Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Na balkanskim trpezama nekada je bilo nezamislivo proći veliki praznik bez mirisa i ukusa jela koje je, u zavisnosti od kraja, imalo različite nazive – keške, keškek, keškeš... Bilo je to jelo koje je spajalo ljude bez obzira na veru i običaje: podjednako se kuvalo u pravoslavnim, katoličkim i islamskim domovima, najčešće za velike verske i porodične svetkovine.
U Hercegovinu su ga doneli Osmanlije, ali je vremenom poprimilo lokalni pečat – pripremano od domaće pšenice i kokošijeg mesa, sporo kuvano i neprekidno mešano dok ne postane kašasto i kremasto. Hercegovački keške tako je postao simbol zajedništva, jelo koje se priprema u velikim količinama i jede u društvu, na prazničnoj trpezi oko koje se okuplja čitava porodica.
Sastojci:
2 kg kokošijeg mesa
1 kg pšenice belije
so
malo putera
Shutterstock/Esin Deniz
Keške moće da se prelije tucanom paprikom preprženom na malo ulja
Priprema:
Oprano i očišćeno meso iseći na komade, staviti u lonac, naliti vodom i skuvati. U vodu ne treba stavljati nikakve začine, pa ni so. Skuvano meso izvaditi iz vode, očistiti od kostiju i usitniti. Potom ga vratiti u vodu u kojoj se kuvalo.
Pšenicu popariti vrelom vodom, pa ocediti i ostaviti ceo dan da se suši. Zatim je u stupi (avanu) malo protucati, dok se sa zrna ne skine ljuska. Tako „ostupanu“ pšenicu naliti vodom i kuvati jedan sat. Ocediti višak vode, pa skuvanu pšenicu pomešati sa očišćenim kokošijim mesom i supom u kojoj se meso kuvalo, i tek tada posoliti. Sve zajedno kuvati na tihoj vatri sat vremena, uz povremeno mešanje. Tako skuvan keške skinuti sa šporeta i ostaviti na hladnom mestu. Kada se služi, uzeti potrebnu količinu, dobro zagrejati i preliti rastopljenim puterom.
Savet:
Najbolje je koristiti stariju kokošku ili petla, jer daju bogatiji ukus. Može se koristiti i ćuretina ili piletina, ali sa blažim ukusom. Preporučuje se cela bela pšenica, ali se može upotrebiti i krupno lomljena pšenica za bržu pripremu.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Otkrijte kako su lisnati kolačići sa domaćim džemom nekada okupljali porodice, simbolizovali gostoljubivost i čuvali tradiciju svake mrsne slave – priprema je prava mala umetnost koju danas možemo ponovo oživeti.
Obrok od svežih babura i domaćeg belog sira i danas unosi toplinu u domove, a uz bakine savete postaje savršen izbor i za dane kada je po tipiku dozvoljen beli mrs.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Dok savremeni način života podstiče popuštanje strastima i udaljava čoveka od sebe samog, duhovnik ukazuje na ispovest, smirenje i budnost nad mislima kao ključne korake bez kojih nema istinske unutrašnje pobede.
Eparhija u saopštenju poziva vernike na razboritost i poštovanje crkvenog poretka, dok pojedinačni istupi ne odražavaju stav Crkve u celini i mogu narušiti jedinstvo među vernicima.
Gardijan podseća da je obalsko područje Džebel Alija nekoliko puta pogođeno raketama i dronovima koje je ispalio Iran, nakon što je njegova luka označena kao "legitimna meta" zbog navodnog američkog vojnog prisustva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.