ZAŠTO SE LJUDI PLAŠE SMRTI: Odgovor starca Jefrema Arizonskog već dugo se prepričava!
Iako pravoslavlje uči da smrt vodi u večni život, mnogi ljudi je i dalje doživljavaju kao nešto strašno.
Iako Crkva uči da smrt nije konačni kraj čovekovog postojanja, već prelazak iz prolaznog života u večnost, ljudi se lako ne mire sa gubitkom voljenih.
Za čoveka ne postoji veća i teža bol od gubitka odnosno smrti bližnjih. Taj gubitak ostavlja iza sebe prazninu koja se ne može popuniti ničim, jer sa odlaskom nekoga koga volimo nestaje i deo našeg života, naših navika i naše svakodnevice.
Tuga tada ne pogađa samo srce, već ceo čovekov život, a bol zbog rastanka često je jača od svake razumske utehe i objašnjenja.
Iako Crkva uči da smrt nije konačni kraj čovekovog postojanja, već prelazak iz prolaznog života u večnost, ljudi se u tim trenucima teško smiruju.
Nastavljaju da tuguju, pate, a mnogi se tada pitaju šta reći ožalošćenima, kako im prići i kako im pomoći da makar malo im mine bol.
Odgovor na to pitanje dao je otac Hadži Željko Jovanović, govoreći o nedavnom susretu sa majkom koja je izgubila sina.
- Ono što sam ja skoro rekao jednoj majci koja je izgubila sina jeste da bi se vrlo rado sa njim menjao, jer je otišao u Carstvo Božje.
Kaže da ga je ta majka posle toga zamolila da joj se moli za sina i pitala šta ona može još da uradi za njega.
- Uvek kažem da se mole za upokojene, da njihove stvari razdele sirotinji, da nose za pokoj njihovih duša i kažem: "Blago i tebi i meni, ima ko tamo da nas sačeka". I to nije neka lažna uteha, to je zaista istinita jevanđeljska uteha. "Hristos Vaskrse, Vaistinu Vaskrse". Mi verujemo u vaskrsenje Hristovo, nema razloga da se bojimo smrti. Hristos je vaskrsao, pobedio je smrt, tako da nema potrebe da se plašimo, to je samo prelazak u večni život - objasnio je otac Hadži Željko Jovanović u podkastu Informera "Na krilima zmaja".
Iako pravoslavlje uči da smrt vodi u večni život, mnogi ljudi je i dalje doživljavaju kao nešto strašno. U osnovi hrišćanske vere je nada u Vaskrsenje - verovanje da ćemo svi vaskrsnuti i živeti večni život u Carstvu nebeskom. Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života. Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.

ZAŠTO SE LJUDI PLAŠE SMRTI: Odgovor starca Jefrema Arizonskog već dugo se prepričava!
DA LI JE GREH PLAKATI KAD NEKO UMRE: Sveti oci iznenadili odgovorom
DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
OVO SVAKI ČOVEK MORA DA URADI PRE SVOJE SMRTI: Starac Arsenije otkrio kako u miru otići pred Boga, ali i bližnjima olakšati tugu!
Da li su svetitelji posrednici, zašto se njihove mošti ugrađuju u antimins i kako vera drugih može da pomogne čoveku kada izgubi snagu i nadu.
U svakodnevnom životu mnogi su iskusili da ih nisu povredili otvoreni neprijatelji, već oni koji su se predstavljali kao prijatelji.
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.