ŠTA KAD TE GOSPOD POZOVE PO IMENU: Vladika Nikolaj otkriva šta je gore od tišine groba
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu siropusne sedmice razotkriva istinu o tome da ne vaskrsava svako koga Bog po imenu prozove.
Govoreći o ženi uhvaćenoj u preljubi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava koliko je lako osuditi, a koliko teško zaviriti u sopstvenu savest – i zašto Bog ne presuđuje kao ljudi.
Dok se kamen podiže iznad tuđe krivice, retko ko zastane da pogleda u sopstveno srce. Upravo na toj napetoj granici između osude i milosti, između spoljašnjeg prestupa i unutrašnjeg pokajanja, stoji beseda Svetog vladike Nikolaja Velimirovića za utorak prve sedmice Vaskršnjeg posta. Njegove reči razotkrivaju razliku između suda po telu i suda po duhu, podsećajući da istinska mera čoveka nije ono što se vidi očima, već ono što Bog sagledava u dubini duše.
Vi sudite po telu. (Jov. 8, 15)
Tako reče Gospod Sveznajući zlim Jevrejima – vi sudite po telu. Jer oni behu uhvatili u preljubi jednu ženu i htedoše je kamenovati zbog tog telesnog greha. No Gospod prozre u dušu ženinu i vide da se ona da još spasti i ispraviti, navede je na pokajanje i otpusti. Jer iako učini preljubu telom, ipak duša njena ne beše sva preljubna. Preljubni greh fariseji su ipak neprestano nosili u srcu svome, no oni su to vešto krili i to nisu osuđivali, a osuđivali su samo i jedino delo telesno kod onih koji se u tome uhvate.
Duhovni ljudi sude po duhu, a telesni po telu. I dan-danas Jevreji, kažnjeni i po celom svetu rasejani, nikako ne mogu da se nauče duhovno misliti i suditi, nego uvek još misle i sude samo telesno, samo po spoljašnjosti, po odredbama zakona pisanog na hartiji ili u prirodi – tek nikako po duhu. Jer kad bi se naučili suditi ljude i dela po duhu, oni bi odmah priznali Gospoda Isusa kao Mesiju i Spasitelja.
Čuvajmo se mi hrišćani da ne sudimo samo po telu. Čuvajmo se da ne budemo brzi osuditi onoga ko se zbog neveštine omakne u nedelo, ni pohvaliti onoga ko se veštinom drži da se ne omakne pred ljudima, a srcem je već sav u ponoru greha. Čuvajmo se od zablude da ljude i prirodu sudimo prema čulnim utiscima i starajmo se da sve duhom prosuđujemo duhovno. Gle, mi smo deca duha i svetlosti, jer smo kršteni.
Gospode Isuse, Ti nas uči i rukovodi da ne mislimo i ne sudimo po telu nego po duhu. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu siropusne sedmice razotkriva istinu o tome da ne vaskrsava svako koga Bog po imenu prozove.
U besedi za subotu siropusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da vera otvara vrata unutrašnje hrabrosti i večnog mira, nadmašujući mržnju i prolazne iskušenja.
U besedi za Nedelju siropusnu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako čuvanje Hristove poruke u sebi donosi život koji smrt ne može dotaći – saznajte tajnu duhovne svetlosti koja menja svaki dan.
U besedi za prvi dan Velikoga posta, dan koji skida veo sa očiju savesti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje da najveća odgovornost leži u onima koji su primili dar vere, ali ignorišu svetlost i upozorenja Crkve.
U besedi za petak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da najveća opasnost ne dolazi spolja, već iz čovekovog srca.
U besedi za četvrtak 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako greh rađa nemir, sumnju i osećaj progonjenosti, dok čistota duše donosi snagu, slobodu i hrabrost pred životnim iskušenjima.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
Pozivajući se na reči Svetog pisma, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da se čovek koji se raduje padu drugoga ne udaljava samo od bližnjeg već i od ljubavi koju Bog očekuje od svakog svog stvorenja.
Blaženopočivši grčki arhijerej upozorio je na sablazan zbog neprikladnog odevanja u crkvi, odgovornost sveštenika i mere za očuvanje bogoslužbenog poretka.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički podsetio na reči Tesline majke Đuke, očevu ljubav prema znanju i vaspitanje koje je budućeg pronalazača usmerilo da darove posveti službi čovečanstvu.
Crkva uči da nijedan čovek nije prepušten sam sebi, već da mu je od Boga dat anđeo čuvar koji ga štiti, ukrepljuje i podstiče da ide putem spasenja.
Sveti podvižnici učili su da na ljude koji greše treba gledati očima milosrđa.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
Episkop bihaćko-petrovački upozorio je da istorija opominje sve narode u Bosni i Hercegovini i pozvao na dogovor, uvažavanje različitosti i rešavanje važnih pitanja kroz konsenzus.