Vranjanski propeć nije samo omiljeni doručak naših baka, već i ukus koji vraća mirise ognjišta, dedine ruke u brašnu i toplinu jutra kroz pendžer u kome se prvi dim meša sa pesmom.
U mirisu vranjanskog propeća sabrana je čitava jedna epoha – toplina ognjišta, škripa drvenih podova pod teškim koracima domaćina i tiha pesma žena koje u rano jutro mese testo dok se kroz pendžer nazire prvi dim iz dimnjaka. Ova zlatna pita, s mirisom masti i sirom što se topi pod prstima, nije samo jelo – ona je sećanje na detinjstvo, na dedinu rukavicu prekrivenu brašnom, na baku koja iznova ponavlja kako se testo „faltuje, a ne savija“.
Vranjansko propeć, nekada omiljeni doručak radnika i seljaka, i danas greje dušu svakome ko veruje da je najlepši ukus onaj koji nosi miris detinjstva.
U prošlosti, propeć se često pripremao u domaćinstvima kao brz i ukusan obrok, a služio se uz kiselo mleko ili jogurt. Bio je omiljeno jelo zbog svoje hranljivosti i jednostavne pripreme. Danas je vranjansko propeć nezaobilazan deo tradicionalne kuhinje juga Srbije i često se pravi u domaćinstvima i restoranima koji neguju starinske recepte.
Sastojci:
400 g brašna
200 ml vode
1 kašika masti
1 kašičica soli
250 g sira
2 jajeta
100 ml mleka
mast za premazivanje
Shutterstock/GK1982
Vranjanski propeć se ne seče nožem, nego se kida parče po parče
Priprema:
Prosejte brašno u veću činiju, dodajte so, kašiku masti i postepeno toplu vodu, pa zamesite meko, podatno testo. Ostavite ga da se odmori, a zatim oblikujte valjak i secite ga na dvanaest delova. Svaki deo razvucite u lepinjicu, pa premažite mašću. Devet njih tanko razvucite, premažite još jednom i slažite jednu na drugu. Tako složene pažljivo razvucite u jednu veliku koru, desetak centimetara širu od pleha (30 cm).
Preostale tri kore razvucite na veličinu pleha. Pleh obilno namažite mašću i postavite veliku koru tako da krajevi vise. Namažite je, dodajte deo fila (sir, jaja, mleko), pa preko stavite jednu od manjih kora. Nastavite redosled: fil – kora – fil – kora. Na kraju prebacite krajeve velike kore ka sredini i formirajte falte. Prelijte ostatkom fila i pecite oko 30 minuta na 200 stepeni, dok ne zamiriše cela kuća.
Poslužite dok je topao, bez noža – samo otkidajte parčiće i delite ih, baš kao nekad.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Uz šapat uspomena donosimo vam jednostavan, ali neodoljiv letnji recept koji spaja tradiciju, ljubav i autentične ukuse - baš onako kako su to znale naše bake.
Kako jedan jednostavan složenac od nežnih listova i mlevenog mesa čuva porodične tradicije i podseća nas na mirise i toplinu zajedničkih ručkova, donoseći osveženje i radost svakom prolećnom tanjiru.
U doba kada se hleb pravio na metre, a nijedna mrvica nije završavala u kanti, domaćice su stvarale jela iz ničega. Otkrijte kako se od jučerašnjeg hleba priprema topla čorba koja i danas greje srce — jednostavno, štedljivo i neodoljivo.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.
Bosanski sevdidžan, nekada nezaobilazan na balkanskim trpezama, i danas se čuva u muslimanskim domovima kao dragocena porodična tajna i simbol topline i gostoprimstva.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.
Bosanski sevdidžan, nekada nezaobilazan na balkanskim trpezama, i danas se čuva u muslimanskim domovima kao dragocena porodična tajna i simbol topline i gostoprimstva.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.