OVE GOSTE NE PRIMAJTE U KUĆU! Sutra je Ivanjdan, velika slava, a ovo su smernice oca Joila kako bi je trebalo proslaviti!
Bolje ne slaviti, nego slaviti slavu nakaradno, govorio je otac Joil.
Jezik je ogledalo duše, kad psujemo otkrivamo unutrašnje nemire. Da li želimo da budemo robovi besa ili nosioci mira?
Mnogi misle da je psovka samo bezazlena izjava ili način da se ispusti bes. Međutim, u pravoslavnom shvatanju, psovka nije samo ružna reč, to je pravo bogohuljenje. Sveti Vasilije Veliki upozorava – psovanje nije samo greh prema ljudima, već vređanje samog Boga. Tako čovek, izgovarajući psovke, ne pogađa samo druge – on nanosi štetu sopstvenoj duši i prekida odnos sa Stvoriteljem.
Sveti Vasilije Veliki kaže: — Jezik može da iznese greh i donese smrt, ili da izgovori reči koje leče i spasavaju dušu.
REČ MOŽE DA BLAGOSLOVI ILI UNIŠTI
Bog nam je dao jezik kao dar, da bismo Ga slavili, jedni druge bodrili i govorili istinu. Ali kad jezik postane alat za ružne reči, za psovke i kletve, on prestaje da bude blagoslov i postaje izvor propasti. U Svetom Pismu piše – od reči naših zavisi kako ćemo biti osuđeni ili opravdani. Jezik je moćan, i njegova zloupotreba ima teške posledice.
Sveti Jovan Zlatousti podseća: — Čuvajte jezik od psovki i besmislenih reči, jer one rađaju greh u srcu.
NAVIKA ILI DUHOVNI NEMAR?
Koliko puta smo čuli — Pa svi to rade, nije to ništa strašno — ili — Pa ne mislim to ozbiljno kad psujem. Ali upravo ta lakoća kojom se izgovaraju ružne reči govori o duhovnoj lenjosti. Kad čovek zaboravi da jezik treba da bude sredstvo molitve i ljubavi, njegov odnos prema Bogu i drugima se menja. A onda se zapita – zašto Bog ne čuje moje molitve? Odgovor je jasan, jer se najpre treba naučiti poštovanju Boga u svakodnevnom govoru.
Sveti Teofan Zatvornik kaže: — Ko uprlja jezik psovkom, uprlja i svoje srce; ne može se izreći ni jedan dobar plod ako je jezik pun gorčine.
POKAJANJE - PRVI KORAK KA DUHOVNOM OZDRAVLJENJU
Bog nije sudija koji kažnjava na prvu grešku, već Otac koji čeka povratak svog deteta. Ipak, prvo je potrebna iskrena spoznaja greha, da shvatimo koliko smo psovkom udaljili sebe od Božje blizine. Pokajanje, molitva i trajna odluka da ne koristimo jezik za zle stvari su put ka oproštaju i unutrašnjoj obnovi.
Sveti Ignjat Brjančaninov savetuje: — Pokajanje je očišćenje jezika od grešnih reči i povratak pravom govoru – onom koji donosi mir i radost u dušu.
KAKO REAGOVATI NA PSOVKE?
Nije lako kada nas okolina okružuje lošim rečima. Neki ćute da ne bi pravili problem, drugi odgovaraju istom merom. Pravi put je da s ljubavlju i strpljenjem ukažemo na vrednost čistog govora. To može biti tiha opomena, primer ili blaga reč koja će možda otvoriti oči i spasiti nečiju dušu.
Sveti oci nas uće da psovka nije samo bezazlena reč, nego duhovni otrov. Zato, ne psuj – da bi Bog čuo tvoju molitvu.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
U pravoslavlju ćutanje zauzima posebno mesto.
Bolje ne slaviti, nego slaviti slavu nakaradno, govorio je otac Joil.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
U besedi za ponedeljak 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto greh nikada nije razlog za divljenje i zbog čega je sažaljenje jedini ispravan odgovor na tuđu duhovnu nesreću.
Probajte pirinač sa povrćem po receptu iz Manastira Žiča, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za ponedeljak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Vasilija Velikog.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Svečani doček u srcu patrijaršijskog kompleksa, poklon pred svetinjama i poruka o miru, razumevanju i duhovnoj povezanosti naroda iz Peći.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.