Mitropolit zvorničko-tuzlanski u novoj besedi istakao je da narod bez dece postaje narod koji nestaje, govorio o podvigu roditelja i monaštva, kao i o tome zašto pravoslavlje i danas rađa svetitelje.
U hramu Rođenja Presvete Bogorodice u Dugom Polju kod Modriče, pod svodovima koji čuvaju vekovno predanje, sabralo se verno mnoštvo da prisustvuje svetoj Liturgiji koju je služio mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije. Njegova beseda, kao i uvek, bila je duboko prožeta duhovnim nadahnućem, brigom za narod i verom u budućnost.
– Neka je blagosloven današnji dan i današnja sveta liturgija koju smo odslužili. Hvala Bogu da je bilo dosta pričasnika i dosta dece ovde u vašem mestu i okolini. To je znak nade za nas da ćemo opstati na ovim prostorima naše Republike Srpske – poručio je mitropolit Fotije vernicima, naglašavajući da je prisustvo dece u hramu najsnažniji dokaz da narod ne nestaje, već se obnavlja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Doček vladike ispred hramu Rođenja Presvete Bogorodice u Dugom Polju kod Modriče
Demografski izazovi i značaj dece za opstanak naroda
Govoreći o demografskim izazovima, vladika Fotije je sa zabrinutošću istakao da statistika nije dobra ni u Republici Srpskoj, ni u Srbiji, gde mortalitet premašuje natalitet za čak 75.000 godišnje.
– Dobro je da čujemo malu decu da plaču. To je znak nade da ćemo opstati na ovim prostorima – rekao je, dodajući da je očuvanje naroda zajednički podvig države, Crkve i svih ljudi dobre volje.
Životni podvig roditelja i monaštva
Mitropolit Fotije je posebno naglasio da je život veliki podvig, bilo da je reč o monaštvu ili o bračnom životu ispunjenom roditeljskim brigama i ljubavlju.
– Duboko verujem da su roditelji koji podignu četvoro, petoro ili šestoro dece uvek u nekoj vrsti podviga da ih izvedu na put i učine dobrim ljudima – rekao je.
U svojoj besedi, vladika je govorio i o monaštvu, opisujući ga kao životnu prečicu ka Carstvu Nebeskom, život ispunjen borbom i iskušenjima, ali i milošću.
– Pravoslavlje rađa svetitelje. To je rekao i starac Pajsije. Ona Crkva koja rađa svetitelje i daje plodove svetitelja, u njoj dejstvuje blagodat Duha Svetoga. To je Crkva Hristova. To je Crkva Boga živog – istakao je mitropolit, podsećajući vernike da je upravo to nada i uzdanica pravoslavnih hrišćana.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Tuga zbog globalnih događaja i poziv na međusobnu ljubav
Mitropolit je, osvrnuvši se na globalna dešavanja, izrazio tugu zbog oduzimanja manastira na Sinaju od strane egipatske države, upoređujući taj čin sa oduzimanjem Kijevo-pečerske lavre od strane ukrajinskih raskolnika.
– Ko zna da li je to kraj? – upitao je, podsećajući prisutne da Gospod Hristos svoje učenike poznaje po međusobnoj ljubavi, a ne po spoljašnjim pokazateljima moći.
– Čuli ste danas iz svetog Jevanđelja kako Gospod govori po čemu trebaju da se prepoznaju učenici Njegovi, po međusobnoj ljubavi. Oni treba da budu primeri dobre saradnje, dobrog života, dobrog komšije i prijatelja, dobrog kuma i starog svata. Sveštenici treba po preimućstvu da budu primer narodu po dobrom životu. Ako u jednom selu žive dva sveštenika, a nisu u dobrim odnosima, zna i kažu: „Naši sveštenici ne pričaju. Da li je to moguće i kako zajedno mogu da služe svetu Liturgiju?“ To je njihovo pitanje koje je i za nas dilema. Mi prvi moramo biti svedoci onoga u šta mi verujemo, šta govorimo i propovedamo – istakao je vladika Fotije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Fotije
Vera potvrđena delom kao put spasenja
Posebnu pažnju vernika privukla je mitropolitova poruka o svedočenju vere životom:
– Treba da se trudimo da budemo ljudi koji svoj život i svoju veru potvrđujemo delom, jer je vera bez dela mrtva, kako kaže Sveti apostol Jakov. Neće nam ljudi verovati kada pričamo o najosnovnijim stvarima zato što ne stojimo iza onoga što pričamo.
Zajednički podvig u obnovi hrama i budućim radovima
U zaključku svoje besede, vladika Fotije se zahvalio narodu što u velikom broju dolazi u hram i podržava njegovu obnovu, istakavši da je sve to plod zajedničkog podviga sveštenika i vernog naroda. Najavio je da će uskoro biti završeno freskopisanje hrama, a možda i drugi radovi, te da će sledeći dolazak u Dugo Polje biti povod za novo veliko sabranje i osvećenje onoga što je rukama i srcima vernika stvoreno.
Njegove reči ostale su urezane u dušama prisutnih kao snažan podstrek da istraju u veri i u ljubavi jedni prema drugima, jer samo tako, kako mitropolit reče, pravoslavni narod može da opstane i da rađa svetitelje – sada i u vekove vekova.
U vremenu pokušaja stvaranja jedinstvene svetske religije, mitropolit zvorničko-tuzlanski ukazuje na opasnosti duhovnog razvodnjavanja, ističući da pravoslavlje ne priznaje kompromis kada je u pitanju istina vere i svetost Svetih Tajni.
Na praznični dan mitropolit Fotije služio je arhijerejsku liturgiju i osvetio novopodignuti hram u Borogovu, u Republici Srpskoj, poručivši da pravoslavlje mora ostati svetlost srpskog naroda u vremenu duhovne tame.
Na temeljima drevne svetinje iz 13. veka, poznate kao „Mali Jasenovac“, posle skoro dve decenije obnove, ponovo se oglasila molitva. Rožanj nije samo obnovljen manastir — to je povratak naroda, vere i nade u srce Majevice.
Recept star više od dva veka krije spoj svinjskog vrata, šumskih pečuraka, sira i jaja, a danas se retko priprema, iako je nekada bio nezaobilazan specijalitet u imućnijim domaćinstvima.
Ime Marina nosi drevno značenje povezano sa morem, ali i priču o 15-godišnjoj devojci iz Antiohije koja je zbog vere u Hrista pretrpela mučeničko stradanje koje vekovima čuva crkveno predanje.
Sveta velikomučenica Marina smatra se jednom od najpoštovanijih svetiteljki u pravoslavlju, a vernici joj se obraćaju moleći za pomoć u iskušenjima, izbavljenje od greha, duhovno ukrepljenje i zastupništvo pred Gospodom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Mitropolit Fotije poručio im je da donose blagoslov srpskih svetinja i podsetio da je Kosmet naš Jerusalim i Sion, mesto iz kojeg i danas izvire zavetna snaga srpskog naroda.
U hramu kod Bijeljine, mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o sveštenicima kao duhovnim junacima, važnosti veronauke, ali i o potrebi da se obnovi veza sa zemljom koju su nasledili od svojih predaka.
U svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, mitropolit zvorničko-tuzlanski podseća – dok su stariji govorili o vremenu kada je vera oblikovala karakter i poštovanje, mladi bez veronauke su odrasli u svetu bandi, zakona jačeg i duhovne praznine.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Marinu – Ognjenu Mariju po starom kalendaru, i Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Krizologa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi.
Mala Sofija boluje od malignog limfoma, a njen otac zahvalio je svima koji su stali uz njih. Iako je novac za lečenje obezbeđen, pred devojčicom je još jedna velika borba.