Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Selo koje je ranije nestalo pod vodom ponovo je ugledalo svetlost dana. U provinciji Kars na istoku Turske, na području Sarikamiša, nivo vode u akumulaciji Karakurt ovih dana je opao, pa su se ponovo pojavili ostaci starog istoimenog naselja. Među njima su i crkva i džamija, koje se nalaze jedna uz drugu.
Snimci napravljeni dronom pokazuju nekadašnje selo koje se polako pojavljuje ispod površine vode. Vide se temelji i ostaci desetina kuća, delovi zidova, džamija i ruševine crkve. Posebno privlači pažnju prizor dvaju verskih objekata koji stoje gotovo jedan uz drugi, na mestu koje je nekada bilo deo živog seoskog naselja.
Danas su od Karakurta ostali uglavnom temelji, zidovi i ruševine, ali oni otvaraju pogled u prošlost ovog kraja. Crkva i džamija, koje se nalaze jedna pored druge, podsećaju na složenu versku i kulturnu istoriju naselja.
Selo koje je nestalo pod vodom
Stari Karakurt potopljen je nakon izgradnje brane i hidroelektrane na reci Aras. Akumulacija je počela da se puni u februaru 2020. godine, a voda je postepeno prekrila nekadašnje naselje. Stanovnici su se u međuvremenu preselili na novu lokaciju.
Pod vodom su ostali tragovi nekadašnjeg života. Kada nivo akumulacije dovoljno opadne, iz vode ponovo izrone kuće, zidovi i verski objekti koji su nekada bili deo sela.
Među njima je i crkva u Karakurtu iz 19. veka, koja je evidentirana kao kulturno dobro. Prema podacima turskih službi za zaštitu kulturne baštine, crkva je građena od klesanog kamena, a njen veći deo danas je u ruševinama. Lokalitet na kojem se nalaze crkva i ostaci nekadašnjeg naselja proglašen je arheološkim nalazištem prvog stepena zaštite.
Cuneyt Celik / AFP / Profimedia
Potopčljeno selo Karakurt ponovo je izronilo iz vode
Crkva i džamija tik jedna uz drugu
Najzanimljiviji prizor zabeležen na novim snimcima jeste blizina crkve i džamije. Dva verska objekta nalaze se tik jedan uz drugi, a kada voda opadne, njihovi ostaci ponovo postaju vidljivi.
Danas na tom mestu nema nekadašnjeg života. Umesto kuća i stanovnika, oko verskih objekata vide se ogoljeno zemljište, ruševine i temelji. Ipak, raspored građevina govori o nekadašnjem izgledu sela.
Crkva i džamija tako se ponovo pojavljuju u istom kadru, svedočeći o tome da su na ovom području u Turskoj nekada živeli pripadnici različitih vera, muslimani i hrišćani. Njihova neposredna blizina posebno je upečatljiva jer su obe građevine pre nekoliko godina zajedno nestale pod vodom akumulacije.
Karakurt je i ranije izranjao iz vode
Ovo nije prvi put da se staro selo pojavljuje nakon povlačenja vode. Slične prizore stanovnici ovog kraja mogli su da vide i prethodnih godina, kada je nivo akumulacije opadao.
Delovi Karakurta bili su vidljivi tokom 2022. i 2023. godine, a isto se dogodilo i 2025. godine. Tada su se ponovo pojavili ostaci kuća, džamija i crkva, dok su se sa promenom nivoa vode pojedini delovi naselja ponovo našli pod površinom.
U maju 2025. godine voda je ponovo prekrila veliki deo starog naselja, dok je iznad površine ostala vidljiva munara džamije. Nekoliko meseci kasnije, povlačenje vode ponovo je otkrilo delove nekadašnjeg sela.
Sada se istorija ponavlja. Sa novim padom nivoa vode, Karakurt je još jednom izronio iz akumulacije. Dron je zabeležio ostatke naselja, među kojima se ponovo vide crkva i džamija, dve građevine koje stoje jedna uz drugu i koje su pre potapanja bile deo svakodnevnog života sela.
Voda će se ponovo podizati i spuštati, pa će i Karakurt čas nestajati, čas se pojavljivati pred očima posmatrača. Svaki put kada akumulacija otkrije njegove ostatke, iz vode se nakratko vraća slika jednog sela koje više ne postoji, ali čiji su tragovi ostali sačuvani u kamenu, temeljima i ruševinama crkve i džamije.
Aja Sofija je jedan od retkih spomenika kulture koji podjednako odražava uticaj istoka i zapada, te tako na njenim zidinama možete primetiti munare i natpise islama, kao i raskošne hrišćanske mozaike.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Snimak koji kruži društvenim mrežama podigao je prašinu - zbog jednog zagrljaja u dvorištu džamije sada im preti kazna za javno vređanje verskih vrednosti.
Mala Lutfije džamija, poznata i kao „Odbegla džamija“, skriva više od jednog veka istorije i vere, dok šum vode ispod temelja stvara jedinstvenu atmosferu koju turisti i vernici pamte zauvek.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelista Jovana Bogoslova po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova Alfejevog. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana Henrija Njumana i Svetog Dionisija sa drugovima, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Viktorija Sinis je nekada verovala da joj takav način života donosi slobodu i finansijsku sigurnost, a onda je donela odluku koja joj je promenila život.
Četvorogodišnja saradnja sa čuvenim londonskim klubom Fabric izazvala je oštre kritike, dok iz hrama poručuju da žele da privuku novu publiku i istorijski prostor približe onima koji ga inače ne posećuju.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.