ČUDESNI PUT MOŠTIJU SVETE PETKE! Tri Srpkinje ih izmolile od Bajazita, moldavski vojvoda bogatstvo dao da završe u Rumuniji! JEDINE PREŽIVELE OGROMAN POŽAR!
Prema predanju, nakon smrti bila je sahranjena kao nepoznata žena u svom rodnom mestu, sve dok se u snu nije javila bogatoj gospođi Jeftimiji i radniku Georgiju. Kada su njene netaknute mošti pronađene, započeo je njihov dug i čudesan put kroz mnoge zemlje i vekove.
SPC
Sveta Petka Epivatska
Najpre su počivale u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Epivatu, zatim prenete u Carigrad, a potom 1238. godine u bugarsko Trnovo, po želji cara Jovana Asena. Posle turskog osvajanja Trnova 1393. godine, mošti su više puta menjale svoje mesto – stigle su do Vidina, zatim u ruke sultana Bajazita.
Na molbu tri znamenite Srpkinje – kneginje Milice, despotice Jefimije i princeze Olivere, koja je bila Bajazitova žena – mošti su prenete u Srbiju. Najpre su čuvane u kruševačkoj crkvi Lazarici, a zatim ih je despot Stefan Lazarević preselio u Beograd, gde su položene u crkvu Svete Petke kraj izvora na Kalemegdanu.
youtube/printscreen/doxologia.ro
Saborna crkva u Jašiju gde se nalaze mošti Svete Petke
Nakon osvajanja Beograda 1521. godine, Turci su mošti odneli u Carigrad, gde su bile čuvane u Patrijaršijskoj crkvi Svetog Georgija. Tek 1641. moldavski vojvoda Vasilije Lupul uspeo je da ih dobije kao otkup za dugove Carigradske patrijaršije i prenese u grad Jaši, gde se nalaze i danas, u Sabornoj crkvi posvećenoj Sretenju Gospodnjem.
Zanimljivo je da su mošti preživele požar koji je 1888. godine potpuno uništio crkvu u kojoj su bile smeštene – sve je izgorelo osim njih.
Sveta Petka se i danas u narodu poštuje kao čudotvorka i zaštitnica, a njen kult duboko je ukorenjen u duhovnom životu srpskog naroda.
Kroz istoriju se prepliću ljubav i tragedija, a u središtu jedne od najznačajnijih priča stoji manastir Ljubostinja. Njegove relikvije neprocenjive vrednosti postale su meta neviđenog razbijništva.
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Danas širom Srbije vernici proslavljaju dan zaštitnice i utešiteljke, a u Crkvi Svetih cara Konstantina i carice Jelene u Konjevićima verni narod se okuplja kako bi se poklonio česticama moštiju svetiteljke.
Učenje jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja usmerava pažnju na to da se upravo kroz različitosti gradi punoća ljudskih odnosa i razumevanja među ljudima.
Mark Linč kritikovao je američku spoljnopolitičku pasivnost, najavljujući zakonodavne i ekonomske mere prema Turskoj dok ne dođe do promene statusa Aja Sofije.
Među kandidatima je i mestobljustitelj prestola, dok jedan od ranije pominjanih arhijereja nije ušao u završni krug. Postupak se nastavlja pred nadležnim telom koje donosi konačnu odluku.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatera i Kerkiru devicu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Vincence, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Simeona, episkopa persijskog, po starom i Svetog mučenika Terentija i druge s njim po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Ozane Kotorske i Blaženog Jakova Zadranina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Opsežna analiza višedecenijskih istraživanja otkriva složene uzroke razlika u religioznosti i pokazuje kako društveni položaj, psihološki obrasci i istorijske okolnosti oblikuju odnos prema veri, čak i tamo gde su uloge strogo podeljene