SUTRA JE MRATINDAN I VELIKA SRPSKA SLAVA: Slavimo Svetog mučenika Stefana Dečanskog
On je po naređenju oca oslepljen, a po naređenju sina udavljen.
Kada je došao za episkopa u Kesariju, zatekao je sav grad neznabožački, bilo je svega 17 hrišćana u njemu, a kada je odlazio iz ovog života, ostavio je sav grad hrišćanski, samo sa 17 neznabožaca.
Srpska pravoslavna crkva sutra slavi Svetog Grigorija Čudotvorca, poznatog i kao Grigorije Neokesarijski i drugi Mojsije, koji je bio pravoslavni svetitelj i učitelj crkve.
Rođen je u Neokesariji oko 213. godine u uglednoj i bogatoj paganskoj porodici, gde je izučavao retoriku i pravo, a između ostalog i grčku i misirsku filozofiju.
Međutim, kada je upoznao njenu šturost i nepotpunost, obratio se hrišćanskim učiteljima pored kojih je ostao nekoliko godina i na kraju se i krstio. Najduže je bio uz Origena, od koga je i primio krštenje.
"Čist dušom i telom on htede sebe celoga posvetiti samo Hristu Bogu, zbog čega se udalji u pustinju, gde u mučnim podvizima provede dugo vremena. Slava o njemu pronese se svuda, i Fedim episkop Amasijski htede ga posvetiti za episkopa Kesarijskog", piše u žitijama.
Pretpostavljajući nameru Fedimovu, Grigorije se krio od njegovih izaslanika po pustinji kako ga ne bi našli.
"Najzad ga Fedim čudnim načinom posveti, i Grigorije morade se primiti službe arhipastirske".
Prema predanju, javila mu se Presveta Bogorodica sa Jovanom Bogoslovom, i po naredbi Bogorodice, Jovan mu predao "simvol vere", poznat pod imenom Grigorijevim.
O njegovim čudesima se pričalo. Zapovedao je zlim dusima, zapovedao gorama i vodama, lečio sve muke i bolesti, pred goniteljima bivao nevidljiv, prozirao u daljini ne samo događaje nego i misli ljudske.
Skončao je 270. godine u dubokoj starosti.
Kada je došao za episkopa u Kesariju, zatekao je sav grad neznabožački, bilo je svega 17 hrišćana u njemu, a kada je odlazio iz ovog života, ostavio je sav grad hrišćanski, samo sa 17 neznabožaca.
On je po naređenju oca oslepljen, a po naređenju sina udavljen.
Bio je uzor krotosti, milosrđa i čovekoljublja.
U momentu kada je on razapet, otvorila se zemlja i progatula sudiju i mnoge druge neznabošce.
Sva trojica su bila ugledni građani Edeski koji su postradali zbog vere u Hrista.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Sveti Tihon je, po uzoru na svete apostole, neumorno obilazio narod, poučavao, krštavao i svojim primerom privodio ljude Hristu.
Živeo je oko devet vekova pre Hrista i ostao upamćen po čistoti života, revnosti prema Bogu i mnogobrojnim čudesima koja je činio silom Božjom.
U vreme strašnih progona hrišćana za vreme cara Dioklecijana, glas o hrabroj devojčici stigao je do namesnika Volusijana.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Sveti Tihon je, po uzoru na svete apostole, neumorno obilazio narod, poučavao, krštavao i svojim primerom privodio ljude Hristu.
Za pravoslavne Srbe ovaj praznik simbolizuje žrtvu, hrabrost i neprekidna nastojanja za slobodom i pravdom, istakao je teolog Đurđević.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Godine same po sebi ne donose unutrašnju promenu, niti garantuju duhovnu zrelost.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.