Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Posle Svete četrdesetnice, koja se završava u petak šeste sedmice Velikog posta, od starine postoji praksa da se na nju neposredno nadovezuje post Strasne sedmice.
„Vaskrsenje Lazarevo, Cvetnu nedelju i svetu sedmicu spasonosnih stradanja nastavljamo odmah posle posta Četrdesetnice“, kaže Simeon, episkop solunski, zarad najsvetijih Gospodnjih stradanja za nas pretrpljenih, kojima nam se daruje bestrasnost. Mada dan Lazarevog vaskrsenja i ulazak Gospoda u Jerusalim ne pripadaju Strasnoj sedmici, ipak su i to dani plača i označavaju vrata kroz koja ulazimo u stradanje Spasitelja. Na dan vaskrsenja Lazarevog, Gospod se uzbudio, zaplakao i zaridao u sebi, te došao na grob; a od toga dana Judeji odlučiše da Ga ubiju. Na odstojanju od jednog dana hoda do Jerusalima, Gospod je ugledao grad i zaplakao nad njim (Lk 13,34). Po ulasku Gospoda u Jerusalim, arhijereji i književnici tražahu da Ga pogube (Lk 19,47).
Zbog čega je Strasna sedmica najstroži deo posta
Pošto je post Svete četrdesetnice ustanovljen po primeru Gospoda, koji je četrdeset dana postio, post Strasne sedmice ustanovljen je po Njegovoj zapovesti: „Doći će dani kada će se uzeti od njih Ženik, i tada će postiti“ (Lk 5,35). U Apostolskim ustanovama o postu Strasne sedmice kaže se: Gospod nam je zapovedio da postimo tih šest dana zbog nečastivosti i zlobe Judeja, pozivajući nas da tugujemo i plačemo za ogrehovljenima. On je i sam plakao nad njima, jer nisu poznali vreme u kome ih je posetio. Sredom i petkom Gospod je utvrdio da postimo, u spomen Njegovog hvatanja i stradanja. Post u sedmi dan, posle kukurikanja petla, ne uvodi se zato što bi u subotu, koja je dan odmora posle stvaranja sveta, trebalo postiti, već zato što u tu jedinu subotu treba postiti iz prostog razloga što je i sam Tvorac tada bio u grobu.
wikipedia/Coddlebean
Ikona Isusa Hrosta
I Judejci su na sam praznik uhvatili Gospoda, te se ispunilo napisano: „Položiše znamenja svoja posred praznika svoga, i ne poznadoše“ (Ps 73,4). Zato treba da plačemo i zbog njih, jer nisu poverovali u došavšeg Gospoda, već su odbacili Njegovo učenje i tako postali nedostojni spasenja. Sve su to razlozi zbog kojih postimo u danima Strasne sedmice, hraneći se jedino hlebom, solju, voćem i vodom; uzdržavajte se u te dane od vina i mesa: to su dani plača, a ne veselja. Petak i subotu provedite u potpunom postu, a ako je moguće, pokušajte da ništa ne okusite do oglašenja petlova. Ako neko ne može da provede dva dana bez hrane, neka ovaj post, u krajnjoj meri, primeni barem na subotu. Jer Gospod kaže: kada se uzme Ženik od njih, tada će postiti. U ove dane Gospod je bio uzet, na krstu razapet i među bezakonike ubrojan.
Kako su prvi hrišćani držali post i koliko su bili strogi
Sveti Dionisije, arhiepiskop aleksandrijski (oko 260. godine), piše: „Do vremena vaskrsenja Gospoda našeg postom treba umiriti dušu; to svi jednodušno prihvataju. Uostalom, svih šest dana Strasne sedmice ne provode svi jednoobrazno: jedni sve te dane provode bez hrane, drugi pak dva dana, neki tri dana, neki četiri, a neki nijedan.“
„Šest dana Pashe (Strasnu sedmicu), kaže Sveti Epifanije Kiparski, sav narod provodi u suhojedenju, hraneći se samo hlebom, solju i vodom, i to uveče; revnosniji poste po dva, po tri i po četiri dana, a neki i celu sedmicu, sve do kukurikanja petlova u noći pred dan vaskrsenja. U ovoj sedmici služi se šest svenoćnih bdenija i šest liturgija, koje se u Četrdesetnici produžavaju do večeri.“
Blagovesti Presvete Bogorodice praznuju se 7. aprila, ali ove godine praznik pada u Strasnoj sedmici, na Veliki utorak. Zbog toga dolazi do izvesnih promena u bogosluženju, kao i u postu. Obično je na Blagovesti dozvoljeno jesti ribu, ali ove godine praznična trpeza objedinjuje pravila oba dana: zbog Blagovesti dozvoljeni su vino i ulje, a zbog Strasne sedmice nema razrešenja za ribu.
„Saobrazno apostolskim i crkvenim ustanovama, i Pravoslavna crkva u Strasnoj sedmici propisuje post drugog stepena, suhojedenje, a u petak i subotu potpuno uzdržavanje od hrane, za one koji to mogu da podnesu“, piše Grigorije S. Deboljski u svom delu „Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve“.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Ove godine 7. april donosi retko poklapanje koje menja ustaljeni tok bogosluženja - službe se prepliću, čitaju se tekstovi oba dana, a vernici će primetiti i drugačija pravila u postu.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Kako je susret Djeve Marije i arhangela Gavrila otkrio tajnu koja prevazilazi ljudski razum i označio početak ispunjenja davnog proročanstva o dolasku Spasitelja, uz događaje koji su zauvek oblikovali hrišćansku veru i predanje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Blagovesti i Veliki utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Uskršnju sredu, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
U besedi za utorak Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako je sve, od prvog svetlosnog zraka do čuda Hristovog rođenja, oblikovano snagom reči koju ništa ne može zaustaviti.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Blagovesti i Veliki utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Uskršnju sredu, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.