Autentični recept iz Ohrida u kojem sporo kuvanje i pažljivo birani sastojci pretvaraju jednostavne namirnice u raskoš ukusa i mirisa koji vraćaju toplinu doma na trpezu.
U mirnim uličicama Ohrida, među kućama koje čuvaju priče i sećanja generacija, širi se miris koji odiše pažnjom, strpljenjem i ljubavlju prema domaćoj hrani – to je ohridski čomlek.
Ohridski čomlek je starinsko jelo koje probuđuje čula: lagano dinstana teletina i luk stapaju se u gust, aromatičan sos, oplemenjen belim vinom i šafranom. Nekada su ga pripremali u zemljanim posudama i pekli u saču, što je mesu davalo nežnu teksturu, a luku mogućnost da se potpuno raspadne, stvarajući aromatičnu harmoniju koja ispunjava kuću toplinom doma.
Iako se varijacije čomleka mogu pronaći širom Balkana, ohridska verzija ostaje verna autentičnoj pripremi, sa pažljivo odabranim sastojcima i poštovanjem prema sporom kuvanju, koje svaki zalogaj pretvara u posebnu priču.
Sastojci:
1 kg teletine bez kostiju
1 kg crnog luka arpadžika
nekoliko čenova belog luka
2 dl belog vina
so po ukusu
biber po ukusu
prstohvat šafrana
malo ulja
shutterstock.com/Dream79
Ohridski čomlek
Priprema:
Meso isecite na kocke, posolite i pobiberite, a po mogućnosti ostavite preko noći u frižideru. Crni luk, najbolje sitni arpadžik, oljuštite i isecite na četvrtine, a beli luk očistite i ostavite cele čenove. U zemljani lonac ređajte naizmenično luk i meso, prelijte belim vinom i po potrebi dodajte malo vode da meso i luk ogreznu. Pospite šafranom, poklopite i kuvajte na laganoj vatri dva sata. Čomlek možete pripremati na šporetu ili u rerni, a sporo kuvanje omogućiće da meso postane izuzetno mekano, dok se luk gotovo potpuno raspada, stvarajući bogat, aromatičan sos.
Savet:
Za savršen Ohridski čomlek preporučuje se teletina, mada junetina ili jagnjetina daju bogatiji ukus. Luk arpadžik se tokom sporog kuvanja karameliše i oslobađa punu slast, dok običan crni luk može biti prihvatljiva zamena. Šafran daje aromu i zlatnu boju, a kurkuma ili mala količina aleve paprike mogu dati sličan efekat. Belo vino oplemenjuje sos i naglašava sočnost mesa, dok suvo crno vino pojačava aromu. Meso i luk se ne mešaju tokom kuvanja, već se polako stapaju u bogat, mirisan sos, najbolje na temperaturi od 160–180°C tokom 2–2,5 sata u zemljanoj posudi koja ravnomerno raspoređuje toplotu i čuva vlagu. Čomlek se služi vruć, direktno iz posude, uz domaći hleb, pogaču ili krompir pire.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Obrok od svežih babura i domaćeg belog sira i danas unosi toplinu u domove, a uz bakine savete postaje savršen izbor i za dane kada je po tipiku dozvoljen beli mrs.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
U besedi za petak 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na opasnost oslanjanja na prolaznu sigurnost, ljudsku moć i sopstvenu snagu umesto na veru koja jedina ostaje čvrsta pred životnim burama.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog oca Nikolaja po starom i Svetog mučenika Vasiliska po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Rite Kasijske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok strepnja za budućnost razara unutrašnji mir, veliki srpski duhovnik 20. veka razdvaja strah koji uništava od jedinog koji, po njegovim rečima, može da sačuva čoveka.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Nekada je ovo jelo bilo čest ručak u domovima širom Balkana, a danas ga mnogi ponovo otkrivaju zbog jednostavne pripreme, kremastog ukusa i topline koju donosi na porodičnu trpezu.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Nekada su ga bake pravile kada u kući nije bilo mnogo namirnica, a danas se ovaj stari đuveč od punjenog krompira vraća na trpezu kao zasitan ručak koji spaja jednostavne sastojke, domaći ukus i duh pravoslavne porodične kuhinje.
Od jednostavnih namirnica nastaje brzo i zasitno jelo koje ne traži iskustvo, a idealno je za porodični obrok kada treba nešto toplo, pouzdano i lako za pripremu.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.