Na temeljima drevne svetinje iz 13. veka, poznate kao „Mali Jasenovac“, posle skoro dve decenije obnove, ponovo se oglasila molitva. Rožanj nije samo obnovljen manastir — to je povratak naroda, vere i nade u srce Majevice.
Na visoravni Majevice, između šuma koje šapuću o vekovima i kamena natopljenog istorijom, osveštan je obnovljeni manastir Svetog proroka Jeremije. Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije podigao je krst nad mestom koje su mnogi smatrali izgubljenim u vremenu. Ali Rožanj nije zaboravio — ni svoje monahe, ni svoj narod.
Ova svetinja, kako je vladika rekao, „Mali Jasenovac“, nosi na sebi nevidljive ožiljke prošlosti. Njeni temelji pamte stradanja, njeni zidovi govore ćutke, a ipak — tu, među narodom, ona opet diše punim liturgijskim dahom.
- Manastir nije samo građevina. To je povratak. To je mesto na koje se dolazi da bi se čovek setio ko je i čiji je - poručio je vladika Fotije.
Foto: Eparhija zvorničko-tuzlanska
Vladika Fotije i Draško Stanivuković
Obnova je počela još 2008. godine, kada su u crvenicu Majevice ponovo zaronili temelji hrama. Cigli i kamenu trebalo je gotovo dve decenije, ali narod i molitva bili su strpljivi. Zvona su zasvirala, ne samo da pozdrave osvećenje, nego da probude ono što je možda zadremalo u srcima.
Ulogu kuma ovog svetog događaja preuzeo je gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković. Njegove reči nisu bile protokolarne. „Tamo gde se Bogu molimo, tamo postojimo. Tamo opstajemo“, rekao je, nagoveštavajući da obnova neće stati na malteru i krovu. Ova svetinja, rekao je, mora ostati izvor — ne samo vode i mira, već i vere i trajanja.
Foto: Eparhija zvorničko-tuzlanska
Reke vernih slile su se u portu obnovljnene svetinje na sabranje povodom osvećenja
Načelnik opštine Lopare, Rado Savić, predsednik Građevinskog odbora, najavio je da se Rožanj neće zatvarati u tišinu monaškog života — jer se planira i nova manifestacija: Dani Rožnja, duhovno-kulturno sabranje koje će povezivati one koji su ostali i one koji su se rasuli po svetu, ali još uvek nose Majevicu u srcu.
Sveštenik Zoran Ilić, rodom iz ovog kraja, evocirao je godine tihe obnove — ne samo crkve, već i konaka, krstionice, spomen-česme. To je, rekao je, bilo podizanje ne samo građevina, nego i svesti da ovde nismo samo prolaznici — ovde smo ukorenjeni.
Rožanj danas nije samo osveštani hram — on je znak. Da su monasi ostali. Da su vernici došli. Da su prošlost, sadašnjost i budućnost uspeli da se pomire u molitvi.
Manastir Svetog proroka Jeremije više nije samo mesto bola. Postao je svedočanstvo obnove — ne samo kamena, već i duše naroda.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, mitropolit zvorničko-tuzlanski objavio je svojevrsnu himnu „Vaskrsenje i život“ – duboko duhovno svedočanstvo koje kroz vaskrsenja Lazara, Jairove kćeri i sina nainske udovice pesnički i bogoslovski propoveda pobedu života nad smrću.
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
U subotu, 10. maja, verni narod Eparhije zvorničko-tuzlanske sabraće se oko svog arhijereja, mitropolita Fotija, kako bi prisustvovao osvećenju hrama koji sada sija nad obroncima između Kalesije I Zvornika.
Na praznični dan mitropolit Fotije služio je arhijerejsku liturgiju i osvetio novopodignuti hram u Borogovu, u Republici Srpskoj, poručivši da pravoslavlje mora ostati svetlost srpskog naroda u vremenu duhovne tame.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na Nedelju svih svetih, u hramu Rođenja Hristovog služena je sveta liturgija, a zatim osveštani i temelji budućeg parohijskog doma – duhovnog centra koji će postati oslonac vernicima ovog kraja i mesto hrišćanskog sabranja.
Na osveštanju temelja budućeg hrama posvećenog Svetim Kirilu i Metodiju, vladika Atanasije istakao je značaj ljubavi, pravde i istine kao temelje novog života u Hristu. Sabrani vernici u Brezni, vođeni nadom i blagoslovom, započeli su put obnove vere u ovom pitomom planinskom kutku.
Posle arhijerejske liturgije, mitropolit zvorničko-tuzlanski odlikovao je veliki broj dobrotvora koji su doprineli obnovi ove svetinje, a u besedi pozvao na mir i zajedništvo.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.