Mrsni recepti 25.09.2025 | 09:30

GRUVANICA - ZABORAVLJENO JELO NAŠIH PREDAKA: Uz ovaj starinski recept osetite ukus domaće kuhinje

Slika Autora
Izvor: Republika.rs
Autor: Olga Ilić
GRUVANICA - ZABORAVLJENO JELO NAŠIH PREDAKA: Uz ovaj starinski recept osetite ukus domaće kuhinje
Shutterstock/Sergii Koval

U domovima širom Srbije vekovima se negovala kuhinja bogata verom, mirisima i simbolikom. Gruvanica je jedno od jela koje čuva duh te zaboravljene tradicije.

U tišini sela, pod svodom crkava i krovovima pravoslavnih domova, nastajala su jela koja nisu bila samo hrana — već simbol vere, porodične bliskosti i duhovne čistoće. Jedno od njih je i danas skoro zaboravljeno jelo – gruvanica.

Gruvanica je starinsko jelo koje potiče iz levčanskog kraja, a pripremalo se naročito za Božić i druge velike praznike. Pravljena je od jednostavnih sastojaka – domaćeg testa, svinjske masti, slanine ili suvog mesa – ali je nosila težinu slavske trpeze, porodičnog okupljanja i poštovanja običaja.

Testo bi se zamesilo i peklo, često pod sačem. Tokom pečenja, dodavali bi se komadi slanine, kajmak ili sir – a svaka kuća imala je svoju varijaciju recepta. Gruvanica se služila topla, uz kiselo mleko ili sir, i bila je omiljeni zalogaj u dugim zimskim večerima, kada bi se porodica sabrala oko trpeze posle molitve.

Nažalost, mnoge takve recepte današnji naraštaji ne znaju, jer se nisu zapisivali – već su se prenosili usmenim putem, s kolena na koleno. Danas, kada tradicija bledi pred brzim ritmom života, ovakva jela mogu postati most sa korenima koji ne smemo izgubiti.

Sastojci:

  • 500 g pšeničnog brašna
  • 200 ml mlake vode
  • 1 kašičica soli
  • 2 kašike svinjske masti (ili ulja)
  • 150 g slanine ili suvog mesa, isečeno na tanke trakice
  • 100 g kajmaka ili starog sira
  • Po želji biber i drugi začini (aleva paprika, beli luk u prahu)

Priprema:

 

Tradicionalna srpska kuhinja bila je jednostavna, ali duboko povezana sa kalendarom Crkve. Post, praznici, slava, nedeljni ručak – sve je imalo svoj duhovni i kulinarski smisao. Iza svakog jela stajala je priča – o selu, o predanju, o Bogu.

Zato bi obnavljanje ovakvih recepata značilo više od puke gastronomije – to bi bio povratak duhu pravoslavnog doma, gde se poštovala i hrana i reč i tišina.