TAJNA VERE KOJU SVAKI HRIŠĆANIN MOŽE DA PRIMENI: Vladike Nikolaja objašnjava kako se otvaraju vrata spasenja
U besedi za četvrtak siropusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje gde se krije prava snaga naše vere.
U besedi za subotu 3. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da samo poznavanje vere ne donosi spasenje.
Pred Hristovim rečima često ostaje samo tišina – ne zato što su nerazumljive, nego zato što su suviše jasne. U jednoj kratkoj rečenici iz Jevanđelja po Jovanu sabrana je mera po kojoj se proverava vera svakog čoveka: nije presudno koliko znamo, nego šta od toga živimo. Upravo toj razlici između znanja i dela posvećena je beseda vladike Nikolaja Velimirovića za subotu 3. sedmice Velikog posta, koja podseća da Hristova istina ne traži samo da bude shvaćena – već da bude izvršena.
Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete. (Jov. 13, 17)
Najvažnije u ovoj izreci Gospodnjoj, draga braćo, jeste to da Gospod ne blaži znanje nego izvršivanje. On ne kaže apostolima: blago vama kad ovo znate. Tako su govorili neki neznabožački učitelji, koji su samo u znanju gledali spasenje. Ne. Nego Gospod veli: blago vama ako ga izvršujete.
Znanje o spasenju doneo je sam Gospod Isus. Do toga znanja niko nije mogao doći svojim trudom. Neki od starih grčkih filosofa govorili su da rod čovečji ne može ni doći do istine niti se spasti dok sam Bog ne dođe na zemlju. Gospod je došao među ljude i otkrio je ljudima znanje. Ko god prima ovo znanje, prima i obavezu da ga izvršuje.
O koliko će lakše biti na Sudu onome ko ovo znanje nikad nije primio pa, sledstveno, nije ga ni izvršivao, nego li onome ko je ovo znanje primio i prenebregao njegovo izvršenje! O koliko će lakše biti na Sudu neukim neznabošcima nego učenim hrišćanima!
ŠTA ZNAČI DATI, A ŠTA ISTINSKI POMOĆI: Vladika Nikolaj upozorava da milostinja iz ruke nije dovoljna
Sam Gospod pokazao se ne samo kao znalac nego i kao izvršilac. Njegovom savršenom znanju odgovaralo je i savršeno izvršivanje. On je sam lično, pred očima učenika svojih, izvršio sve zapovesti Svoje. I ovu zapovest dao im je posle izvršenog dela smernosti i ljubavi. Kad je oprao noge učenicima, onda im je zapovedio da i oni tako čine jedan drugom.
Nije Gospod došao među ljude da prlja ljude, nego da ih pere. On nikoga nije uprljao, a oprao je svakoga ko je hteo da se opere. Kakav stid za mnoge od nas, koji se trudimo da samo sebe operemo, a dvaput više trudimo se da druge uprljamo! O braćo moja, to mi braću rođenu prljamo! I Hristos plače kad vidi kako mi blatom klevete prljamo one koje je On krvlju svojom oprao.
Gospode, oprosti nam. Grešimo svaki dan protiv braće svoje. I učini, Gospode, braću našu, koju smo mi uprljali, svetlijim od nas u Carstvu Tvome. Ti si pravedan i sve vidiš. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za četvrtak siropusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje gde se krije prava snaga naše vere.
U besedi za Nedelju siropusnu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako čuvanje Hristove poruke u sebi donosi život koji smrt ne može dotaći – saznajte tajnu duhovne svetlosti koja menja svaki dan.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća zašto je Hristos hrana koju ne smemo zaboraviti i kako Njegova prisutnost svakodnevno hrani misli, srce i volju.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Iza dileme koja deli vernike stoji jednostavno pravilo – važnije je srce sa kojim se molitva upućuje nego mesto na kojem se sveća pali.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Sveštenik ističe da nema malih svetitelja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.