Autentični recept iz Ohrida u kojem sporo kuvanje i pažljivo birani sastojci pretvaraju jednostavne namirnice u raskoš ukusa i mirisa koji vraćaju toplinu doma na trpezu.
U mirnim uličicama Ohrida, među kućama koje čuvaju priče i sećanja generacija, širi se miris koji odiše pažnjom, strpljenjem i ljubavlju prema domaćoj hrani – to je ohridski čomlek.
Ohridski čomlek je starinsko jelo koje probuđuje čula: lagano dinstana teletina i luk stapaju se u gust, aromatičan sos, oplemenjen belim vinom i šafranom. Nekada su ga pripremali u zemljanim posudama i pekli u saču, što je mesu davalo nežnu teksturu, a luku mogućnost da se potpuno raspadne, stvarajući aromatičnu harmoniju koja ispunjava kuću toplinom doma.
Iako se varijacije čomleka mogu pronaći širom Balkana, ohridska verzija ostaje verna autentičnoj pripremi, sa pažljivo odabranim sastojcima i poštovanjem prema sporom kuvanju, koje svaki zalogaj pretvara u posebnu priču.
Sastojci:
1 kg teletine bez kostiju
1 kg crnog luka arpadžika
nekoliko čenova belog luka
2 dl belog vina
so po ukusu
biber po ukusu
prstohvat šafrana
malo ulja
shutterstock.com/Dream79
Ohridski čomlek
Priprema:
Meso isecite na kocke, posolite i pobiberite, a po mogućnosti ostavite preko noći u frižideru. Crni luk, najbolje sitni arpadžik, oljuštite i isecite na četvrtine, a beli luk očistite i ostavite cele čenove. U zemljani lonac ređajte naizmenično luk i meso, prelijte belim vinom i po potrebi dodajte malo vode da meso i luk ogreznu. Pospite šafranom, poklopite i kuvajte na laganoj vatri dva sata. Čomlek možete pripremati na šporetu ili u rerni, a sporo kuvanje omogućiće da meso postane izuzetno mekano, dok se luk gotovo potpuno raspada, stvarajući bogat, aromatičan sos.
Savet:
Za savršen Ohridski čomlek preporučuje se teletina, mada junetina ili jagnjetina daju bogatiji ukus. Luk arpadžik se tokom sporog kuvanja karameliše i oslobađa punu slast, dok običan crni luk može biti prihvatljiva zamena. Šafran daje aromu i zlatnu boju, a kurkuma ili mala količina aleve paprike mogu dati sličan efekat. Belo vino oplemenjuje sos i naglašava sočnost mesa, dok suvo crno vino pojačava aromu. Meso i luk se ne mešaju tokom kuvanja, već se polako stapaju u bogat, mirisan sos, najbolje na temperaturi od 160–180°C tokom 2–2,5 sata u zemljanoj posudi koja ravnomerno raspoređuje toplotu i čuva vlagu. Čomlek se služi vruć, direktno iz posude, uz domaći hleb, pogaču ili krompir pire.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Obrok od svežih babura i domaćeg belog sira i danas unosi toplinu u domove, a uz bakine savete postaje savršen izbor i za dane kada je po tipiku dozvoljen beli mrs.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Govoreći nad odrom upokojene monahinje, arhiepiskop šumadijski podsetio je na njen podvig, šest i po decenija provedenih u monaškom činu i pozvao okupljene na molitvu, pokajanje i pripremu za susret sa Gospodom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Krompir, sir i brašno dovoljni su da nastane pita koja je nekada okupljala porodice širom Hercegovine i bila jednako prisutna u domovima različitih vera.
Ova neobična pita sa kajmakom, sirom ili mašću bila je deo trpeza u različitim balkanskim krajevima i imala svoje mesto u danima kada se nije postilo, kao i na ramazanskim večerama.
Loptice od kuvanog krompira, praziluka i brašna najpre se kuvaju, zatim uvaljaju u prezle i peršun, pa zapeku do zlatne korice, a uz domaći kuvani paradajz postaju jednostavan i zasitan obrok.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.