PAMUK PITA - JELO KOJE IMA DUŠU: Mekan, prozračan, jednostavan obrok koji se pamti
Čak i u domovima gde tempo diktira brze obroke, ovaj recept vraća miris i ljubav u svaki zalogaj.
Čak i u domovima gde tempo diktira brze obroke, ovaj recept vraća miris i ljubav u svaki zalogaj.
Tokom ramazana ovaj jednostavan specijalitet od brašna i vrele vode ponovo se nalazi na stolu – meka vrilica prelivena toplim mlekom i maslom podseća koliko malo je potrebno za pravi domaći obrok.
Obrok koji spaja ukuse detinjstva i pravoslavnu tradiciju, savršen za Bele nedelje kada su jaja i mlečni proizvodi dozvoljeni pre Velikog posta.
Od suvih smokava i grožđica do limunske glazure, otkrivamo kako da vaš božićni hleb bude ukras i simbol porodične topline i vere.
Naučite kako da jednostavnim koracima pripremite čorbu koja čuva porodičnu tradiciju i unosi svečanost u svaki slavski dan.
Od zapečenog kukuruznog brašna do slojeva suhog mesa i kajmaka – naučite kako pripremiti ovo hranljivo jelo balkanske tradicije koje vekovima spaja ukuse i običaje naših predaka.
U domovima širom Srbije vekovima se negovala kuhinja bogata verom, mirisima i simbolikom. Gruvanica je jedno od jela koje čuva duh te zaboravljene tradicije.
U vremenu kada se trpeza nije merila bogatstvom već dušom domaćina, jelo od jagnjetine i pasulja krasilo je praznične dane metohijskih kuća – donosimo autentičan recept koji čuva toplinu predanja i sećanje na zajedništvo oko stola.
Nežne mesne loptice u kiselkastom sosu, nekada su se spremali pod sačem, a danas svojim mirisom i ukusom i dalje okupljaju porodicu oko stola – posebno na prvi dan Ramazanskog bajrama
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.
Vranjanski propeć nije samo omiljeni doručak naših baka, već i ukus koji vraća mirise ognjišta, dedine ruke u brašnu i toplinu jutra kroz pendžer u kome se prvi dim meša sa pesmom.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.