OVO SVAKI ČOVEK MORA DA URADI PRE SVOJE SMRTI: Starac Arsenije otkrio kako u miru otići pred Boga, ali i bližnjima olakšati tugu!
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.
Protojerej Andrej Eefanov objašnjava zašto se javljaju ovakve misli, kako da se izborimo sa strahom od gubitka roditelja i kada je važno potražiti stručnu pomoć.
Strah od gubitka roditelja može biti toliko snažan da počnemo da proživljavamo bol zbog smrti koja se još nije dogodila. Misli o sahrani, slike mogućeg rastanka i osećaj da je svaki susret sa voljenom osobom možda poslednji mogu da izazovu veliku teskobu. Protojerej Andrej Eefanov savetuje kako da se takvim mislima pristupi iz duhovnog i psihološkog ugla i kako da pažnju usmerimo na ono što je u ovom trenutku najvažnije.
Jedna žena obratila se za savet zbog straha od smrti svog oca, koji ima 67 godina i zdravstvene probleme. U početku je pokušavala da odagna misli o njegovom mogućem odlasku i utehu je tražila u molitvi. Međutim, poslednjih dana te misli postale su toliko učestale da više ne uspeva da ih kontroliše, a strah sve više utiče na njen svakodnevni život.
"Plačem po ceo dan, veoma mi je teško i mnogo se plašim. Ne mogu da se oslobodim tih misli. Molim se, postim, molim se iznova i iznova, ali me te misli ne napuštaju. Stalno mi se vraćaju slike njegove smrti. Kada se vidimo, u sebi se opraštam od njega jer mi se svaki put čini da je to naš poslednji susret", napisala je Julija, tražeći savet kako da se izbori sa onim što doživljava kao duhovnu napast.
Na njeno pitanje odgovorio je sveštenik Andrej Eefanov, ističući da je važno sagledati problem iz više uglova i razumeti šta se događa na duhovnom, psihološkom i svakodnevnom životnom planu.
Ovakva uznemirenost može da bude posebno teška kada je roditelj još živ, a osoba već u mislima prolazi kroz bol zbog njegovog gubitka. Protojerej Andrej Efanov savetuje da se ne odustaje od molitve, ali i da se pokuša razumeti šta stoji u osnovi tog straha.
Sveštenik najpre savetuje da se vernica moli za sebe i oca. Takođe, može da naruči četrdesetodnevno pominjanje za zdravlje u crkvi.
- Što se duhovne strane tiče, nastavite da se molite za sebe i za tatu. Možete da naručite sorokust, odnosno četrdesetodnevno pominjanje za zdravlje, i za njega i za sebe. Kada počnu da vas obuzimaju takve misli, u sebi ponavljajte: „Gospode, pomiluj“.
Pored molitve, važno je razumeti i zašto strah od gubitka roditelja može da postane toliko snažan da počne da narušava svakodnevni život.
- Sa psihološke strane, važno je da razumete šta se krije u korenu vašeg straha. Zdravlje roditelja i pomisao na njihovu moguću smrt spadaju među najveće strahove koje čovek može da doživi. Bez obzira na to koliko godina imamo, tata je za nas uvek tata, a mi smo njegova deca.
Prema rečima protojereja Andreja Efanova, strah od smrti roditelja prirodan je kada između njih i dece postoje bliskost, poverenje i toplina. Želja da se izbegne rastanak proizlazi iz ljubavi, a ne iz nečega zbog čega bi osoba trebalo da se stidi ili da osuđuje sebe.
- Čini mi se da se i vi, na nekom dubokom, podsvesnom nivou, plašite očeve smrti. Osim toga, ako ste sa ocem bliski, ako među vama postoje poverenje i toplina, sasvim je prirodno što ne želite da ga izgubite. Vaš strah pokazuje koliko volite svog tatu i u tome nema ničeg neobičnog.
Kada se misli o smrti stalno vraćaju, čovek može da ima utisak da se na neki način priprema za ono što će se dogoditi. Um unapred stvara slike gubitka i pokušava da predvidi kako će izgledati život posle njega. Ipak, takvo zamišljanje ne mora da donese olakšanje. Naprotiv, osoba može iznova da proživljava bol zbog događaja koji se još nije desio.
Protojerej Andrej Efanov ovaj mehanizam objašnjava poređenjem sa pripremom za izlazak na scenu.
- Šta se, zapravo, događa u vašoj psihi? Kao da unapred proživljavate ono čega se najviše plašite: očevu smrt i sve ono što bi usledilo nakon nje. To je neka vrsta pripreme za najgori mogući ishod. Vaš mozak, čini se, pokušava da vas na taj način pripremi za gubitak i ublaži emocionalni udar kada do njega dođe.
Ipak, činjenica da um pokušava da se pripremi za najgori ishod ne znači da takvo ponašanje uvek pomaže. Važno je pronaći način da se strah usmeri tako da ne oduzima vreme i pažnju koje osoba može da posveti roditelju dok su zajedno.
- Može li vam takav mehanizam pomoći? Može, ako naučite da svoju sklonost i ovu situaciju usmerite na pravi način.
Jedan od načina da se strah od gubitka pretvori u nešto korisno jeste da svest o prolaznosti života podstakne čoveka da više pažnje posveti odnosima sa voljenima. Umesto da se neprestano bavi zamišljenim rastankom, može da iskoristi vreme koje ima za razgovore, nežnost, brigu i rešavanje nesporazuma.
Sveštenik zato savetuje da se na svest o smrti ne gleda isključivo kao na izvor straha.
- Zahvalite Bogu na tome što ste svesni prolaznosti života i što u vama postoji ono što se u duhovnom životu naziva "sećanjem na smrt". Ljudi ponekad zaborave da je život na zemlji prolazan i ponašaju se kao da će živeti večno. A onda neko umre i pokaže se da nisu stigli da zatraže oproštaj, kažu voljenoj osobi koliko im znači ili učine nešto drugo što im je bilo važno.
Ukoliko postoje zdravstveni problemi zbog kojih je potrebno obaviti preglede ili analize, briga za roditelja može da se izrazi i konkretnim postupcima. Umesto da se pažnja zadržava na zamišljanju najgoreg ishoda, moguće je proveriti da li je sve što se tiče očevog zdravlja odgovarajuće ispraćeno.
- Misli o mogućoj smrti mogu vas podstaći i da ne odlažete potrebne preglede i analize. Ako postoje zdravstveni problemi koje treba ispitati ili lečiti, pobrinite se da tata obavi ono što je potrebno. Pravovremena reakcija može doprineti očuvanju njegovog zdravlja, pa i produžiti život.
Kada je roditelj teško bolestan, strah od njegovog odlaska može da postane još izraženiji. U takvim okolnostima važno je razlikovati praktičnu pripremu za moguće događaje od stalnog zamišljanja smrti koje osobu sprečava da bude prisutna u životu.
Protojerej Andrej Efanov savetuje da se, ako je otac zaista teško bolestan, pažnja prvenstveno usmeri na vreme koje je još moguće provesti zajedno.
- Ako je vaš otac zaista teško bolestan, savetovao bih vam da pažnju usmerite ne toliko na trenutak smrti koliko na vreme koje još možete da provedete zajedno. Razmislite o tome šta biste mogli da učinite za njega dok je sa vama. Možda ima neke želje ili snove kojima biste mogli da pomognete da se ostvare, makar delimično. To je veoma važno.
Sveštenik istovremeno predlaže i drugačiji način odnosa prema uznemirujućim mislima. Umesto da se osoba protiv njih bori bez prestanka, može da pokuša da ih usmeri ka konkretnim pitanjima i praktičnim koracima. To, međutim, ne znači da treba da se povuče iz sadašnjeg života ili da pomisli kako je smrt blizu.
- Kada vas ponovo preplave takve misli, pokušajte da ih usmerite ka nečemu konkretnom i korisnom. Možete se, na primer, raspitati o tome kako se organizuje sahrana, koliko košta i šta je sve potrebno pripremiti. To nije bezosećajno i ne znači da svom ocu želite smrt. Reč je o tome da se upoznate sa delom života sa kojim se do sada možda niste susretali.
Otac Andrej navodi da bi osoba, dok razmišlja o organizaciji sahrane, mogla i sama da prepozna da je takva aktivnost odvodi od onoga što joj je trenutno najvažnije.
- Možda ćete u jednom trenutku i sami sebi reći: „Šta ja to radim? Tata je još živ, imam toliko toga da uradim sa njim, a ja proučavam sajtove pogrebnih preduzeća. Bolje da se posvetim onome što je sada važno.“ Ako dođete do takvog zaključka i vratite se onome što je zaista važno u ovom trenutku, to će biti dobar ishod.
Ponavljajuće misli o smrti roditelja ponekad mogu da budu povezane i sa drugim brigama, čak i kada osoba toga nije svesna. Zbog toga je korisno da, osim straha od gubitka, razmotri i druge okolnosti koje je opterećuju.
Protojerej Andrej Efanov upozorava da se iza ovakvih misli ponekad može kriti pokušaj da se pažnja odvrati od problema sa kojima je teško suočiti se.
- Ponekad su ovakve misli i način da pobegnemo od suočavanja sa stvarnošću. Zato je važno da pokušate da razumete od čega možda bežite. Prvo, potrebno je da razmotrite svoj odnos prema smrti i način na koji doživljavate mogućnost da izgubite oca. Drugo, razmislite o drugim obavezama i problemima u životu, koji ne moraju imati nikakve veze sa tatom, a koji vam možda deluju previše složeno ili zahtevno.
Strah od smrti voljene osobe ne znači da joj neko želi zlo, kao što ni ponavljanje uznemirujućih slika ne znači da će se zamišljeni događaj zaista dogoditi. Važno je ne osuđivati sebe zbog onoga što se pojavljuje u mislima, već pokušati da se razume njihovo poreklo i pronađe način da se sa njima izađe na kraj.
Protojerej Andrej Efanov završava odgovor ohrabrujućom porukom, podsećajući da osoba koja se suočava sa ovakvim strahom ne treba dodatno da se opterećuje krivicom.
- Nemate razloga da sebe osuđujete. Vi samo pokušavate da se izborite sa veoma teškom situacijom, a vaš um traži način da vas zaštiti od straha i bola. Važno je da prepoznate šta vam se događa i pronađete način da se sa tim suočite koji će vam zaista pomoći. Uveren sam da ćete uspeti - zaključuje sveštenik..
BONUS VIDEO
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu. Iako Crkva uči da smrt nije konačni kraj čovekovog postojanja, već prelazak iz prolaznog života u večnost, ljudi se lako ne mire sa gubitkom voljenih. Koliko god vera učila da duša nastavlja da živi pred licem Božjim, bol zbog odlaska najbližih ostaje dubok i težak. Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan. Budi deo Religija.rs zajednice.
Zašto unapred zamišljamo ono čega se najviše plašimo?
Kako da strah ne zaseni vreme koje imamo sa voljenima
Da li je potrebno pripremati se za smrt voljene osobe?
Kada je potrebno potražiti psihološku pomoć?
Misli nisu predskazanja
OVO SVAKI ČOVEK MORA DA URADI PRE SVOJE SMRTI: Starac Arsenije otkrio kako u miru otići pred Boga, ali i bližnjima olakšati tugu!
KAKO UTEŠITI I ŠTA REĆI OSOBI KOJA JE IZGUBILA NAJVOLJENIJE? Otac Željko na primeru majke koja je ostala bez deteta dao i više nego jasan odgovor
OVAKO ĆETE NAJLAKŠE PREBRODITI SMRT BLIŽNJIH! Vladika Grigorije kaže da je neophodno jednu stvar uraditi da bi bol minuo!
DA LI VREĐAMO NAŠE UPOKOJENE AKO IDEMO NA VESELJA PRE NAVRŠENE GODINE OD NJIHOVE SMRTI? Otac Dejan o duboko ukorenjenom običaju u našem narodu!
Protojerej Andrej Eefanov objašnjava zašto se javljaju ovakve misli, kako da se izborimo sa strahom od gubitka roditelja i kada je važno potražiti stručnu pomoć.
Rimski vojnik prisustvovao je raspeću na Golgoti, a kada je posvedočio vaskrsenju, njegovi protivnici pokušali su da ga ućutkaju.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
Pouka velikog ruskog svetitelja podseća na to da je od tuđeg pogleda mnogo važnije ono što psenjavanjem krsnim znakom ispovedamo.
U pravoslavlju se pokajanje ne svodi na izgovorene reči niti na obećanje da se određeni greh više neće ponoviti.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
Kaže da danas oko nas kruže razne prefinjene jeresi i sablažnjavaju mnoge ljude, govoreći da su duše paisivne, da spavaju, da pored svoga tela čekaju i i svoje vaskrsnće i slične otrovne i zlobne bogoboračke reči, ali da to nije tačno.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
Pouka velikog ruskog svetitelja podseća na to da je od tuđeg pogleda mnogo važnije ono što psenjavanjem krsnim znakom ispovedamo.
U pravoslavlju se pokajanje ne svodi na izgovorene reči niti na obećanje da se određeni greh više neće ponoviti.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
U pravoslavlju se pokajanje ne svodi na izgovorene reči niti na obećanje da se određeni greh više neće ponoviti.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.