravdao, spasiti se. Nije mogao ništa da doprinese nedelima, da ih ispravi, samo je video da pred njim jedan Božiji čovek, koji nevin strada. Nema veće radosti od toga da je on prvi ušao u raj.
- Danas imate takve čistunce, koji bremena teška nameću ljudima. U kanonima piše, 12 dana od Božića do Bogojavljanja se ne posti, a pričešćuje se. Sedam dana od Uskrsa do nedelje se sveti, ne posti se, a pričešćuje se. Poste oni koji misle da je post važniji nego pričešće. Post je svetinja i nemojte da se varate da ne treba postiti. Ali ima kad se posti, a ima kad se ne posti. I uvek da znamo kad prilazimo Bogu i kad prilazimo čaši svetoj. Ko je dostojan, neka pokaže. Sveti zlatousti je govorio: "I jednom godišnje da se pričešćuješ, nemoj misliti da si dostajan. I češće da se pričešćuješ nisi".
Navodi da je najgore stanje kada čovek robuje samom sebi, a unutar njega se krije nemerljiva snaga Bogom data.
- Najgore je kad je čovek rob sopstveni. Sam sebe rob. Bog prvolik čoveka kao poziv nepostojećem da postane i da bude biće. Nebiće da postane biće. Koliko je Bog stavio u čoveka, možemo samo slutiti. Kad vidimo jedan atom, kad se razbije, kakve je strašne snage. A kakve je duhovne snage, u jednom atomu ljudske duše, u jednom umetniku, u jednom pesniku, raskrivaju se ogromne mogućnosti. U velikim momentima radosti, tuge, slobode, razočaranja, vidi se kakve strašne snage čovek u sebe poseduje.
Vladika Nikolaj Velimirović je koristio svaki slobodan trenutak da se posveti čitanju i učenju, usvajajući dela svetskih klasika poput Dostojevskog, Tolstoja, Getea i drugih. Kasnije je doktorirao na Oksfordu i u Bernu, a tokom svog života ostavio je značajnu duhovnu baštinu.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
Arheološka istraživanja u porti jedne od najlepših svetinja Srbije, manastira Pustinja kod Prijepolja, otkrila su ostatke građevina iz XVI i XVII veka, kao i neverovatne artefakte koji osvetljavaju bogatu istoriju i duhovno nasleđe ovog svetog mesta.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
Patrijarh Kiril je zahvalio Putinu zbog njegovog odnosa prema vernicima Ruske pravoslavne crkve koje je patrijarh nazvao patriotama i za podršku mnogim važnim društvenim i prosvetnim inicijativama.
Taj svet je nekakav svet iz mašte, samo što se sve odvija prema napisanom scenariju. Čovek postaje sličan narkomanu koji se udaljava od sebe samog, od ljudi koji ga okružuju i od svojih briga i teškoća, ističe arhimandrit Rafail Karelin.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Pitanje koje nije jasno mnogima tiče se načina na koji se tradicija proslavljanja kućnog sveca prenosi na ženske članove porodice, posebno u slučajevima kada žena dolazi u novu porodicu, nakon braka.
Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Mitropolit Atanasije sa predstavnicima opštine Pljevlja razgovarao je o projektima koji unapređuju život vernog naroda u Pljevljima i okolnim krajevima, najavljujući kulturne manifestacije koje ujedinjuju tradiciju, umetnost i zajedništvo u ovoj plemenitoj sredini.
Uz liturgiju koju je služio mitropolit Atanasije i prisustvo brojnih vernika, crkva u ovom selu pored Pljevalja zasijala je u čast Svetog velikomučenika Dimitrija. Posle bogosluženja i osveštavanja slavskih darova, hrišćanska radost nastavljena je uz trpezu ljubavi.
Patrijarh Kiril je zahvalio Putinu zbog njegovog odnosa prema vernicima Ruske pravoslavne crkve koje je patrijarh nazvao patriotama i za podršku mnogim važnim društvenim i prosvetnim inicijativama.
Taj svet je nekakav svet iz mašte, samo što se sve odvija prema napisanom scenariju. Čovek postaje sličan narkomanu koji se udaljava od sebe samog, od ljudi koji ga okružuju i od svojih briga i teškoća, ističe arhimandrit Rafail Karelin.
Patrijarh Kiril je zahvalio Putinu zbog njegovog odnosa prema vernicima Ruske pravoslavne crkve koje je patrijarh nazvao patriotama i za podršku mnogim važnim društvenim i prosvetnim inicijativama.
U Vašingtonu i San Francisku je održana godišnja akcija "Marš za život na Zapadnoj obali". Među hiljadama aktivista koji su se zalagali za život, bilo je rekordno pravoslavnih hrišćana.
U manastiru Svetog Nikole u Bijeljini osvećena je sveta ikona, koja će na praznik Blažene Ksenije Petrogradske biti preneta u Rusiju, učvršćujući vekovno bratstvo dva naroda.
Redosled u crkvi nije samo pitanje forme, već duboko ukorenjeno u duhovnim načelima i vrednostima koje pravoslavlje nastoji da očuva i prenese na svoje vernike.