U "Srbskom kuvaru" iz 19. veka jeromonah Jerotej Draganović ostavio je zapis o čorbi od rasola koja je bila više od jela - deo svakodnevice tokom zimskih meseci.
Zimi, kada se post utiša u kuhinji, a ognjište preuzme ulogu tihog čuvara doma, na trpezi se nekada nalazila čorba od rasola - jelo bez raskoši, ali s jasnim karakterom, koje je umelo da zagreje ruke, okupi porodicu i produži dan. Nastajala je od onoga što je već bilo pri ruci: iz bureta kiselog kupusa i iz špajza u kome se ništa nije bacalo, a sve je imalo svoje mesto i vreme. Takva čorba nije tražila posebnu pažnju, ali ju je dobijala jer je nosila ukus zime, posta i strpljenja.
Da taj ukus ne ostane tek uspomena, pobrinuo se jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedol, koji je u 19. veku u "Srbskom kuvaru" zabeležio recept za ovo gotovo zaboravljeno jelo. Njegov zapis svedoči o kuhinji koja je rasla uz crkveni ritam godine, uz uzdržanje i meru, ali i uz jasnu svest da hrana treba da bude i lek i uteha. Čorba od rasola, kakvu on opisuje, bila je deo svakodnevice u kojoj se i za stolom učilo strpljenju, skromnosti i zahvalnosti.
Sastojci:
veza zeleni za supu
varjača putera
dve varjače brašna
dve glavice crnog luka
malo aleve paprike
rasol po želji
malo ribanog kiselog kupusa
dve-tri kašike domaće testenine za čorbu
malo bibera,
lovorov list,
suva paprika
Freepik
Starinska čorba od rasola, po receptu jeromonaha Jeroteja
Priprema:
Očistite zelen i skuvajte dok ne omekša. Napravite svetlu zapršku od masnoće i brašna, zatim dodajte sitno seckani luk, a na kraju i alevu papriku. Kada paprika promeni boju, sve sipajte u čorbu sa zeleni. Dodajte rasol po želji (otprilike pola litra), zatim šaku ribanog kiselog kupusa, pa dolijte vrelu vodu i ostavite da se kuva oko jedan sat.
Čorbu možete zakuvati bilo kojom vrstom domaćih rezanaca, a na kraju dodajte malo bibera i lovorov list. Po ukusu, može se dodati i suva slatka ili ljuta paprika.
Ukoliko se puter zameni uljem ili posnim margarinom, ova čorba može se pripremati i u danima posta. Na taj način ostaje verna tradiciji skromne manastirske kuhinje, prilagođene ritmu posta.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
Bez gotovih kora i bez žurbe, od kvasnog testa i sira, ovo jelo se peklo kad se htelo nešto jednostavno, sito i pošteno – baš onako kako se nekad kuvalo.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
U hramu kod Bijeljine, mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o sveštenicima kao duhovnim junacima, važnosti veronauke, ali i o potrebi da se obnovi veza sa zemljom koju su nasledili od svojih predaka.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Zadužbina kralja Stefana Dečanskog sačuvala je gotovo netaknut izgled, jedinstven freskopis i dokumente koji otkrivaju kako je izgledao život u srednjovekovnoj Srbiji.
Reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjavaju kako čovek, oslanjajući se isključivo na sopstvenu procenu, može lako da previdi ono najvažnije i skrene sa pravog puta.
Probajjte recept monahinje Atanasije Rašić za mladi grašak, pročitajte molitvu Svetom arhanđelu Rafailu i kratku, ali duboku pouku Svetog Kozme Etolskog.