Blaženopočivši episkop Atanasije smatra se za jednog od najistaknutijih pravoslavnih teologa, a o najmlađim vernicima je često govorio naglašavajući važnost budnog motrenja nad njima.
U eri kada roditelji imaju malo vremena da se posvete svojoj deci, preokupirani poslovnim obavezama i u trci za novcem, najmlađi bivaju prepušteni na milost i nemilost koječijem vaspitanju što može biti pogubno, jer nisu svačije namere časne.
Umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije koji se upokoji 4. marta 2021. godine, često je pričao o deci naglašavajući da treba da očuvamo njihove duše tako što ćemo im se posvetiti.
- Šta treba detetu? Samo bavljenje njime, a igračke, hrana, odelo i školovanje su sitnice. Dete traži da se njime bavi - rekao je jednom prilikom otac Atanasije.
On je prepričao susret sa pedagogom iz Beograda, koja mu je skrenula pažnju na njegov strog ton.
- Upitao sam je ko je, a ona se predstavila kao pedagog iz Beograda. Rekao sam joj da je deca terorišu zaposlene u školama zato što im je pedagogija takva. Mnogo zla unosi taj pristup deci, nikada nije bilo toliko zla - naveo je on tom prilikom.
Smatrao je, takođe, i da deca ne treba da budu "hodajuće reklame" inostranih korporacija, već da treba da žive neobeležena likovima heroja, koji se propagiraju u medijima niti brendovima modnih kompanija.
- Jednu molbu imam majkama da uputim, nemojte da vaša deca nose majice sa inostranim reklama na svojim grudima. Oni ponižavaju nas, misleći da smo daske za njihove reklame. Kupujte deci obične bele, žute, plave ili majicu bilo koje druge boje. Poštujte svoju decu i dostojanstvo lika, koje nose. Otac Justin je govorio: "Kad god Bog šalje dete u svet, on manifestuje svoju veru u čoveka". Svako dete je novi raj i na svakom detetu se zasniva raj - zaključio je otac Atanasije.
Ko je bio vladika Atanasije?
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Rođen 8. januara 1938, vladika Atanasije smatra se za jednog od najistaknutijih pravoslavnih teologa, napisao je mnogobrojne naučne radove, prevodio, bio profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, ali i dekan ove visokoškolske ustanove.
Sveti arhijerejski sabor imenovao ga je 1991. za episkopa banatskog, a sledeće godine dolazi na tron Eparhije zahumsko-hercegovačke.
Zbog teške povrede, 1999. povukao se sa arhijerejskih dužnosti. Kao umirovljeni episkop, ostao je aktivni učesnik crkvenog života, a učestvovao je i u radu Sabora. Bio je školski drug iz Bogoslovije u Beogradu vladike šabačkog Lavrentija i mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.
Porodica je zajednica pred kojoj se u savremenom svetu nameću brojni izazovi sa ciljem da onesposobe njenu svrhu, a to je zajedništvo puno razumevanja i ljubavi.
Mi od omladine danas mnogo tražimo, a nismo im rekli šta treba, a šta ne treba da rade. Kad dete upoznate da taj internet, da ta moda, da ti trendovi, mogu bolest u njemu da razviju, dete bi to trebalo da prihvati, kaže iguman Manastira Podmaine.
Najmlađi su ogledalo Božje ljubavi – iskreni, nezlobivi i smireni, oni su najbliži Gospodu. Njihov duh opominje nas odrasle na vrednosti koje smo zaboravili: jednostavnost, poverenje i praštanje. Šta o tome govore sveti oci i zašto je duh deteta ključ za život večni?
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Dok sukobi i nestabilnost i dalje potresaju region, milioni vernika pristižu u Meku, gde je večeras zvanično počeo hadž i gde se odvija jedno od najvećih okupljanja na planeti.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je patrijarhu moskovskom i cele Rusije toplu čestitku povodom imendana, poželeo mu mudrost, snagu i Božji blagoslov i podsetio na značaj Svetog Kirila za duhovni život slovenskih naroda.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Dok Crkva slavi Svetog Kirila i Metodija, patrijarhu moskovskom i cele Rusije upućene su čestitke koje su otvorile pitanje uloge vere u očuvanju društvenog jedinstva i kulturnog kontinuiteta u Rusiji.
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.