Od zapečenog kukuruznog brašna do slojeva suhog mesa i kajmaka – naučite kako pripremiti ovo hranljivo jelo balkanske tradicije koje vekovima spaja ukuse i običaje naših predaka.
Mamaljuga, poznata i kao kukuruzna kaša ili kukuruzni griz, jedno je od najpoznatijih tradicionalnih jela Balkana. Ovo jednostavno i hranljivo jelo vekovima je vraćalo snagu radnim rukama i grejalo domaće trpeze, a danas je simbol domaće kuhinje koja spaja miris starinskog doma i bogatstvo ukusa.
Ovo jelo je hranljivo i jednostavno, a kroz vekove su ga pripremale generacije koje su u svakom zalogaju tražile snagu i toplinu. Dok je obična palenta (slična kukuruznoj kaši) uz dodatak povrća bila čest obrok u posnim danima, u vreme kada tipik dozvoljava mrsnu hranu, mamaljuga je okupljala porodicu oko trpeze. U kombinaciji sa suvim mesom i kajmakom, mamaljuga daje dovoljno energije za ceo dan, a opet dovoljno nežna da mami osmeh i nakon napornog rada.
Sastojci:
1 kg kukuruznog brašna
Suvo meso (dimljeno svinjsko, goveđe ili ovčetina)
Kajmak
shutterstock.com/denio109
Mamaljuga je nekada bila omiljeno jelo na celom Balkan
Priprema:
Blago zapecite kukuruzno brašno u rerni dok ne porumeni. Zatim ga kuvajte u slanoj vodi dok ne postane gust kačamak. U šerpi rastopite kašiku kajmaka, preko stavite red kačamaka, pa tanko sečeno suvo meso, i ponovo kačamak, ponavljajući slojeve dok sve ne bude složeno. Na kraju šerpu stavite u rernu da se jelo zapeče i poslužite toplo.
Savet:
Birajte kvalitetno brašno: fino za kremastu, krupnije za gušću teksturu. Suvo, dimljeno meso obogaćuje ukus, a kajmak daje bogatstvo i toplinu jelu. Brašno dodajte postepeno u vrelu vodu, kuvajte polako i mešajte, a gustinu prilagodite količinom vode.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Obrok od svežih babura i domaćeg belog sira i danas unosi toplinu u domove, a uz bakine savete postaje savršen izbor i za dane kada je po tipiku dozvoljen beli mrs.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Autentični recept iz Ohrida u kojem sporo kuvanje i pažljivo birani sastojci pretvaraju jednostavne namirnice u raskoš ukusa i mirisa koji vraćaju toplinu doma na trpezu.
Pravoslavci danas slave Svetih deset mučenika Kritskih po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležavaju Sveti Teopempt i Sveti Teona. Katolici proslavljaju Svetog Jovana Nepomuka Neumanna, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Naziv Tucindan potiče iz starog običaja da se pečenica nekada nije klala na uobičajen način, već se "tukla" – krupicom soli ili ušicama od sekire, nakon čega se pripremala za pečenje.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Saznajte kako da pripremite jelo koje je nekada bilo nezaobilazno na slavskim trpezama i nedeljnim porodičnim ručkovima, a danas predstavlja pravo kulinarsko blago.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Mališanima stigle hiljade poklona iz Verskog dobrotvornog starateljstva i humanitarne organizacije „Naši Srbi“ iz Čikaga, uz podsećanje na ljubav i dar života kroz pravoslavne vrednosti.