DANAS JE CRVENO SLOVO I JEDAN OD 12 NAJVEĆIH HRIŠĆANSKIH PRAZNIKA: Slavimo Blagovesti!
Sećamo se dolaska Arhanđela Gavrila, koji je Bogorodici javio blagu vest da će začeti Isusa Hrista.
Kako je susret Djeve Marije i arhangela Gavrila otkrio tajnu koja prevazilazi ljudski razum i označio početak ispunjenja davnog proročanstva o dolasku Spasitelja, uz događaje koji su zauvek oblikovali hrišćansku veru i predanje.
Na dan Blagovesti dogodilo se ono što je zauvek usmerilo istoriju čovečanstva. Približilo se vreme da se ispuni Božje obećanje o rođenju Spasitelja. Ipak, da bi se Mesija rodio, u Božjem promislu posebnu ulogu imala je skromna jevrejska devojka, Marija.
Po zavetu koji su dali njeni roditelji, pravedni Joakim i Ana, bila je posvećena Gospodu Bogu i od treće do petnaeste godine živela pri Jerusalimskom hramu. Kada je došlo vreme da ga napusti, po odluci sveštenika, Djeva Marija obručena je pravednom Josifu, drvodelji po zanimanju. Prečista Djeva živela je u njegovom domu u Nazaretu i vodila pobožan život: brinula je o domaćinstvu, prela lan i vunu, čitala svete knjige i molila se Bogu, dok je Josif radio svoj zanat.
Kao i ostali izabranici Božjeg naroda, Djeva Marija znala je da se približava vreme dolaska obećanog Mesije. Sećala se reči proroka Isaije: „Sam Gospod daće vam znak: evo, Djeva će začeti i roditi Sina i nadenuće mu ime Emanuil“ (Is 7, 14). Smirena kakva je bila, nije ni slutila da će se uskoro dogoditi nešto od presudnog značaja, ne samo za njen život nego i za sudbinu čitavog sveta.
Jednoga dana, dok je čitala Sveto pismo i molila se, javio joj se vesnik Božji, Sveti arhangel Gavrilo, i rekao: „Raduj se, Blagodatna! Gospod je s tobom; blagoslovena si ti među ženama“ (Lk 1, 28). Njegove reči zbunile su Prečistu Djevu, ali on nastavi: „Ne boj se, Marijo, jer si našla blagodat kod Boga; i evo, začećeš u utrobi i rodićeš Sina i nadenućeš mu ime Isus. On će biti velik i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog presto Davida, oca njegova; i carovaće nad domom Jakovljevim doveka i Carstvu njegovom neće biti kraja“ (Lk 1, 30–33).
Marija je bila pobožna i neporočna, a Josif, suprotno čestim savremenim tumačenjima, nije bio njen muž u uobičajenom smislu. Bio je njen čuvar i zaštitnik. U starom Izrailju postojala je praksa da se žena obruči radi očuvanja devstva i ispunjenja zaveta datog Bogu. U takvom odnosu bili su i Marija i Josif. Zato je, čuvši reči arhangela Gavrila, upitala: „Kako će to biti kad ja ne znam za muža?“ (Lk 1, 34).
Na to joj je vesnik Božji otkrio jednu od najvećih tajni odnosa Boga i čoveka, obećao je devstveno začeće Spasitelja: „Duh Sveti doći će na tebe i sila Višnjega oseniće te; zato će i ono što će se roditi biti sveto i nazvaće se Sin Božji“ (Lk 1, 35). Kao potvrdu da je Bogu sve moguće, Gavrilo joj je rekao i za njenu rođaku, pravednu Jelisavetu: „I gle, Jelisaveta, rođaka tvoja, koju zovu nerotkinjom, i ona zače sina u starosti svojoj i već je u šestom mesecu; jer Bogu ništa nije nemoguće“ (Lk 1, 36–37).
Primivši sve što joj je rekao sveti arhangel, Prečista Djeva odgovori sa dubokom smirenošću i poslušnošću: „Evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po reči tvojoj“ (Lk 1, 38). Posle njenog pristanka, arhangel Gavrilo „otiđe od nje“. Kako uči Crkva, u tom trenutku, kada je Marija pristala da od nje bude rođen Mesija, izvršilo se tajanstveno, ljudskom umu nedokučivo devstveno začeće.
Kada je pravedni Josif saznao da Prečista Djeva nosi dete, nameravao je da je potajno otpusti. Čuvao ju je da bi mogla da nastavi svoje služenje Bogu, pa je smatrao da nije ispunio svoju dužnost. Da bi je zaštitio od osude i kamenovanja zbog navodne nečistote, jer niko nije znao ko je otac deteta, hteo je da je tiho udalji.
Međutim, u snu mu se javio anđeo Gospodnji i rekao: „Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju, ženu svoju; jer ono što je u njoj začeto od Duha je Svetoga; pa će roditi Sina i nadeni mu ime Isus, jer će On spasti narod svoj od grehova njihovih“ (Mt 1, 20–21).
Posle toga Josif više nije pomišljao da se odvoji od Djeve Marije. Naprotiv, brinuo je o Prečistoj sa još većom pažnjom i strahopoštovanjem, jer je i sam znao za proročanstvo o rođenju Mesije od Djeve. Od tada je Majka Božja neprestano živela u njegovom domu, sve do njegove pravedne končine.
Sećamo se dolaska Arhanđela Gavrila, koji je Bogorodici javio blagu vest da će začeti Isusa Hrista. Pravoslavni vernici danas obeležavaju Blagovesti i Veliki utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Uskršnju sredu, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik. Budi deo Religija.rs zajednice.
Reč "da" koja je promenila istoriju čovečanstva
DANAS JE CRVENO SLOVO I JEDAN OD 12 NAJVEĆIH HRIŠĆANSKIH PRAZNIKA: Slavimo Blagovesti!
VERSKI KALENDAR ZA UTORAK 7. APRIL
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
Ugodnik Božji koji je Svetoj i pravednoj Ani objavio rođenje Presvete Bogorodice, a svešteniku Zahariji najavio dolazak sina – Svetog Jovana Preteče, a potom došao i samoj Bogorodici Mariji da joj saopšti da će začeti i roditi Sina Božjeg.
Zašto je praznik Blagovesti najveća blaga vest koju je Gospod doneo ljudima? Danas se otkriva najuzvišenija tajna Božijeg plana - kako Gospod, večni i besprekorni, postaje čovek i donosi večni život, pravdu i svetlost, otkrivajući sudbinu svakog ljudskog bića.
Sećajući se svih svetih blaženih vesti, posredovanja i čuda ovog Božjeg ugodnika, vernici mu na današnji dan uzdižu svoje molitve, tražeći njegovu zaštitu i pomoć, dok je mnogima današnji praznik ujedno i krsna slava.
Jedan od najpotresnijih zapisa o Tajni Tela i Krvi Hristove i o ulozi Presvete Bogorodice u našem spasenju – reči ruskog svetitelja iz knjige Misli za svaki dan u godini podsećaju nas zašto je Veliki četvrtak jedan od stubova pravoslavnog života.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.