Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Na balkanskim trpezama nekada je bilo nezamislivo proći veliki praznik bez mirisa i ukusa jela koje je, u zavisnosti od kraja, imalo različite nazive – keške, keškek, keškeš... Bilo je to jelo koje je spajalo ljude bez obzira na veru i običaje: podjednako se kuvalo u pravoslavnim, katoličkim i islamskim domovima, najčešće za velike verske i porodične svetkovine.
U Hercegovinu su ga doneli Osmanlije, ali je vremenom poprimilo lokalni pečat – pripremano od domaće pšenice i kokošijeg mesa, sporo kuvano i neprekidno mešano dok ne postane kašasto i kremasto. Hercegovački keške tako je postao simbol zajedništva, jelo koje se priprema u velikim količinama i jede u društvu, na prazničnoj trpezi oko koje se okuplja čitava porodica.
Sastojci:
2 kg kokošijeg mesa
1 kg pšenice belije
so
malo putera
Shutterstock/Esin Deniz
Keške moće da se prelije tucanom paprikom preprženom na malo ulja
Priprema:
Oprano i očišćeno meso iseći na komade, staviti u lonac, naliti vodom i skuvati. U vodu ne treba stavljati nikakve začine, pa ni so. Skuvano meso izvaditi iz vode, očistiti od kostiju i usitniti. Potom ga vratiti u vodu u kojoj se kuvalo.
Pšenicu popariti vrelom vodom, pa ocediti i ostaviti ceo dan da se suši. Zatim je u stupi (avanu) malo protucati, dok se sa zrna ne skine ljuska. Tako „ostupanu“ pšenicu naliti vodom i kuvati jedan sat. Ocediti višak vode, pa skuvanu pšenicu pomešati sa očišćenim kokošijim mesom i supom u kojoj se meso kuvalo, i tek tada posoliti. Sve zajedno kuvati na tihoj vatri sat vremena, uz povremeno mešanje. Tako skuvan keške skinuti sa šporeta i ostaviti na hladnom mestu. Kada se služi, uzeti potrebnu količinu, dobro zagrejati i preliti rastopljenim puterom.
Savet:
Najbolje je koristiti stariju kokošku ili petla, jer daju bogatiji ukus. Može se koristiti i ćuretina ili piletina, ali sa blažim ukusom. Preporučuje se cela bela pšenica, ali se može upotrebiti i krupno lomljena pšenica za bržu pripremu.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Otkrijte kako su lisnati kolačići sa domaćim džemom nekada okupljali porodice, simbolizovali gostoljubivost i čuvali tradiciju svake mrsne slave – priprema je prava mala umetnost koju danas možemo ponovo oživeti.
Obrok od svežih babura i domaćeg belog sira i danas unosi toplinu u domove, a uz bakine savete postaje savršen izbor i za dane kada je po tipiku dozvoljen beli mrs.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kako jedan jednostavan složenac od nežnih listova i mlevenog mesa čuva porodične tradicije i podseća nas na mirise i toplinu zajedničkih ručkova, donoseći osveženje i radost svakom prolećnom tanjiru.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.