Mi od omladine danas mnogo tražimo, a nismo im rekli šta treba, a šta ne treba da rade. Kad dete upoznate da taj internet, da ta moda, da ti trendovi, mogu bolest u njemu da razviju, dete bi to trebalo da prihvati, kaže iguman Manastira Podmaine.
Sve više dece kako u svetu, tako i u Srbiji razvilo je zavisnost od mobilnih telefona i računara, a otac Rafailo Boljević kaže da postoji samo jedan način da se efikasno odviknu od ove ružne i opasne navike.
On kaže da su vikanje, zabrane, oduzimanje telefona i gašenje interneta, čime roditelji najčešće pribegavaju u ovakvim situacijama, panični potezi i kaže da nikako neće dati rezultate.
Kaže da prvo treba shvatiri ozbiljnost problema, a onda sa tim upoznati i decu.
- Treba ozbiljnije shvatiti problem, našu bolest... Ovi današnji telefoni nose u sebi mnogo štošta što može da razvije seme truležnosti, i to deci treba reći. Treba deci reći i da i on i tata boluju od bolesti koja je veoma ozbiljna i uzroke te bolesti...
Mi od omladine danas mnogo tražimo, a nismo im rekli šta treba, a šta ne treba da rade. Kad dete upoznate da taj internet, da ta moda, da ti trendovi, mogu bolest u njemu da razviju, dete bi to trebalo da prihvati... I roditelji bi trebalo da predaju deci ono što su primili, od koga, pa od crkve, jer je to crkva primila od samoga Gospoda. Kad dete to prihvati, ono će prema sebi biti odgovorno...
Foto: SPC
Otac Rafailo Boljević
On je to uporedio sa primerom osoba obolelih od dijabetesa.
- Kaže doktor nema čokolade, znaju ljudi da ne smeju i ne uzimaju je. Tom čoveku je jasno rečeno, bolestan si, ako od danas budeš jeo svoju omiljenu tortu, neće biti dobro. I da vidite kako se ljudi tada menjaju, hoce i cigarete da ostave. U vaspitanju mora se ići malo dublje.
Roditelji imaju pravo, ali i obavezu, ja stvarno ne znam da li danas postoje takvi roditelji, koji će svojoj deci govoriti o smrti, bolesti, grehu, poreklu greha...Mi se danas plašimo toga. Imamo opasni trend i u bogoslovskim sferama, da kažemo na kraju će sve biti dobro, opusti se. Tako da i vi kao roditelji, da ne govorim o školi koja je razvaljena, i koju više ne treba uzimati za ozbiljno, to je poraženo. Škola je razvaljena i to treba priznati - ističe otac Rafailo i nastavlja:
- Ako neće drugi, vi kao roditelji budite verni u malom, pa prenesite deci, imate na to pravo i imate blagoslov crkve. Može neko da vam priča i pita da li ste normalni, umesto da deci daješ lažnu nadu, ti im pričaš o smrti, grehu, truležnosti, kako te nije sramota. Onda i čovek se pita da li traumira decu, međutim, istina ne može da povredi. Istina oslobađa. Ne možete ništa postići ako isključujete kompjuter, zabranjujete izlaske...To su potezi povučeni u panici. Ne sme biti panike - objasnio je otac Rafailo.
Vernici i ljubitelji umetnosti okupiće se u Rumi na duhovnoj manifestaciji posvećenoj Presvetoj Bogorodici Mlekopitateljici. Program obuhvata likovnu koloniju, čitanje akatista, stihove Bećkovića i besedu igumana manastira Podmaine, koji će govoriti o pokajanju kao putu nade i spasenja.
Sveti Teofan ukazuje i na to da istinski hrišćanin, koji se drži straha Božijeg, ne nameće svoje stavove drugima, već ih izdvaja kroz smirenost i ljubav prema bližnjem. Takav čovek ne žudi za sukobima, već pažljivo i smireno živi, pokazujući svojim postupcima da nije sudija drugih, već miran vodič u svom ličnom životu i životu porodice. Pokušaj da se postane "samozvani učitelj“ vodi ka suprotnom - do izazivanja nesporazuma i prepoznavanja u tom postupku arogancije, koja ne doprinosi duhovnom napretku. Prava hrišćanska revnost, bez obzira na okolnosti, mora biti utemeljena u smirenju i blagorazumnosti.
Sveti apostoli Kleopa, Tercije, Marko, Just i Artem, među Sedamdesetoricom izabranih, ostavili su neizbrisiv trag u istoriji hrišćanstva – od susreta sa vaskrslim Hristom na putu za Emaus, preko hrabrog služenja i mučeništva, do večne poruke vere koju su nam u nasleđe ostavili.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Mitropolit zvorničko-tuzlanski u novoj besedi istakao je da narod bez dece postaje narod koji nestaje, govorio o podvigu roditelja i monaštva, kao i o tome zašto pravoslavlje i danas rađa svetitelje.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Sveti Jovan Kronštatski još pre više od jednog veka opisao je zamku koja danas određuje jutra miliona ljudi - od prvog pogleda u ekran do osećaja teskobe, umora i unutrašnje praznine koja nas prati tokom celog dana.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.