Duhovna riznica 15.12.2025 | 07:30

ŠTA SE KRIJE IZA PRVE REČENICE U BIBLIJI: Vladika Nikolaj otkriva kako se spaja nevidljivo i opipljivo u jednu smislenu celinu

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ŠTA SE KRIJE IZA PRVE REČENICE U BIBLIJI: Vladika Nikolaj otkriva kako se spaja nevidljivo i opipljivo u jednu smislenu celinu
Religija.rs, BalkansCat/Shutterstock

U besedi za 28. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski bavi se neočekivanim pitanjem: ako svet ima početak, gde je kraj čovekove čežnje i zašto ona ne pripada prolaznosti.

Radosna otkrovenja kojima počinje Sveto pismo u besedi vladike Nikolaja Velimirovića za 28. ponedeljak po Duhovima postaju tiho, ali snažno mesto susreta čoveka i večnosti. Polazeći od jedne jedine rečenice — „U početku stvori Bog nebo i zemlju“ - vladika Nikolaj ne tumači tekst u uobičajenom smislu, već ga otvara kao riznicu značenja, u kojoj se otkriva ko je Bog, šta je svet i gde je čovekov istinski dom.

Ova beseda ne poziva na učenu raspravu, već na radost vere: na radost da iznad prolaznosti postoji Neprolazni, da svet nije plod slučaja i da iznad vidljivog postoji stvarnost u koju se čovek vraća kao umorni putnik svome domu.

Beseda o radosnim otkrovenjima u prvoj rečenici

U početku stvori Bog nebo i zemlju. (Postanje 1,1)

Kako je zbijena i puna svaka reč Božja! Kao savijeno platno, koje se može nositi pod pazuhom, i koje se može rasprostrti po travi na dugo i na dugo. Kako nam mnogo i mnogo dragocenog blaga otkriva ova reč Božja: u početku stvori Bog nebo i zemlju!

Ona nam kazuje pre svega da je Bog jedini večiti i nestvoren. I ovo prvo otkrovenje čini nam prvu radost neiskazanu. U ovom vrtlogu promene i prolaznosti raduje nas neiskazano to što je Tvorac naš iznad promene i prolaznosti.

Ona nam, dalje, kazuje da je jedini i dobri Bog Tvorac sveta, a čim je Tvorac, to je i Svedržitelj i Promislitelj. I ovo drugo otkrovenje čini nam drugu radost neiskazanu. Svet nije priozašao od bezumlja ili od slučaja, bez smisla i namene, nego je proizišao od Boga Svemudroga, Sveznajućeg, svemilostivog, koji njim i upravlja, vodeći ga smislenome cilju.

Ona nam, dalje, kazuje da je ovaj svet imao početak, te će sledstveno imati i svršetak. I ovo treće otkrovenje čini nam radost neiskazanu. Jer žalosno bi bilo da je ovaj svet večit i da su svi ciljevi, bliži i krajnji, samo u njemu, što bi vaistinu prouzrokovalo vrtlog u razumu mudraca i žalost u srcu pravednika.

Ona nam, najzad, kazuje da je Bog stvorio dva sveta: nebeski i zemaljski, ili bestelesni i telesni. I ovo četvrto otkrovenje čini nam četvrtu radost neiskazanu. Kao što sada dižemo pogled u visinu i radujemo se suncu, mesecu i zvezdama nad glavama našim, tako mi uzdižemo duh svoj ka duhovnome svetu, sličnome nama, no čistijem i svetlijem od nas — ka svetu angelskome.

Radujemo se jer znamo da ima jedan svet bolji od našega, u koji ćemo se i mi useliti i kao zamoreni putnici vratiti se doma i odmoriti se. O kako bi tužno lutao pogled ljudi po zemlji, samo po zemlji, kad ne bi bilo zvezdanoga neba! I kako bi tužno lutao duh ljudi po svetu materijalnom, kad ne bi bilo sveta duhovnog, nebeskog!

Gospode Sveblagi, slava Ti i hvala. Tebi jedinom slava i hvala vavek. Amin.