Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Među brojnim prikazima Svetog velikomučenika Georgija Pobedonosca, u narodu poznatog i kao Sveti Đorđe, od najstarijih do savremenih, lik svetitelja kao zmijoborca na konju zauzima posebno mesto. Ovaj motiv javlja se veoma često. U suštini, reč je o sceni iz svetiteljevog žitija sa predstavom „Čuda o zmiji“. Iako žitije beleži i druga čuda Svetog Georgija, poput „Čuda o izbavljenju dečaka iz ropstva“, upravo je pobeda nad zmijom (aždajom) postala najrasprostranjeniji motiv u pravoslavnoj ikonografiji.
NI SMRT NIJE MOGLA DA GA UĆUTKA: Danas je Sveti Đorđe, veliki svetitelj koga slave od Moskve do Londona i Istanbula
Velika zastupljenost ovog prikaza u velikoj meri proizlazi iz njegove simbolike. Još od drevnih vremena, u likovnoj umetnosti ratnik na konju označava pobednika, onoga koji trijumfuje.
Zmija kao slika unutrašnje borbe čoveka
U hrišćanskoj tradiciji ovaj motiv dobija dublje značenje: konjanik–zmijoborac vodi duhovnu borbu i u njoj odnosi pobedu. Ikona, zapravo, svedoči o trijumfu vere.
Postoje sažeti i razvijeni prikazi „Čuda“. Ako pažljivije pogledamo sam prizor, videćemo da Sveti Georgije nije odmah ubio zmiju koja je unosila strah među stanovnike grada u blizini današnjeg Bejruta. Najpre je, snagom molitve, ukrotio čudovište, a zatim mu kopljem probio grlo. Spasena princeza vezala je zmiju svojim pojasom i odvela je u grad. Zapanjeni tim prizorom, stanovnici su poverovali u Hrista, nakon čega je Georgije Pobedonosac usmrtio čudovište.
Shutterstock/Roberto Sorin
Ikona Svetog Đorđa
U pravoslavnom tumačenju, zmija predstavlja strasti, devojka simbolizuje dušu koja se odvodi iz grada, odnosno iz celovite ljudske ličnosti, dok roditelji princeze označavaju razum koji sam ne može da se izbori sa strastima. Tek obraćanjem Hristu, uz pomoć i po molitvama svetih, duša se oslobađa vlasti greha i zadobija snagu da obuzda svoje strasti. Ovi smisleni naglasci naročito dolaze do izražaja u razvijenim ikonografskim prikazima.
Slika mučenika iza legende o pobedi
Ne treba, međutim, zaboraviti da je Sveti Georgije naziv Pobedonosac zadobio pre svega podnevši teška mučenja zbog vere u Hrista. Njegovo stradanje prikazuje se u žitijnim predstavama, najčešće u klejmima. Velikomučenik se slika i kao stojeća figura, u punoj visini ili do pojasa. Kako beleži pravoslavni ikonopisni podlinik, svetitelj je „kovrdžav, mlad u oklopu“: prikazan u vojničkoj opremi, sa kopljem, mačem i štitom. Njegovo mučeništvo posebno je naglašeno na ikonama gde u ruci drži krst, dok je vrh mača okrenut nadole. Najstariji sačuvani prikaz svetitelja sa krstom, pored prestola Bogomajke, potiče iz VI veka i nalazi se u manastiru Svete Katarine na gori Sinaj.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Suočen sa Dioklecijanom i smrtnim kaznama, Sveti velikomučenik Georgije je izabrao put koji ga je pretvorio u jednu od najmoćnijih figura hrišćanske tradicije.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodota Ankarskog po novom, dok se po starom kalendaru obeležava Sveti Metodije Patarski. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Nauma Ohridskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Visariona po starom i Svetog apostola Jude po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Romualda, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Mitropolit Fotije poručio im je da donose blagoslov srpskih svetinja i podsetio da je Kosmet naš Jerusalim i Sion, mesto iz kojeg i danas izvire zavetna snaga srpskog naroda.
Svetogorski recept donosi spoj ribe, povrća i pirinča koji je idealan za dane posta kada je dozvoljena riba, ali i za sve koji vole lagane i hranljive obroke.