Vranjanski propeć nije samo omiljeni doručak naših baka, već i ukus koji vraća mirise ognjišta, dedine ruke u brašnu i toplinu jutra kroz pendžer u kome se prvi dim meša sa pesmom.
U mirisu vranjanskog propeća sabrana je čitava jedna epoha – toplina ognjišta, škripa drvenih podova pod teškim koracima domaćina i tiha pesma žena koje u rano jutro mese testo dok se kroz pendžer nazire prvi dim iz dimnjaka. Ova zlatna pita, s mirisom masti i sirom što se topi pod prstima, nije samo jelo – ona je sećanje na detinjstvo, na dedinu rukavicu prekrivenu brašnom, na baku koja iznova ponavlja kako se testo „faltuje, a ne savija“.
Vranjansko propeć, nekada omiljeni doručak radnika i seljaka, i danas greje dušu svakome ko veruje da je najlepši ukus onaj koji nosi miris detinjstva.
U prošlosti, propeć se često pripremao u domaćinstvima kao brz i ukusan obrok, a služio se uz kiselo mleko ili jogurt. Bio je omiljeno jelo zbog svoje hranljivosti i jednostavne pripreme. Danas je vranjansko propeć nezaobilazan deo tradicionalne kuhinje juga Srbije i često se pravi u domaćinstvima i restoranima koji neguju starinske recepte.
Sastojci:
400 g brašna
200 ml vode
1 kašika masti
1 kašičica soli
250 g sira
2 jajeta
100 ml mleka
mast za premazivanje
Shutterstock/GK1982
Vranjanski propeć se ne seče nožem, nego se kida parče po parče
Priprema:
Prosejte brašno u veću činiju, dodajte so, kašiku masti i postepeno toplu vodu, pa zamesite meko, podatno testo. Ostavite ga da se odmori, a zatim oblikujte valjak i secite ga na dvanaest delova. Svaki deo razvucite u lepinjicu, pa premažite mašću. Devet njih tanko razvucite, premažite još jednom i slažite jednu na drugu. Tako složene pažljivo razvucite u jednu veliku koru, desetak centimetara širu od pleha (30 cm).
Preostale tri kore razvucite na veličinu pleha. Pleh obilno namažite mašću i postavite veliku koru tako da krajevi vise. Namažite je, dodajte deo fila (sir, jaja, mleko), pa preko stavite jednu od manjih kora. Nastavite redosled: fil – kora – fil – kora. Na kraju prebacite krajeve velike kore ka sredini i formirajte falte. Prelijte ostatkom fila i pecite oko 30 minuta na 200 stepeni, dok ne zamiriše cela kuća.
Poslužite dok je topao, bez noža – samo otkidajte parčiće i delite ih, baš kao nekad.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Uz šapat uspomena donosimo vam jednostavan, ali neodoljiv letnji recept koji spaja tradiciju, ljubav i autentične ukuse - baš onako kako su to znale naše bake.
Kako jedan jednostavan složenac od nežnih listova i mlevenog mesa čuva porodične tradicije i podseća nas na mirise i toplinu zajedničkih ručkova, donoseći osveženje i radost svakom prolećnom tanjiru.
U doba kada se hleb pravio na metre, a nijedna mrvica nije završavala u kanti, domaćice su stvarale jela iz ničega. Otkrijte kako se od jučerašnjeg hleba priprema topla čorba koja i danas greje srce — jednostavno, štedljivo i neodoljivo.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Ova svetinja, uklesana visoko u steni iznad Bjelopavlićke ravnice, već vekovima privlači hodočasnike iz svih krajeva, bez obzira na veru, poreklo ili životne okolnosti.
Iako nije bio prisutan na događaju u Gornjem Zaostru, iguman se našao među „odgovornima“, što crkveni krugovi ocenjuju kao otvoreni pritisak na sveštenstvo i verni narod.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da Hristos nije zasijao tamo gde je lako verovati, već upravo u zemlji senke smrtne, gde ljudi najmanje očekuju spasenje.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Ono što većina baca, monasi su pretvarali u slatko koje je vekovima dočekivalo hodočasnike na Svetoj Gori – evo recepta sačuvanog kroz monašku tradiciju.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Ne zna se tačno, da li je i ovaj prorok bio ubijen ili je umro prirodnom smrću, ali poznato je da je bio sahranjen u svome selu, i da su mu mošti pronađene, zajedno sa moštima proroka Avakuma.
Ikonopisac Mijalko Đunisijević lik Svetog Vasilija prenеo je sa crkvenih fresaka na javni zid u Nikšiću, stvarajući prostor gde se vera i umetnost susreću i gde prolaznici svakodnevno pronalaze duhovnu inspiraciju.
Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.