Obrok od svežih babura i domaćeg belog sira i danas unosi toplinu u domove, a uz bakine savete postaje savršen izbor i za dane kada je po tipiku dozvoljen beli mrs.
Sećanja na mirise iz bakine kuhinje uvek bude toplinu i osećaj doma. Među jelima koja su krasila trpezu tokom leta, kada su bašte bile pune zrelog povrća, posebno mesto zauzimale su paprike punjene sirom. Za razliku od poznatijih paprika sa mesom, ova jednostavnija varijanta nosi u sebi duh sela i starinskih običaja – domaćice su vešto koristile sveže babure i beli sir, praveći jelo koje je istovremeno hranljivo i lagano. Takve paprike bile su znak da je priroda darovala svoje najbolje plodove i da su porodice znale da uživaju u jednostavnim, ali bogatim ukusima.
Ovo jelo, puno sećanja i porodične topline, i danas može da oplemeni svaku trpezu. A posebna vrednost starinskog recepta jeste što paprike punjene sirom mogu biti odličan izbor i za posne dane kada je po tipiku dozvoljen beli mrs.
Sir usitnite, dodajte umućena jaja i griz, po potrebi posolite. Promešajte, dodajte sitno iseckan beli luk i peršun, pa sve sjedinite. Paprike babure operite, očistite od semena i punite smesom od sira. Ređajte ih uspravljene u nauljenu posudu, pa zapecite u rerni oko pola sata, na srednjoj temperaturi. Podjednako su ukusne i tople i hladne.
Bakini saveti:
Najbolje je koristiti masniji beli sir, poput domaćeg kravljeg ili ovčijeg sira, jer daje kremastu teksturu. Ako je sir suv, može se dodati malo pavlake. Ako želite laganiju teksturu, možete umutiti belanca posebno i dodati ih na kraju. Birajte sveže i čvrste babure srednje veličine. Manje paprike biće slađe, dok veće mogu imati blaži ukus.
Nastala kao spoj proje i pite, ova jednostavna, meka i sočna domaća čarolija gotova je za pola sata, a oduševiće i mlade domaćice i iskusne kuvarice koje cene proverene recepte.
Nekada skromno jelo sa prazničnog stola, danas se poslužuje kao egzotičan specijalitet – donosimo originalni recept iz Hercegovine koji možete pripremiti kod kuće.
Od pastirskih ognjišta do svečanih trpeza – saznajte kako da pripremite jedno od najčuvenijih jela sa Durmitora, koje je vekovima hranilo porodice i okupljalo goste.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez kiselog kupusa i bez komplikovanja, ova letnja varijanta tradicionalnog specijaliteta donosi bogat ukus uz sveže povrće, paradajz, začine i nezaobilaznu aromu pečenja u rerni.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.
Saznajte kako da pripremite jelo koje je nekada bilo nezaobilazno na slavskim trpezama i nedeljnim porodičnim ručkovima, a danas predstavlja pravo kulinarsko blago.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima