PONIŽAVAN I ZLOSTAVLJAN DO SMRTI! Danas proslavljamo Svetog Emilijana Ispovednika!
Sve nevolje prihvatao je Hrista radi, ne odričući se vere koju je ispovedao.
Jezik je ogledalo duše, kad psujemo otkrivamo unutrašnje nemire. Da li želimo da budemo robovi besa ili nosioci mira?
Mnogi misle da je psovka samo bezazlena izjava ili način da se ispusti bes. Međutim, u pravoslavnom shvatanju, psovka nije samo ružna reč, to je pravo bogohuljenje. Sveti Vasilije Veliki upozorava – psovanje nije samo greh prema ljudima, već vređanje samog Boga. Tako čovek, izgovarajući psovke, ne pogađa samo druge – on nanosi štetu sopstvenoj duši i prekida odnos sa Stvoriteljem.
Sveti Vasilije Veliki kaže: — Jezik može da iznese greh i donese smrt, ili da izgovori reči koje leče i spasavaju dušu.
REČ MOŽE DA BLAGOSLOVI ILI UNIŠTI
Bog nam je dao jezik kao dar, da bismo Ga slavili, jedni druge bodrili i govorili istinu. Ali kad jezik postane alat za ružne reči, za psovke i kletve, on prestaje da bude blagoslov i postaje izvor propasti. U Svetom Pismu piše – od reči naših zavisi kako ćemo biti osuđeni ili opravdani. Jezik je moćan, i njegova zloupotreba ima teške posledice.
Sveti Jovan Zlatousti podseća: — Čuvajte jezik od psovki i besmislenih reči, jer one rađaju greh u srcu.
NAVIKA ILI DUHOVNI NEMAR?
Koliko puta smo čuli — Pa svi to rade, nije to ništa strašno — ili — Pa ne mislim to ozbiljno kad psujem. Ali upravo ta lakoća kojom se izgovaraju ružne reči govori o duhovnoj lenjosti. Kad čovek zaboravi da jezik treba da bude sredstvo molitve i ljubavi, njegov odnos prema Bogu i drugima se menja. A onda se zapita – zašto Bog ne čuje moje molitve? Odgovor je jasan, jer se najpre treba naučiti poštovanju Boga u svakodnevnom govoru.
Sveti Teofan Zatvornik kaže: — Ko uprlja jezik psovkom, uprlja i svoje srce; ne može se izreći ni jedan dobar plod ako je jezik pun gorčine.
POKAJANJE - PRVI KORAK KA DUHOVNOM OZDRAVLJENJU
Bog nije sudija koji kažnjava na prvu grešku, već Otac koji čeka povratak svog deteta. Ipak, prvo je potrebna iskrena spoznaja greha, da shvatimo koliko smo psovkom udaljili sebe od Božje blizine. Pokajanje, molitva i trajna odluka da ne koristimo jezik za zle stvari su put ka oproštaju i unutrašnjoj obnovi.
Sveti Ignjat Brjančaninov savetuje: — Pokajanje je očišćenje jezika od grešnih reči i povratak pravom govoru – onom koji donosi mir i radost u dušu.
KAKO REAGOVATI NA PSOVKE?
Nije lako kada nas okolina okružuje lošim rečima. Neki ćute da ne bi pravili problem, drugi odgovaraju istom merom. Pravi put je da s ljubavlju i strpljenjem ukažemo na vrednost čistog govora. To može biti tiha opomena, primer ili blaga reč koja će možda otvoriti oči i spasiti nečiju dušu.
Sveti oci nas uće da psovka nije samo bezazlena reč, nego duhovni otrov. Zato, ne psuj – da bi Bog čuo tvoju molitvu.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
U pravoslavlju ćutanje zauzima posebno mesto.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Vreme je dar koji čovek dobija od Boga, a način na koji ga koristi govori mnogo o njegovom životu.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Zrna soje, luk, praziluk i začini daju ovom posnom jelu bogat ukus, a priprema bez ulja čini ga odličnim izborom za dane strogog posta.
Nije najveća nesreća umoriti se od života, već jednoga dana shvatiti da smo bili toliko zauzeti živeći, da život nismo ni primetili, upozorava iguman.