Mitropolit zvorničko-tuzlanski u novoj besedi istakao je da narod bez dece postaje narod koji nestaje, govorio o podvigu roditelja i monaštva, kao i o tome zašto pravoslavlje i danas rađa svetitelje.
U hramu Rođenja Presvete Bogorodice u Dugom Polju kod Modriče, pod svodovima koji čuvaju vekovno predanje, sabralo se verno mnoštvo da prisustvuje svetoj Liturgiji koju je služio mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije. Njegova beseda, kao i uvek, bila je duboko prožeta duhovnim nadahnućem, brigom za narod i verom u budućnost.
– Neka je blagosloven današnji dan i današnja sveta liturgija koju smo odslužili. Hvala Bogu da je bilo dosta pričasnika i dosta dece ovde u vašem mestu i okolini. To je znak nade za nas da ćemo opstati na ovim prostorima naše Republike Srpske – poručio je mitropolit Fotije vernicima, naglašavajući da je prisustvo dece u hramu najsnažniji dokaz da narod ne nestaje, već se obnavlja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Doček vladike ispred hramu Rođenja Presvete Bogorodice u Dugom Polju kod Modriče
Demografski izazovi i značaj dece za opstanak naroda
Govoreći o demografskim izazovima, vladika Fotije je sa zabrinutošću istakao da statistika nije dobra ni u Republici Srpskoj, ni u Srbiji, gde mortalitet premašuje natalitet za čak 75.000 godišnje.
– Dobro je da čujemo malu decu da plaču. To je znak nade da ćemo opstati na ovim prostorima – rekao je, dodajući da je očuvanje naroda zajednički podvig države, Crkve i svih ljudi dobre volje.
Životni podvig roditelja i monaštva
Mitropolit Fotije je posebno naglasio da je život veliki podvig, bilo da je reč o monaštvu ili o bračnom životu ispunjenom roditeljskim brigama i ljubavlju.
– Duboko verujem da su roditelji koji podignu četvoro, petoro ili šestoro dece uvek u nekoj vrsti podviga da ih izvedu na put i učine dobrim ljudima – rekao je.
U svojoj besedi, vladika je govorio i o monaštvu, opisujući ga kao životnu prečicu ka Carstvu Nebeskom, život ispunjen borbom i iskušenjima, ali i milošću.
– Pravoslavlje rađa svetitelje. To je rekao i starac Pajsije. Ona Crkva koja rađa svetitelje i daje plodove svetitelja, u njoj dejstvuje blagodat Duha Svetoga. To je Crkva Hristova. To je Crkva Boga živog – istakao je mitropolit, podsećajući vernike da je upravo to nada i uzdanica pravoslavnih hrišćana.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Tuga zbog globalnih događaja i poziv na međusobnu ljubav
Mitropolit je, osvrnuvši se na globalna dešavanja, izrazio tugu zbog oduzimanja manastira na Sinaju od strane egipatske države, upoređujući taj čin sa oduzimanjem Kijevo-pečerske lavre od strane ukrajinskih raskolnika.
– Ko zna da li je to kraj? – upitao je, podsećajući prisutne da Gospod Hristos svoje učenike poznaje po međusobnoj ljubavi, a ne po spoljašnjim pokazateljima moći.
– Čuli ste danas iz svetog Jevanđelja kako Gospod govori po čemu trebaju da se prepoznaju učenici Njegovi, po međusobnoj ljubavi. Oni treba da budu primeri dobre saradnje, dobrog života, dobrog komšije i prijatelja, dobrog kuma i starog svata. Sveštenici treba po preimućstvu da budu primer narodu po dobrom životu. Ako u jednom selu žive dva sveštenika, a nisu u dobrim odnosima, zna i kažu: „Naši sveštenici ne pričaju. Da li je to moguće i kako zajedno mogu da služe svetu Liturgiju?“ To je njihovo pitanje koje je i za nas dilema. Mi prvi moramo biti svedoci onoga u šta mi verujemo, šta govorimo i propovedamo – istakao je vladika Fotije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Fotije
Vera potvrđena delom kao put spasenja
Posebnu pažnju vernika privukla je mitropolitova poruka o svedočenju vere životom:
– Treba da se trudimo da budemo ljudi koji svoj život i svoju veru potvrđujemo delom, jer je vera bez dela mrtva, kako kaže Sveti apostol Jakov. Neće nam ljudi verovati kada pričamo o najosnovnijim stvarima zato što ne stojimo iza onoga što pričamo.
Zajednički podvig u obnovi hrama i budućim radovima
U zaključku svoje besede, vladika Fotije se zahvalio narodu što u velikom broju dolazi u hram i podržava njegovu obnovu, istakavši da je sve to plod zajedničkog podviga sveštenika i vernog naroda. Najavio je da će uskoro biti završeno freskopisanje hrama, a možda i drugi radovi, te da će sledeći dolazak u Dugo Polje biti povod za novo veliko sabranje i osvećenje onoga što je rukama i srcima vernika stvoreno.
Njegove reči ostale su urezane u dušama prisutnih kao snažan podstrek da istraju u veri i u ljubavi jedni prema drugima, jer samo tako, kako mitropolit reče, pravoslavni narod može da opstane i da rađa svetitelje – sada i u vekove vekova.
U vremenu pokušaja stvaranja jedinstvene svetske religije, mitropolit zvorničko-tuzlanski ukazuje na opasnosti duhovnog razvodnjavanja, ističući da pravoslavlje ne priznaje kompromis kada je u pitanju istina vere i svetost Svetih Tajni.
Na praznični dan mitropolit Fotije služio je arhijerejsku liturgiju i osvetio novopodignuti hram u Borogovu, u Republici Srpskoj, poručivši da pravoslavlje mora ostati svetlost srpskog naroda u vremenu duhovne tame.
Na temeljima drevne svetinje iz 13. veka, poznate kao „Mali Jasenovac“, posle skoro dve decenije obnove, ponovo se oglasila molitva. Rožanj nije samo obnovljen manastir — to je povratak naroda, vere i nade u srce Majevice.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, mitropolit zvorničko-tuzlanski podseća – dok su stariji govorili o vremenu kada je vera oblikovala karakter i poštovanje, mladi bez veronauke su odrasli u svetu bandi, zakona jačeg i duhovne praznine.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.