ŠTA KAD TE GOSPOD POZOVE PO IMENU: Vladika Nikolaj otkriva šta je gore od tišine groba
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu siropusne sedmice razotkriva istinu o tome da ne vaskrsava svako koga Bog po imenu prozove.
Govoreći o ženi uhvaćenoj u preljubi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava koliko je lako osuditi, a koliko teško zaviriti u sopstvenu savest – i zašto Bog ne presuđuje kao ljudi.
Dok se kamen podiže iznad tuđe krivice, retko ko zastane da pogleda u sopstveno srce. Upravo na toj napetoj granici između osude i milosti, između spoljašnjeg prestupa i unutrašnjeg pokajanja, stoji beseda Svetog vladike Nikolaja Velimirovića za utorak prve sedmice Vaskršnjeg posta. Njegove reči razotkrivaju razliku između suda po telu i suda po duhu, podsećajući da istinska mera čoveka nije ono što se vidi očima, već ono što Bog sagledava u dubini duše.
Vi sudite po telu. (Jov. 8, 15)
Tako reče Gospod Sveznajući zlim Jevrejima – vi sudite po telu. Jer oni behu uhvatili u preljubi jednu ženu i htedoše je kamenovati zbog tog telesnog greha. No Gospod prozre u dušu ženinu i vide da se ona da još spasti i ispraviti, navede je na pokajanje i otpusti. Jer iako učini preljubu telom, ipak duša njena ne beše sva preljubna. Preljubni greh fariseji su ipak neprestano nosili u srcu svome, no oni su to vešto krili i to nisu osuđivali, a osuđivali su samo i jedino delo telesno kod onih koji se u tome uhvate.
Duhovni ljudi sude po duhu, a telesni po telu. I dan-danas Jevreji, kažnjeni i po celom svetu rasejani, nikako ne mogu da se nauče duhovno misliti i suditi, nego uvek još misle i sude samo telesno, samo po spoljašnjosti, po odredbama zakona pisanog na hartiji ili u prirodi – tek nikako po duhu. Jer kad bi se naučili suditi ljude i dela po duhu, oni bi odmah priznali Gospoda Isusa kao Mesiju i Spasitelja.
Čuvajmo se mi hrišćani da ne sudimo samo po telu. Čuvajmo se da ne budemo brzi osuditi onoga ko se zbog neveštine omakne u nedelo, ni pohvaliti onoga ko se veštinom drži da se ne omakne pred ljudima, a srcem je već sav u ponoru greha. Čuvajmo se od zablude da ljude i prirodu sudimo prema čulnim utiscima i starajmo se da sve duhom prosuđujemo duhovno. Gle, mi smo deca duha i svetlosti, jer smo kršteni.
Gospode Isuse, Ti nas uči i rukovodi da ne mislimo i ne sudimo po telu nego po duhu. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu siropusne sedmice razotkriva istinu o tome da ne vaskrsava svako koga Bog po imenu prozove.
U besedi za subotu siropusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da vera otvara vrata unutrašnje hrabrosti i večnog mira, nadmašujući mržnju i prolazne iskušenja.
U besedi za Nedelju siropusnu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako čuvanje Hristove poruke u sebi donosi život koji smrt ne može dotaći – saznajte tajnu duhovne svetlosti koja menja svaki dan.
U besedi za prvi dan Velikoga posta, dan koji skida veo sa očiju savesti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje da najveća odgovornost leži u onima koji su primili dar vere, ali ignorišu svetlost i upozorenja Crkve.
U tumačenju jevanđelskih reči, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tesnogrudosti koja prerasta u mržnju i hrabrom unutrašnjem očišćenju koje otvara prostor za Hristovu blagovest.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak siropusne sedmice otkriva kako jedan pogled Hristov može osvetliti i najzamračeniju dušu, donoseći život i mir.
U besedi za ponedeljak siropusne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da oni ispunjeni Svetim Duhom postaju nepogrešivi glasnici Božjih tajni, čija skrušenost rađa moć i unutrašnji mir.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Netaknuta priroda i isposnica Svetog Zosima nalaze se u jedinstvenoj celini koja sada dobija i dodatnu međunarodnu važnost.
Pouka ave Doroteja otkriva zašto uzdržanje od hrane nema snagu ako jezik osuđuje, pogled luta, a dela ostaju bez kontrole i kako bez unutrašnje discipline nema istinskog podviga.
Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.