Kroz istoriju se prepliću ljubav i tragedija, a u središtu jedne od najznačajnijih priča stoji manastir Ljubostinja. Njegove relikvije neprocenjive vrednosti postale su meta neviđenog razbijništva.
U dubini srpskog srednjovekovnog nasleđa, manastir Ljubostinja oduvek je bio svetionik duhovnosti i snage, ukrašen ljubavlju kneginje Milice prema knezu Lazaru. Njegove zidove ne samo da krase freske, već i legende koje se protežu kroz vekove, pričajući priče o hrabrosti, žrtvi i neizmernom blagu koje je smestilo u svoje srce.
Međutim, kao i svaka velika priča, i ova nosi svoju senku - pljačku krune Svetog mučenika kneza Lazara, jedne od najvažnijih relikvija srpske istorije, koja je nestala iz ovog svetog mesta.
Kada je sveta kneginja Milica, zadužbinarka Ljubostinje, stvorila ovaj manastir 1388. godine, ona je to učinila sa vizijom o duhovnom utočištu za žene, posebno udovice srpskih plemića. U ovom sakralnom mestu, gde su se ispreplele sudbine i ljubavi, legende o njenom osnivaču i stradanjima srpskog naroda dobijale su svoje mesto. Njena ljubav prema knezu Lazaru, koja se prenosi s kolena na koleno, postala je osnova za naziv manastira - Ljubostinja, mesto ljubavi.
SPC
Ikona Svetog mučenika kneza Lazara
Međutim, ljubav i mir nisu trajali večno. Tokom Austro-Turskih ratova, posebno u vreme Kočine bune, manastir Ljubostinja je postao meta osvetničke pohlepe. Nakon sloma ustanka, Turci su se okrenuli osveti, a manastir su zapalili u svom gnevu, ostavljajući za sobom pepeo i uništene freske koje su svedočile o srpskoj kulturi i duhovnom nasleđu.
U tom razarajućem trenutku otkrivena je tajna koja će promeniti priču o Ljubostinji zauvek. Po predanju, u strahu od turskog osvajanja, kneginja Milica je sakrila bogatu riznicu u zidu manastira, a među blagom, poput svetionika, stajala je kruna kneza Lazara.
Ova zlatna kruna, simbol otpora i herojstva, postala je predmet pohlepe. Nakon što su Turci otkrili sakriveno blago, odneli su ga sa sobom, a kruna, koja je nekada krasila glavu srpskog vladara, još uvek leži u Istanbulu, daleko od naroda za koji je Sveti knez Lazar dao svoju glavu. Ova pljačka nije bila samo gubitak materijalnog bogatstva, već i gubitak duhovne veze sa prošlošću, vezane za krvave bitke i herojske žrtve.
SPC
Ikona Svete kneginje Milice
U ovoj drami, kneginja Milica nije bila samo posmatrač; ona je bila junakinja koja je vladala Srbijom kao regent tokom najtežih vremena, čuvajući nasleđe svog muža i vodeći narod u teškim trenucima. Ljubostinja je postala njen svet, mesto gde je pronašla mir i prosvetljenje, kao i gde je nastavila da se bori za očuvanje srpskog identiteta. Iako su vremena bila teška, kneginja Milica nije posustajala.
Njen život u manastiru bio je odraz njene snage i mudrosti. U Ljubostinji, zajedno sa despoticom Jelenom Mrnjavčević, kasnije monahinjom Jefimijom, ona je nastavila da oblikuje srpsku kulturu i tradiciju, ostavljajući neizbrisiv trag. Pre nego što se upokojima, primila je monaški zavet velike shime i dobila monaško ime Efrosinija.
Danas, dok prolazimo pored zidova manastira Ljubostinja, osećamo težinu istorije koja leži na njihovim plećima. Ponekad, dok se Zapadna Morava tiho sliva, u njoj možemo čuti šapate onih koji su nekada hodali ovim svetim mestom, kako nam pričaju o ljubavi, žrtvi i gubitku. Ljubostinja je 1418. godine postala muški manastir, ali je zauvek ostala mesto gde se prošlost susreće s prisutnošću, a kruna Svetog mučenika kneza Lazara, i dalje skrivena u tami istorije, podseća nas na sve ono što smo izgubili, ali i na ono što nikada ne smemo zaboraviti.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Stihovi koje je iznedrio svetitelj, srednjovekovni srpski vladar Stefan Lazarević, predstavljaju jedinstveno poetsko delo koje spaja hrišćansku pobožnost, viteštvo i umetnost, noseći univerzalnu poruku o ljubavi, toleranciji i praštanju koja ostaje relevantna i u današnjem svetu.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.