OVO JE NAJVEĆA KAZNA KOJU BOG MOŽE DATI ČOVEKU! Sveti Ignjatije Brjančaninov otkriva kome je i namenjena!
Za pravoslavnog hrišćanina sloboda ne znači da čovek može da radi sve što želi i da sam sebi određuje šta je dobro, a šta zlo.
U domovima širom Srbije vekovima se negovala kuhinja bogata verom, mirisima i simbolikom. Gruvanica je jedno od jela koje čuva duh te zaboravljene tradicije.
U tišini sela, pod svodom crkava i krovovima pravoslavnih domova, nastajala su jela koja nisu bila samo hrana — već simbol vere, porodične bliskosti i duhovne čistoće. Jedno od njih je i danas skoro zaboravljeno jelo – gruvanica.
Gruvanica je starinsko jelo koje potiče iz levčanskog kraja, a pripremalo se naročito za Božić i druge velike praznike. Pravljena je od jednostavnih sastojaka – domaćeg testa, svinjske masti, slanine ili suvog mesa – ali je nosila težinu slavske trpeze, porodičnog okupljanja i poštovanja običaja.
Testo bi se zamesilo i peklo, često pod sačem. Tokom pečenja, dodavali bi se komadi slanine, kajmak ili sir – a svaka kuća imala je svoju varijaciju recepta. Gruvanica se služila topla, uz kiselo mleko ili sir, i bila je omiljeni zalogaj u dugim zimskim večerima, kada bi se porodica sabrala oko trpeze posle molitve.
Nažalost, mnoge takve recepte današnji naraštaji ne znaju, jer se nisu zapisivali – već su se prenosili usmenim putem, s kolena na koleno. Danas, kada tradicija bledi pred brzim ritmom života, ovakva jela mogu postati most sa korenima koji ne smemo izgubiti.
Za pripremu gruvanice potrebno je da u posudu sipate brašno, dodate so i nekoliko kašika domaće masti, a zatim uz postepeno dolivanje vode umesite testo slično onom za pogaču, da bude podatno i glatko; kada ga razvijete i položite u podmazanu tepsiju ili pod sač, odozgo poređajte tanke listiće slanine ili komade sušenog mesa i stavite da se peče na umerenoj temperaturi dok testo ne porumeni, a meso ne zamiriše i ne dobije hrskavu koricu – tako spremljenu gruvanicu poslužite vruću, obavezno uz domaći sir, kajmak ili kiselo mleko, jer tek tada ovo starinsko jelo pokazuje svu svoju punu čar.
Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu.
Meso, krompir, pirinač i povrće složeni u zemljanu posudu, pa zapečeni u rerni, stvaraju obrok koji vraća miris nekadašnjih porodičnih ručkova.
Pašteta od prirodnih sastojaka priprema se jednostavno, a u sebi spaja ukuse i blagodeti biljaka koje su naše bake dobro poznavale.
Parena torta nije osvajala izgledom, već mirisom, jednostavnošću i ukusom koji se dugo pamti.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Otac Čad Riperger povezao je drevna proročanstva sa moralnim padom, razvojem digitalnih tehnologija i globalnim finansijskim sistemom koji bi mogao da promeni način na koji ljudi pristupaju novcu i osnovnim dobrima.
Posle jutarnjeg bogosluženja izbio je sukob koji je uznemirio jednu od najpoznatijih pravoslavnih svetinja na Kipru
Mitropolit šumadijski je na hramovnoj slavi govorio o liturgiji kao najvećem izrazu blagodarnosti Bogu i upozorio da bez smirenja ni Božji darovi ne mogu čoveku doneti istinsku korist.