ČUDESNI PUT MOŠTIJU SVETE PETKE! Tri Srpkinje ih izmolile od Bajazita, moldavski vojvoda bogatstvo dao da završe u Rumuniji! JEDINE PREŽIVELE OGROMAN POŽAR!
Prema predanju, nakon smrti bila je sahranjena kao nepoznata žena u svom rodnom mestu, sve dok se u snu nije javila bogatoj gospođi Jeftimiji i radniku Georgiju. Kada su njene netaknute mošti pronađene, započeo je njihov dug i čudesan put kroz mnoge zemlje i vekove.
SPC
Sveta Petka Epivatska
Najpre su počivale u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Epivatu, zatim prenete u Carigrad, a potom 1238. godine u bugarsko Trnovo, po želji cara Jovana Asena. Posle turskog osvajanja Trnova 1393. godine, mošti su više puta menjale svoje mesto – stigle su do Vidina, zatim u ruke sultana Bajazita.
Na molbu tri znamenite Srpkinje – kneginje Milice, despotice Jefimije i princeze Olivere, koja je bila Bajazitova žena – mošti su prenete u Srbiju. Najpre su čuvane u kruševačkoj crkvi Lazarici, a zatim ih je despot Stefan Lazarević preselio u Beograd, gde su položene u crkvu Svete Petke kraj izvora na Kalemegdanu.
youtube/printscreen/doxologia.ro
Saborna crkva u Jašiju gde se nalaze mošti Svete Petke
Nakon osvajanja Beograda 1521. godine, Turci su mošti odneli u Carigrad, gde su bile čuvane u Patrijaršijskoj crkvi Svetog Georgija. Tek 1641. moldavski vojvoda Vasilije Lupul uspeo je da ih dobije kao otkup za dugove Carigradske patrijaršije i prenese u grad Jaši, gde se nalaze i danas, u Sabornoj crkvi posvećenoj Sretenju Gospodnjem.
Zanimljivo je da su mošti preživele požar koji je 1888. godine potpuno uništio crkvu u kojoj su bile smeštene – sve je izgorelo osim njih.
Sveta Petka se i danas u narodu poštuje kao čudotvorka i zaštitnica, a njen kult duboko je ukorenjen u duhovnom životu srpskog naroda.
Kroz istoriju se prepliću ljubav i tragedija, a u središtu jedne od najznačajnijih priča stoji manastir Ljubostinja. Njegove relikvije neprocenjive vrednosti postale su meta neviđenog razbijništva.
Tri znamenite Srpkinje, kneginja Milica, despotica Jefimija i Miličina kćerka Olivera, koja je bila Bajazitova žena, imolile su da se mošti prenesu u Srbiju.
Danas širom Srbije vernici proslavljaju dan zaštitnice i utešiteljke, a u Crkvi Svetih cara Konstantina i carice Jelene u Konjevićima verni narod se okuplja kako bi se poklonio česticama moštiju svetiteljke.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
U nazaretskoj sinagogi Hristos je objavio da se pred okupljenima ispunilo ono što je vekovima ranije prorekao Isaija, a vladika Nikolaj objašnjava značaj tih reči za Hristovu misiju i Božju milost.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje pojasa Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Kornilije, satnik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Jovana Zlatoustog, dok Jevreji danas slave drugi dan Roš Hašane, a muslimani nemaju veliki praznik.
Jedni su podizali i obnavljali svetinje, drugi se odricali visokih položaja i birali samoću, a jedan je zbog vere završio na vešalima, ostavljajući iza sebe priče koje i danas pamti Crkva.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
U poruci mitropolitu kijevskom i sve Ukrajine patrijarh je pozvao na molitvu za pokoj ubijenog monaha, isceljenje ranjenih i utehu svih koji stradaju u ratu.