Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Posle Svete četrdesetnice, koja se završava u petak šeste sedmice Velikog posta, od starine postoji praksa da se na nju neposredno nadovezuje post Strasne sedmice.
„Vaskrsenje Lazarevo, Cvetnu nedelju i svetu sedmicu spasonosnih stradanja nastavljamo odmah posle posta Četrdesetnice“, kaže Simeon, episkop solunski, zarad najsvetijih Gospodnjih stradanja za nas pretrpljenih, kojima nam se daruje bestrasnost. Mada dan Lazarevog vaskrsenja i ulazak Gospoda u Jerusalim ne pripadaju Strasnoj sedmici, ipak su i to dani plača i označavaju vrata kroz koja ulazimo u stradanje Spasitelja. Na dan vaskrsenja Lazarevog, Gospod se uzbudio, zaplakao i zaridao u sebi, te došao na grob; a od toga dana Judeji odlučiše da Ga ubiju. Na odstojanju od jednog dana hoda do Jerusalima, Gospod je ugledao grad i zaplakao nad njim (Lk 13,34). Po ulasku Gospoda u Jerusalim, arhijereji i književnici tražahu da Ga pogube (Lk 19,47).
Zbog čega je Strasna sedmica najstroži deo posta
Pošto je post Svete četrdesetnice ustanovljen po primeru Gospoda, koji je četrdeset dana postio, post Strasne sedmice ustanovljen je po Njegovoj zapovesti: „Doći će dani kada će se uzeti od njih Ženik, i tada će postiti“ (Lk 5,35). U Apostolskim ustanovama o postu Strasne sedmice kaže se: Gospod nam je zapovedio da postimo tih šest dana zbog nečastivosti i zlobe Judeja, pozivajući nas da tugujemo i plačemo za ogrehovljenima. On je i sam plakao nad njima, jer nisu poznali vreme u kome ih je posetio. Sredom i petkom Gospod je utvrdio da postimo, u spomen Njegovog hvatanja i stradanja. Post u sedmi dan, posle kukurikanja petla, ne uvodi se zato što bi u subotu, koja je dan odmora posle stvaranja sveta, trebalo postiti, već zato što u tu jedinu subotu treba postiti iz prostog razloga što je i sam Tvorac tada bio u grobu.
wikipedia/Coddlebean
Ikona Isusa Hrosta
I Judejci su na sam praznik uhvatili Gospoda, te se ispunilo napisano: „Položiše znamenja svoja posred praznika svoga, i ne poznadoše“ (Ps 73,4). Zato treba da plačemo i zbog njih, jer nisu poverovali u došavšeg Gospoda, već su odbacili Njegovo učenje i tako postali nedostojni spasenja. Sve su to razlozi zbog kojih postimo u danima Strasne sedmice, hraneći se jedino hlebom, solju, voćem i vodom; uzdržavajte se u te dane od vina i mesa: to su dani plača, a ne veselja. Petak i subotu provedite u potpunom postu, a ako je moguće, pokušajte da ništa ne okusite do oglašenja petlova. Ako neko ne može da provede dva dana bez hrane, neka ovaj post, u krajnjoj meri, primeni barem na subotu. Jer Gospod kaže: kada se uzme Ženik od njih, tada će postiti. U ove dane Gospod je bio uzet, na krstu razapet i među bezakonike ubrojan.
Kako su prvi hrišćani držali post i koliko su bili strogi
Sveti Dionisije, arhiepiskop aleksandrijski (oko 260. godine), piše: „Do vremena vaskrsenja Gospoda našeg postom treba umiriti dušu; to svi jednodušno prihvataju. Uostalom, svih šest dana Strasne sedmice ne provode svi jednoobrazno: jedni sve te dane provode bez hrane, drugi pak dva dana, neki tri dana, neki četiri, a neki nijedan.“
„Šest dana Pashe (Strasnu sedmicu), kaže Sveti Epifanije Kiparski, sav narod provodi u suhojedenju, hraneći se samo hlebom, solju i vodom, i to uveče; revnosniji poste po dva, po tri i po četiri dana, a neki i celu sedmicu, sve do kukurikanja petlova u noći pred dan vaskrsenja. U ovoj sedmici služi se šest svenoćnih bdenija i šest liturgija, koje se u Četrdesetnici produžavaju do večeri.“
Blagovesti Presvete Bogorodice praznuju se 7. aprila, ali ove godine praznik pada u Strasnoj sedmici, na Veliki utorak. Zbog toga dolazi do izvesnih promena u bogosluženju, kao i u postu. Obično je na Blagovesti dozvoljeno jesti ribu, ali ove godine praznična trpeza objedinjuje pravila oba dana: zbog Blagovesti dozvoljeni su vino i ulje, a zbog Strasne sedmice nema razrešenja za ribu.
„Saobrazno apostolskim i crkvenim ustanovama, i Pravoslavna crkva u Strasnoj sedmici propisuje post drugog stepena, suhojedenje, a u petak i subotu potpuno uzdržavanje od hrane, za one koji to mogu da podnesu“, piše Grigorije S. Deboljski u svom delu „Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve“.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Ove godine 7. april donosi retko poklapanje koje menja ustaljeni tok bogosluženja - službe se prepliću, čitaju se tekstovi oba dana, a vernici će primetiti i drugačija pravila u postu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.