Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
U našim krajevima, trpeza nikada nije bila samo pitanje hrane, već i zajedništva, radosti i blagoslova doma. Među jelima koja su vekovima krasila seoske i gradske trpeze posebno mesto zauzima gibanica – jelo koje u sebi objedinjuje skromne sastojke i veliku simboliku. Nekada nezaobilazna u vreme zimskih radova i prazničnih okupljanja uz molitvu, gibanica je postala i znak domaćinske topline, a njene brojne varijante svedoče o bogatstvu balkanske kuhinje.
Jedna od njih je i pomalo zaboravljena, ali izuzetno hranljiva i ukusna gibanica od kukuruznog brašna – jelo koje podseća na vremena kada je kukuruz bio osnov ishrane, a jednostavnost i skromnost najveće vrline domaćinstva.
Sastojci:
500 g kukuruznog brašna
1 l mleka
250 g masti
250 g kajmaka
7 jaja
½ kašičice sode bikarbone
shutterstock.com/Carlos Valle Fotografia
Gibanica od kukuruznog brašna
Priprema:
Oko 500 g kukuruznog brašna umešati u 1 litar hladnog mleka. U drugoj posudi sjediniti 250 g masti sa 250 g kajmaka. Posebno umutiti 7 celih jaja, pa ih spojiti sa mašću i kajmakom. Tu mešavinu polako dodavati u razmućeno kukuruzno brašno i dodati pola kašičice sode bikarbone.
Đuveč podmazati hladnom mašću i sipati pripremljeno testo, vodeći računa da se sud ne napuni do vrha jer testo naraste tokom pečenja. Peći dok ne porumeni. Ispečeno testo seći na kocke i služiti uz sir.
Gibanica od kukuruznog brašna je bogat i ukusan obrok, koji će sigurno zasititi i oduševiti svakog ljubitelja domaće hrane.
Nekada spas u siromašnim vremenima, danas neodoljivi zalogaj koji osvaja mirisom i ukusom – pogledajte korak po korak kako da ga spremite da svi traže još.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.
Od pastirskih ognjišta do svečanih trpeza – saznajte kako da pripremite jedno od najčuvenijih jela sa Durmitora, koje je vekovima hranilo porodice i okupljalo goste.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Govoreći nad odrom upokojene monahinje, arhiepiskop šumadijski podsetio je na njen podvig, šest i po decenija provedenih u monaškom činu i pozvao okupljene na molitvu, pokajanje i pripremu za susret sa Gospodom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Krompir, luk i brašno uz malo ulja pretvaraju se u izdašno jelo iz rerne, sa zapečenim ivicama i mekanom sredinom koja najbolje prija dok je još topla.
Kretoš torta donosi spoj sočnog patišpanja, bogatog fila od oraha, čokolade i keksa i nežnog svilenog šlaga, pa je odličan izbor za slavu, praznik ili porodično okupljanje.
Loptice od kuvanog krompira, praziluka i brašna najpre se kuvaju, zatim uvaljaju u prezle i peršun, pa zapeku do zlatne korice, a uz domaći kuvani paradajz postaju jednostavan i zasitan obrok.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.