Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Među brojnim prikazima Svetog velikomučenika Georgija Pobedonosca, u narodu poznatog i kao Sveti Đorđe, od najstarijih do savremenih, lik svetitelja kao zmijoborca na konju zauzima posebno mesto. Ovaj motiv javlja se veoma često. U suštini, reč je o sceni iz svetiteljevog žitija sa predstavom „Čuda o zmiji“. Iako žitije beleži i druga čuda Svetog Georgija, poput „Čuda o izbavljenju dečaka iz ropstva“, upravo je pobeda nad zmijom (aždajom) postala najrasprostranjeniji motiv u pravoslavnoj ikonografiji.
NI SMRT NIJE MOGLA DA GA UĆUTKA: Danas je Sveti Đorđe, veliki svetitelj koga slave od Moskve do Londona i Istanbula
Velika zastupljenost ovog prikaza u velikoj meri proizlazi iz njegove simbolike. Još od drevnih vremena, u likovnoj umetnosti ratnik na konju označava pobednika, onoga koji trijumfuje.
Zmija kao slika unutrašnje borbe čoveka
U hrišćanskoj tradiciji ovaj motiv dobija dublje značenje: konjanik–zmijoborac vodi duhovnu borbu i u njoj odnosi pobedu. Ikona, zapravo, svedoči o trijumfu vere.
Postoje sažeti i razvijeni prikazi „Čuda“. Ako pažljivije pogledamo sam prizor, videćemo da Sveti Georgije nije odmah ubio zmiju koja je unosila strah među stanovnike grada u blizini današnjeg Bejruta. Najpre je, snagom molitve, ukrotio čudovište, a zatim mu kopljem probio grlo. Spasena princeza vezala je zmiju svojim pojasom i odvela je u grad. Zapanjeni tim prizorom, stanovnici su poverovali u Hrista, nakon čega je Georgije Pobedonosac usmrtio čudovište.
Shutterstock/Roberto Sorin
Ikona Svetog Đorđa
U pravoslavnom tumačenju, zmija predstavlja strasti, devojka simbolizuje dušu koja se odvodi iz grada, odnosno iz celovite ljudske ličnosti, dok roditelji princeze označavaju razum koji sam ne može da se izbori sa strastima. Tek obraćanjem Hristu, uz pomoć i po molitvama svetih, duša se oslobađa vlasti greha i zadobija snagu da obuzda svoje strasti. Ovi smisleni naglasci naročito dolaze do izražaja u razvijenim ikonografskim prikazima.
Slika mučenika iza legende o pobedi
Ne treba, međutim, zaboraviti da je Sveti Georgije naziv Pobedonosac zadobio pre svega podnevši teška mučenja zbog vere u Hrista. Njegovo stradanje prikazuje se u žitijnim predstavama, najčešće u klejmima. Velikomučenik se slika i kao stojeća figura, u punoj visini ili do pojasa. Kako beleži pravoslavni ikonopisni podlinik, svetitelj je „kovrdžav, mlad u oklopu“: prikazan u vojničkoj opremi, sa kopljem, mačem i štitom. Njegovo mučeništvo posebno je naglašeno na ikonama gde u ruci drži krst, dok je vrh mača okrenut nadole. Najstariji sačuvani prikaz svetitelja sa krstom, pored prestola Bogomajke, potiče iz VI veka i nalazi se u manastiru Svete Katarine na gori Sinaj.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Suočen sa Dioklecijanom i smrtnim kaznama, Sveti velikomučenik Georgije je izabrao put koji ga je pretvorio u jednu od najmoćnijih figura hrišćanske tradicije.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegova priča počinje pred ikonom Svetog Jovana u porodičnoj kući, a nastavlja se kroz decenije posvećenog rada, molitve i susreta sa ljudima različitih kultura.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima