Kim, zaprška i hrskavi hleb u jednostavnom receptu jeromonaha Jeroteja Draganovića iz Krušedola stvaraju obrok koji greje, osvežava i hrani dušu.
Manastirska kuhinja čuva recepte koji spajaju jednostavnost i hranljivost, a među njima posebno mesto zauzima kim čorba. Ova čorbica, koju je zabeležio jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedol i objavio u "Srbskom kuvaru", postoji u mrsnoj i posnoj varijanti, i posebno prija nakon nekoliko dana bogate praznične trpeze, kada okrepljuje telo i osvežava organizam. Svetla zaprška, aromatični kim i hrskavi preprženi hleb spajaju se u tanjiru koji greje i obnavlja, podsećajući na mudrost monaškog kuvanja i negujući zdravlje i duh.
Sastojci:
1 kašičica kima
½ kašike ulja
½ kašike brašna
1 litar vode
so po ukusu
2 jaja
prepržen hleb
freepik
Manastirska kim čorba može da se priprema i u posnoj i u mrsnoj varijanti
Priprema
Napravite svetlu zapršku na ulju, a pri kraju dodajte kim i malo ga propržite. Nalijte hladnu vodu, osolite i kuvajte oko 15 minuta. Za to vreme na tavi, na veoma malo masnoće, propržite na kockice sečen hleb tako da bude rumen (može ostati i u tankim kriškama, a vrlo su dobre i prepolovljene stare zemičke). Pre sipanja u tanjir stavite prepržen hleb (ili zemičke) i prelijte ključalom čorbom. Čorba se može napraviti i gušćom, ako se doda više brašna i masnoće. Ukoliko nije post, u ključalu čorbu može se umutiti i po koje jaje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Autentični recept iz Ohrida u kojem sporo kuvanje i pažljivo birani sastojci pretvaraju jednostavne namirnice u raskoš ukusa i mirisa koji vraćaju toplinu doma na trpezu.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Ova aromatična manastirska čorba od rečne ribe vodi vas kroz vekovne običaje i otkriva kako pripremiti jelo koje čuva duh posta i posne slavske trpeze.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Zapis iz „Srbskog kuvara“ otkriva jednostavan način pripreme hleba na kiselu vodu, čuvan u domaćinstvima i manastirima gde se testo mesi strpljenjem, a deli rukama uz osećaj zajedništva i blagoslova.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.