Donosimo detaljan vodič: od testa i masnoće do pravilnog zatvaranja svake mantije, onako kako su radile iskusne domaćice.
Miris toplog testa koji se razlistava pod prstima, šuštanje masnoće koja se topi u maloj šerpici i tihi žamor doma dok se priprema ručak - tako počinje priča o pazarskim mantijama, jednom od onih starinskih jela kojima se ne meri samo ukus, već i vreme, sećanje i nežnost koja se prenosi iz generacije u generaciju. U islamskim domovima raškog kraja ovo jelo je dugo bilo znak porodične bliskosti i ženske umešnosti, a poslednjih godina njegov miris sve češće izbija iz pećnica širom Srbije. Ipak, između svih novih varijacija koje su se pojavile, postoji i ona izvorna, starinska verzija - ona kakvu su nane spremale strpljivo i bez žurbe. Upravo taj originalni recept donosimo u nastavku.
Sastojci
Za testo:
• 700 g brašna tip 405
• 1 supena kašika soli
• 2 supene kašike ulja
• 420 ml vode
Za fil:
• 700 g mlevene junetine
• 70 ml hladne vode
• 50 ml ulja
• 400 g seckanog crnog luka
• 1/2 supene kašike soli
• biber po ukusu
Masnoća za jufke:
• 150 g putera
• 70 ml ulja
shutterstock.com/Irm Sad
Priprema
U prosejano brašno dodajte so, ulje i mlaku vodu, pa zamesite testo. Testo stavite u nauljenu posudu, pokrijte providnom folijom i ostavite da odstoji pola sata. U međuvremenu napravite fil i masnoću.
U veću posudu stavite sitno seckan luk, posolite, pobiberite, pa dodajte meso, ulje i vodu. Rukama sve sjedinite.
Na tihoj vatri otopite puter u koji ste dodali ulje.
Na pobrašnjenu površinu prebacite testo i podelite ga na loptice jednake veličine (oko 70 g). Rukama još malo obradite svaku lopticu. Pokrijte loptice providnom folijom i krpom i ostavite da odstoje najmanje 15 minuta. Zatim svaku razvucite oklagijom u obliku kruga prečnika oko 20 cm.
Rastanjite krugove tako što ćete ih prebacivati sa dlana na dlan. Istanjenu jufku premažite masnoćom i svaku sledeću ređajte preko prethodne, takođe je premazujući masnoćom. Treba da složite 10 jufki i povremeno ih rastanjite. Kada složite svih 10, rastanjite ih u kvadratni oblik. Stranice treba da budu dužine 30 do 35 cm.
Razvučenu jufku izrežite na kvadratiće 4 × 4 cm. Sve kockice ponovo premažite masnoćom.
Punite ih mesom i zatvarajte tako što ćete svaku stranicu razvući, pa preklopiti (videti u videu). Ređajte u tepsiju koju ste premazali malom količinom masnoće i na kraju opet premažite mantije masnoćom, ali umereno. Pre pečenja obrišite ivice tepsije od masnoće kako mantije ne bi pokupile miris zagorelog ulja.
Pecite u zagrejanoj rerni na 270°C oko 20 minuta. Kada mantije lepo porumene, prekrijte ih pek-papirom i pecite još 15 minuta.
Savet
Tradicionalne pazarske mantije ne prelivaju se kiselim mlekom, pavlakom ili lukom, ali po želji i to se može dodati.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Autentični recept iz Ohrida u kojem sporo kuvanje i pažljivo birani sastojci pretvaraju jednostavne namirnice u raskoš ukusa i mirisa koji vraćaju toplinu doma na trpezu.
Bosanski sevdidžan, nekada nezaobilazan na balkanskim trpezama, i danas se čuva u muslimanskim domovima kao dragocena porodična tajna i simbol topline i gostoprimstva.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Saznajte kako da pripremite jelo koje je nekada bilo nezaobilazno na slavskim trpezama i nedeljnim porodičnim ručkovima, a danas predstavlja pravo kulinarsko blago.
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.
U besedi za četvrtak 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako greh rađa nemir, sumnju i osećaj progonjenosti, dok čistota duše donosi snagu, slobodu i hrabrost pred životnim iskušenjima.
Probajte tavče sa orasima po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za četvrtak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Kronštatskog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Davida Solunskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Pankratije Tavromenijski. Katolička crkva obeležava spomendan Blažene Marije Petković, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Jednostavan recept nadahnut pravoslavnom tradicijom donosi spoj ribe, mirisa limuna i hrskavih badema, a pokazuje da i skromne namirnice mogu postati pravo praznično uživanje.
Pripremljen po recepturi hilandarskih monaha, krompir pokazuje kako se od vode, paradajza i krompira dobija toplo, zasitno jelo koje nosi ukus monaške jednostavnosti i postne svakodnevice.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.