KO JE PRED BOGOM ODGOVORAN ZA GREHE DECE MLAĐE OD SEDAM GODINA! Otac Drago iznenadio odgovorom
Deca do sedme godine nisu duhovno zrela i prema učenju crkve, nisu sposobna da razlikuju dobro i zlo.
Roditelji, a naročito majka, svojim primerom, molitvom i načinom života utiču na atmosferu u kojoj se dete stvara, rađa i odrasta.
U pravoslavnoj tradiciji porodica se posmatra kao prva i najvažnija škola života.
U njoj se, prema učenju Crkve, ne oblikuju samo navike i ponašanje deteta već i njegov duhovni temelj.
Roditelji su ti koji svojim primerom, molitvom i načinom života utiču na atmosferu u kojoj se dete stvara, rađa i odrasta. Zbog toga se često naglašava da vaspitanje ne počinje tek kada dete progovori ili napravi prve korake, već mnogo ranije - u samom životu porodice, u njenoj veri, slozi i duhovnom poretku.
U mnogim pravoslavnim poukama može se čuti da majčina molitva i način života imaju poseban značaj za dete. Smatra se da dete od prvih dana svog postojanja učestvuje u duhovnom životu majke: u njenim molitvama, uzdržanosti i u njenom odnosu prema veri.
Zbog toga se majkama često savetuje da vreme trudnoće provedu u miru, pobožnosti i molitvi da bi dete koje dolazi na svet raslo u blagoslovu.
U tom kontekstu, mnogi duhovnici podsećaju roditelje da se odgovornost za vaspitanje ne može odlagati. Oni ukazuju da se karakter deteta gradi u atmosferi u kojoj se nosi, rađa i odrasta, a da roditeljski primer ostavlja najdublji trag.
Takve pouke često dolaze kroz jednostavne i slikovite priče iz pastirskog iskustva sveštenika i monaha, koji su kroz razgovore s ljudima pokušavali da ukažu na važnost ranog duhovnog oblikovanja deteta.
Jednu takvu pouku izneo je i otac Joil Bulatović, govoreći o roditeljima koji se žale da ih deca ne slušaju.
- A dolaze mi, na primer, roditelji, pa kažu: "Ne mogu ništa detetu, to mi je dete toliko nemirno! To ovo, to ono..." Pitam koliku mu je godina, kažu: "Tri."
- Zakasnila si da ga popraviš. Pitaju: "Pa, kako to?" Prvo je trebalo u utrobi da ga vaspitavaš!
- Treba svaka majka da posti sa svojim detetom. Nijedan svetac se nije iz utrobe što jede slaninu i beli luk porodio, no sve iz utrobe koja je postila. Pogledaj ih, kakvi su Sveti Vasilije i Sveti Savo strašni! Znači, tu ti se već dete pričešćuje, uzima pričešće ono što ti uzimaš, i pričešćuje ti se u utrobi. I rađa se anđeosko dete - tvrdio je otac Joil.
Deca do sedme godine nisu duhovno zrela i prema učenju crkve, nisu sposobna da razlikuju dobro i zlo. Otac Predrag naglašava da vera nije prostor za one koji se povlače i boje. Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri. Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.

KO JE PRED BOGOM ODGOVORAN ZA GREHE DECE MLAĐE OD SEDAM GODINA! Otac Drago iznenadio odgovorom
ŠTA URADITI KAD DETE TRPI NEPRAVDU I BOL: Otac Predrag kaže da mu date ovo i pustite da upozna Boga!
VEOMA JE OPASNO DECU PLAŠITI ĐAVOLIMA: Sveštenik Igor upozorava na pogubnost greški koje roditelji često nesvesno prave
ZAŠTO POJEDINA DECA, KAD ODRASTU, POSTAJU OKRUTNA I PREMA RODITELJIMA I PREMA OKOLINI: Starac Porfirije o kobnoj grešci u vaspitanju
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
To nije nagli pad, već postepeno udaljavanje od istine, koje počinje onda kada čovek prestane da prepoznaje sopstvenu unutrašnju težinu.
Spontani pobačaj često ne donosi samo tugu, već i niz teških pitanja, preispitivanja i unutrašnjih borbi.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.