CRKVENI KALENDAR ZA MAJ 2025.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat.
Na današnji dan, 6. maja, Srpska pravoslavna crkva sa radošću i dubokim poštovanjem proslavlja Svetog velikomučenika Georgija. Vernici ga proslavljaju kao Đurđevdan – praznik svetlosti, hrabrosti i večnog života u Hristu. Ovaj praznik nije samo jedna od najvećih krsnih slava u našem narodu, već i duboko duhovno sećanje na podvig čoveka koji je zemaljsku slavu zamenio večnom – hrabru dušu koja nije uzmakla pred silom sveta, jer je u srcu nosila blagodat neba.
Rođen u Kapadokiji, u porodici blagočestivih roditelja, Georgije je još u mladosti video kako vera u Hrista može koštati života – njegov otac postrada mučeničkom smrću. Odrastajući uz majku u Palestini, on nije samo nasledio roditeljsku veru, već ju je i umnožio hrabrošću koju svet još pamti. Već u dvadesetoj godini postaje tribun u rimskoj vojsci, službujući pod carem Dioklecijanom. Ali kada car digne ruku protiv Hristovih sledbenika, mladi vojnik Hristov ne ćuti – izlazi pred cara i svedoči veru u Raspetog i Vaskrslog.
Tada počinje njegov krstonosni hod. Bacan je u tamnicu, mučen točkom sa ekserima, zatrpavan zemljom, trovan smrtonosnim otrovima. Njegovo telo bivao bi unakaženo, ali mu duša beše neuništiva. Jer svetitelj se molio, a Gospod ga je iscjeljivao. I dok su se rimski dvorjani i vojnici zapanjivali pred čudima, dotle su srca mnogih, do tada obasjana tamom neverja, bivala osvetljena istinom Jevanđelja.
Sveti Georgije nije bio ni filozof ni bogoslov – bio je vojnik, i baš kao vojnik položio je život za Cara nad carevima. Njegova vera beše jednostavna, ali žarka. Njegovo svedočenje – krvavo, ali slavom ovenčano. Njegova pobeda nije bila u sablji, već u tome što se nije odrekao Istine ni pred mučenjem ni pred smrću.
Na njegovu molitvu vaskrsavaju mrtvi, padaju idoli, carevi priznaju silu vere, iz tame izlaze i žreci i zemljoradnici. Vera se širi, jer vera proistekla iz žrtve ima silu da menja svet.
Na gubilištu, zajedno sa njim, carica Aleksandra predaje dušu Bogu. Đorđe mirno polaže glavu pod mač, ali njegova glava biva ovenčana slavom neprolaznog Carstva. Bilo je to 303. godine – a danas, vekovima kasnije, njegovo ime svetli kao baklja u tami ovog sveta, kao oslonac onima koji trpe i traže spas.
Narod ga zove Pobedonosni, jer je pobedio sve što je smrt mogla da pruži. A Gospod mu je dao darove koje ni vreme ne briše – da pomaže u bedi, da se javlja u snovima i na javi, da bude saputnik vojnicima, zaštitnik domova, pokrovitelj pastira i naroda.
Na Đurđevdan, crkve i domovi mirišu na tamjan i bosiljak. Zvona zvone pobednički, a u narodu se čuje: „Hristos Vaskrse! Srećna slava, Đurđevdane!“ Jer slavimo ne samo jednog sveca, već duhovnu pobedu koju on nosi kroz vekove.
U svetu u kome se istina proglašava za ludost, a vera za slabost, Sveti Georgije podseća da Hristov vojnik nikada ne gubi. On ne beži pred zlom, već mu gleda u oči sa molitvom na usnama i snagom u srcu. Zato se Đurđevdan ne slavi samo u kalendaru – već u srcu svakog onog koji veruje da ljubav Hristova vredi više od svega na svetu.
Sveti Georgije, moli Boga za nas!
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Na dan kada se liturgijski sećamo prenosa moštiju vladike Nikolaja Velimirovića u otadžbinu, njegov Lelić postao je prestonica duhovne sabornosti – u molitvenom jedinstvu naroda i arhijereja iz svih krajeva sveta.
Patrijarh Porfirije i patrijarh Tavadros II poslali su poruke bratske hrišćanske ljubavi i jedinstva, a arhijerejskoj liturgiji prisustvovali su verni narod i visoke zvanice.
U pojedinim krajevima Srbije još se priprema ovaj neobični prebranac, čija slatka nota i prepečena slanina stvaraju spoj koji budi sećanja i menja sve što ste mislili da znate o ovom jelu.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
Na praznik Svetog velikomučenika Georgija, podsetimo se na njegovu neprestanu zaštitu i pomoć, koja nas vodi ka duhovnoj obnovi i božanskoj milosti.
Na praznik Svetog Georgija, mitropolit sremski Vasilije služio je svetu arhijerejsku liturgiju u velelepnoj kapeli podignutoj u parku oblikovanom po uzoru na najslavniji kraljevski dvor Evrope, a sabor vernih, monahinja i bogoslova ispunio je sveto mesto molitvom i blagodarnošću.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Pošto je uspeo da mnoge obrati veri Hristovoj, namučen je i najzad na krstu raspet.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.
Prema predanju, Sveti Jovan Bogoslov, jedan od najbližih Hristovih učenika i autor Jevanđelja po Jovanu, nije doživeo telesnu smrt u klasičnom smislu.
Umesto jasne crkvene službe jeftin politički angažman upakovan u simbole vere koju suštinski ne predstavlja.
Od španijela i papagaja do čak povremenih kamila ili krava - svi pernati, krzneni i ostali stvorovi „ispoštovali su” toga praznik Svetog Franje Asiškog, na koji budu blagosiljani svake godine od kraja 20. veka.
Sinagoga je građena sredstvima subotičke jevrejske zajednice, u periodu kada je ona bila u svom zenitu.
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Mladi sovjetski vojnik koji je tokom rata prešao u islam i osnovao porodicu sa šestoro dece, danas u pravoslavnoj Rusiji pronalazi mir i ponovo grli korene koje rat nije mogao da izbriše
Pravoslavlje smatra učenje o mitarstvima izuzetno važnim jer podseća vernike na značaj pokajanja, ispovesti i življenja po Božijim zapovestima.