KISELI KUPUS I PASULJ KAKO SU SPREMALE BAKE: Posno na vodi, a zapečeno u rerni - jelo koje zasiti celu porodicu
Jednostavni glavni sastojci i nekoliko začina pretvaraju se u zasitan obrok koji se lagano zapeče dok ne dobije mirisnu koricu.
Jednostavni glavni sastojci i nekoliko začina pretvaraju se u zasitan obrok koji se lagano zapeče dok ne dobije mirisnu koricu.
Jednostavan recept od leblebija i nekoliko osnovnih sastojaka daje bogat i pun ukus.
Spoj hrskave korice, bogatstva povrća i orašastih plodova, idealan je za dane posta na ulju i trenutke zajedništva oko stola.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
Mekane, mirisne i jednostavne, ove domaće piroške vraćaju za sto celu porodicu i podsećaju kako izgleda nedelja bez žurbe.
Kremasta teleća džigerica sa pasiranim paradajzom i aromatičnim začinima savršena je za zimske obroke, idealna za sve koji žele domaći ukus bez komplikacija.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U domovima širom Srbije vekovima se negovala kuhinja bogata verom, mirisima i simbolikom. Gruvanica je jedno od jela koje čuva duh te zaboravljene tradicije.
Jelo koje se tradicionalno priprema s mesom i mladim zelenilom, ima i svoju posnu varijantu koja očarava svakog ko želi da oseti autentičan duh Kosova i Metohije i toplinu domaće kuhinje.
Hrskave pohovane paprike vraćaju mir, ljubav i radost okupljanja – dokaz da pravi ukus nije u raskoši, već u pažnji i toplini s kojom se priprema.
Kosovski pilav sa jagnjetinom nije samo jelo — to je tihi svedok porodičnih slava, prazničnih trpeza i ukusa koji se pamti kroz generacije.
Smederevska kapama od jagnjetine i zelja nije samo gastronomska retkost, već i simbol stare srpske gostoljubivosti, vere i porodičnog zajedništva.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.