OVO JE NEŠTO NAJKORISNIJE ŠTO MOŽETE UČINITI ZA SVOJE DETE: Sveti Porfirije upozorava na grešku koju roditelji nesvesno prave
Jedna snažna pouka svetogorskog starca pokazuje put kojim se odgaja hrišćanin, a ne egoista.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
Svaki roditelj suočava se s pitanjem koje steže srce: zašto neka deca odlaze prerano, dok svet i dalje nastavlja svojim iskušenjima? Kako objasniti misteriju nevinosti pogođene bolom? Odgovor na ovu večnu dilemu nudi pouka jeromonaha Serafima Rouza, poznatog po duhovnoj dubini i životnom iskustvu.
- Video sam u svom životu blagodatnu decu, bukvalno obeleženu posebnim znakom. Neku od njih Gospod uzima Sebi u detinjstvu, da se ne bi isprljali u blatu ovog sveta. Video sam jedno umiruće dete: upao je u lonac sa ključalom vodom i dobio smrtonosne opekotine. Dete je imalo tri ili četiri godine. Do tada majka ga je često dovodila u crkvu radi pričešća. On je umirao u teškim mukama, ali nije vrištao, nije plakao. Kada sam mu prišao, zadao mi je neočekivano za mene pitanje: „Zašto dobra deca umiru rano?“. Odgovorio sam: „Zato što ih Anđeli čekaju da bi ih uzeli sebi“. Zatvorio je oči i činilo mi se da se tiho osmehnuo - posvedočio je jeromonah Serafim Rouz u jednoj od svojih pouka.
Reči koje je preneo nije samo uteha roditeljima, već i svetionik za sve vernike: nevinost i dobrotu Gospod prepoznaje i čuva, čak i kada ljudsko oko vidi samo tragediju. U pravoslavlju, svako životno iskušenje, pa i gubitak deteta, shvata se kroz prizmu Božje providnosti - bol se ne gaji bez smisla, a svaka duša koja prerano napusti zemaljski život nalazi svoje mesto u beskrajnoj svetlosti Božijoj.
Kroz ovu pouku, pravoslavni vernici uče da gledaju dalje od očiglednog bola, prepoznajući ruku Božiju u tajanstvenom hodu života i smrti, i da u molitvi i veri nalaze snagu da prihvate ono što ljudski razum često ne može da objasni.

Saborna Poslanica Svetog apostola Jude (Jakovljevog), začalo 77 (1,1-10)
1. Juda, sluga Isusa Hrista, a brat Jakovljev, prizvanima, osvećenima Bogom Ocem i sačuvanima Isusom Hristom:2. Milost i mir i ljubav da vam se umnoži.3. Ljubljeni, starajući se na svaki način da vam pišem o opštem spasenju, imadoh potrebu da vam pišem moleći da se borite za veru jedanput predanu svetima.4. Jer se uvukoše neki ljudi odavno unapred zapisani za ovu osudu, bezbožnici koji blagodat Boga našega izvrću na razvrat, i odriču se jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista.
5. A hoću da vas podsetim, što vi svakako znate, da Gospod spasivši narod iz zemlje egipatske, pogubi zatim one koji ne verovaše;6. i anđele koji ne održaše svoje dostojanstvo, nego napustiše svoje boravište, ostavio je za sud velikoga Dana u okovima večnim pod mrakom,7. kao što Sodom i Gomor, i gradovi oko njih koji se behu na njima sličan način odali bludu i poveli za drugim telom, stoje kao primer, podvrgnuti osudi ognja večnog.
8. Slično, dakle, i ove sanjalice skrnave telo i preziru Gospodstvo (Božije), a na slave hule.9. A Mihailo Arhanđel, kada prepirući se sa đavolom govoraše o Mojsejevom telu, ne usudi se izreći hulnoga suda, nego reče: „Gospod neka ti zapreti!”10. A ovi hule na ono što ne znaju; a što po prirodi kao beslovesne životinje znaju, u tome se razvraćaju.
Jevanđelje po Luki, začalo 109 (22,39-42; 22,45-71; 23,1)
39. I izišavši, ode po običaju na goru Maslinsku; a za njim odoše i učenici njegovi.40. A kad bi na mestu reče im: „Molite se da ne padnete u iskušenje.“41. I sam odstupi od njih koliko se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na kolena moljaše se42. govoreći: „Oče, kad bi hteo da proneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja, no Tvoja neka bude!“45. I ustavši od molitve dođe učenicima, i nađe ih da spavaju od žalosti,46. i reče im: „Što spavate? Ustanite i molite se da ne padnete u iskušenje!“
47. Dok on još govoraše, gle narod, i jedan od Dvanaestorice, zvani Juda, iđaše pred njima, i približi se Isusu da ga poljubi. Jer im beše dao ovakav znak: „Koga poljubim, taj je!“48. A Isus mu reče: „Judo, zar celivom izdaješ Sina Čovečijeg?“49. A kad oni što behu s njim videše šta će biti, rekoše mu: „Gospode, da bijemo nožem?“50. I udari jedan od njih slugu prvosveštenikovog, i odseče mu desno uho.51. A Isus odgovorivši reče: „Ostavite se toga.“ I dohvativši se uha njegovog, isceli ga.
52. A prvosveštenicima i vojvodama hramovnim i starešinama koji behu došli na njega reče Isus: „Zar ste kao na razbojnika izišli s noževima i koljem da me uhvatite?53. Svaki dan bio sam s vama u hramu i ne digoste ruke na mene; ali ovo je vaš čas i vlast tame.“54. A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor prvosveštenika. A Petar iđaše za njim izdaleka.55. I kad naložiše vatru nasred dvorišta i sedoše zajedno, i Petar seđaše među njima.
56. Videvši ga pak jedna sluškinja gde sedi kod vatre, i pogledavši na njega reče: „I ovaj beše sa njim.57. A on ga se odreče govoreći: „Ženo, ne poznajem ga.“58. I malo zatim vide ga i drugi i reče: „I ti si od njih.“ A Petar reče: „Čoveče, nisam.“59. I pošto prođe oko jednoga časa, drugi neko potvrđivaše govoreći: „Zaista i ovaj beše s njim; jer je Galilejac.“60. A Petar reče: „Čoveče, ne znam šta govoriš.“ I odmah dok on još govoraše zapeva petao.
61. I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i seti se Petar reči Gospodnje kako mu reče: „Pre nego što petao zapeva odreći ćeš me se triput.“62. I izišavši napolje, plakaše gorko.63. A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.64. I pokrivši ga udarahu ga po licu i pitahu ga govoreći: „Proreci ko te udari?“65. I druge mnoge hule govorahu na njega.66. I kada se razdani, sabraše se starešine narodne, prvosveštenici i književnici, i odvedoše ga u svoj Sinedrion
67. Govoreći: „Ako si ti Hristos, kaži nam.“ A on im reče: „Ako vam i kažem, nećete verovati.68. A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.69. Od sada će Sin Čovečiji sedeti sa desne strane sile Božije.“70. Svi pak rekoše: „Ti li si, dakle, Sin Božiji?“ A on im reče: „Vi kažete da sam ja.“71. A oni rekoše: „Što nam još treba svedočenja? Jer sami čusmo iz usta njegovih.“1. I ustade sve mnoštvo i odvede ga Pilatu.
Jedna snažna pouka svetogorskog starca pokazuje put kojim se odgaja hrišćanin, a ne egoista.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka podsećaju da nijedan greh nije jači od Božijeg milosrđa i da svaki čovek može pronaći put ka pokajanju i svetosti.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.
Kada dođu razočaranje, gubitak i neizvesnost, lako je zaboraviti na zahvalnost, a pouka velikog ruskog duhovnika podseća zašto ni u najtežim danima ne treba izgubiti blagodarno srce.
Pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako iskrena molitva i dobra namera mogu doneti utehu i snagu čoveku koji prolazi kroz težak period i pomoći mu da se približi Bogu
Svetogorski starac govorio je o trenutku kada teret postane prevelik, a izlaz se ne traži u bekstvu, već u smirenju, veri i poverenju u Boga.
Bog isto prima i prvog i poslednjeg, jednako daje i jednima i drugima, ako je naša namera čista, istakao je Đurđević.
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Fondacija "Porodica" darovala je 20.000 evra za nastavak izgradnje hrama u Lapljem Selu kod Gračanice.
Tumačeći proročke reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da zabluda vođa slabi čitavu zajednicu i odvodi je sa puta istine, dok je povratak Bogu jedini put ka duhovnom ozdravljenju.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.
Tumačeći proročke reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da zabluda vođa slabi čitavu zajednicu i odvodi je sa puta istine, dok je povratak Bogu jedini put ka duhovnom ozdravljenju.
Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.