Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Među brojnim prikazima Svetog velikomučenika Georgija Pobedonosca, u narodu poznatog i kao Sveti Đorđe, od najstarijih do savremenih, lik svetitelja kao zmijoborca na konju zauzima posebno mesto. Ovaj motiv javlja se veoma često. U suštini, reč je o sceni iz svetiteljevog žitija sa predstavom „Čuda o zmiji“. Iako žitije beleži i druga čuda Svetog Georgija, poput „Čuda o izbavljenju dečaka iz ropstva“, upravo je pobeda nad zmijom (aždajom) postala najrasprostranjeniji motiv u pravoslavnoj ikonografiji.
NI SMRT NIJE MOGLA DA GA UĆUTKA: Danas je Sveti Đorđe, veliki svetitelj koga slave od Moskve do Londona i Istanbula
Velika zastupljenost ovog prikaza u velikoj meri proizlazi iz njegove simbolike. Još od drevnih vremena, u likovnoj umetnosti ratnik na konju označava pobednika, onoga koji trijumfuje.
Zmija kao slika unutrašnje borbe čoveka
U hrišćanskoj tradiciji ovaj motiv dobija dublje značenje: konjanik–zmijoborac vodi duhovnu borbu i u njoj odnosi pobedu. Ikona, zapravo, svedoči o trijumfu vere.
Postoje sažeti i razvijeni prikazi „Čuda“. Ako pažljivije pogledamo sam prizor, videćemo da Sveti Georgije nije odmah ubio zmiju koja je unosila strah među stanovnike grada u blizini današnjeg Bejruta. Najpre je, snagom molitve, ukrotio čudovište, a zatim mu kopljem probio grlo. Spasena princeza vezala je zmiju svojim pojasom i odvela je u grad. Zapanjeni tim prizorom, stanovnici su poverovali u Hrista, nakon čega je Georgije Pobedonosac usmrtio čudovište.
Shutterstock/Roberto Sorin
Ikona Svetog Đorđa
U pravoslavnom tumačenju, zmija predstavlja strasti, devojka simbolizuje dušu koja se odvodi iz grada, odnosno iz celovite ljudske ličnosti, dok roditelji princeze označavaju razum koji sam ne može da se izbori sa strastima. Tek obraćanjem Hristu, uz pomoć i po molitvama svetih, duša se oslobađa vlasti greha i zadobija snagu da obuzda svoje strasti. Ovi smisleni naglasci naročito dolaze do izražaja u razvijenim ikonografskim prikazima.
Slika mučenika iza legende o pobedi
Ne treba, međutim, zaboraviti da je Sveti Georgije naziv Pobedonosac zadobio pre svega podnevši teška mučenja zbog vere u Hrista. Njegovo stradanje prikazuje se u žitijnim predstavama, najčešće u klejmima. Velikomučenik se slika i kao stojeća figura, u punoj visini ili do pojasa. Kako beleži pravoslavni ikonopisni podlinik, svetitelj je „kovrdžav, mlad u oklopu“: prikazan u vojničkoj opremi, sa kopljem, mačem i štitom. Njegovo mučeništvo posebno je naglašeno na ikonama gde u ruci drži krst, dok je vrh mača okrenut nadole. Najstariji sačuvani prikaz svetitelja sa krstom, pored prestola Bogomajke, potiče iz VI veka i nalazi se u manastiru Svete Katarine na gori Sinaj.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Suočen sa Dioklecijanom i smrtnim kaznama, Sveti velikomučenik Georgije je izabrao put koji ga je pretvorio u jednu od najmoćnijih figura hrišćanske tradicije.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Suočen sa Dioklecijanom i smrtnim kaznama, Sveti velikomučenik Georgije je izabrao put koji ga je pretvorio u jednu od najmoćnijih figura hrišćanske tradicije.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Suočen sa Dioklecijanom i smrtnim kaznama, Sveti velikomučenik Georgije je izabrao put koji ga je pretvorio u jednu od najmoćnijih figura hrišćanske tradicije.