Patrijarh Porfirije i patrijarh Tavadros II poslali su poruke bratske hrišćanske ljubavi i jedinstva, a arhijerejskoj liturgiji prisustvovali su verni narod i visoke zvanice.
Na Nedelju svetih žena Mironosica, kada Crkva u svetlosti Vaskrsenja slavi veru, smelost i neugasivu ljubav žena koje prve posvedočiše prazan grob Hristov, u hramu Svetog Save na Vračaru odzvonila je uzvišena molitva na svetoj arhijerejskoj liturgiji koju je služio patrijarh srpski Porfirije. Ovom bogoslužbenom trenutku sabornosti, molitveno je prisustvovao i patrijarh Koptske crkve, gospodin Tavadros II, koji boravi u Republici Srbiji u okviru svoje istorijske i zvanične posete.
U prisustvu vernog naroda, sveštenstva i visokih zvanica, među kojima je bio i ministar u Vladi Republike Srbije dr Nenad Popović, oltar Hristove ljubavi zračio je snagom nebeske Liturgije, koja nadilazi granice jezika, naroda i zemalja. Dva patrijarha, dve drevne crkve, dve duhovne tradicije ukorenjene u apostolskim temeljima, susrele su se u duhu molitve i jedinstva.
Кабинет министра без портфеља
Koptska crkva, čije duhovno sedište je u Aleksandriji, jedan je od najstarijih stubova hrišćanstva na zemlji. Sa više od petnaest miliona vernika, Kopti su svedoci žive vere koju su očuvali kroz vekove pod teškim istorijskim okolnostima. Njihova vera, kao i vera srpskog naroda, nije bila samo istorijska činjenica već i duhovno svedočanstvo otpornosti, nade i identiteta.
Ministar Popović je, govoreći o značaju ovog susreta, naglasio:
- Ovo je susret dva drevna naroda i dve crkve koje, uprkos vekovima stradanja i pritisaka, neprestano svedoče o svojoj istrajnosti i duhovnoj snazi. Obe crkve okupljaju svoj verni narod i ostaju čuvari sabornosti, bez obzira na društvene i istorijske okolnosti.
Кабинет министра без портфеља
U vremenima kada je hrišćanski svet izložen brojnim izazovima – spoljašnjim pritiscima, duhovnoj mlakosti i zaboravu sopstvenih korena – ovakvi susreti ne nose samo simboliku, već i proročki karakter. Oni nas pozivaju na obnovu unutrašnjeg jedinstva, na povratak izvornim vrednostima, na sabranje u veri i ljubavi.
Kako je istakao i ministar Popović:
- Susret patrijarha Porfirija i patrijarha Tavadrosa II ima širi značaj od bilateralnih odnosa – on predstavlja snažan podsticaj produbljivanju saradnje među svim pravoslavnim crkvama i svedoči o važnosti zajedničkog delovanja u očuvanju svetog predanja.
Кабинет министра без портфеља
Liturgija u hramu Svetog Save tog dana nije bila samo obična bogosluženja – bila je duboki dijalog duša, tihovanje Crkve nad ranama sveta, čin ljubavi koja ne poznaje granice. Bila je molitveni odgovor Crkve na stradanje i raspeće, ali i nada vaskrsenja i pobede istine.
U mirisima tamjana i zvucima himni, pod svodom srpske svetinje, odzvanjala je poruka: Hristos vaskrse – vera živi! I gde su saborni vernici, tamo je i Carstvo nebesko među nama.
Uz blagoslov patrijarha srpskog Porfirija, poglavar Koptske Crkve Tavadros II stiže početkom maja kako bi se poklonio srpskim svetinjama i susreo sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve.
U svečanoj atmosferi Trojice-Sergijeve lavre, u prisustvu patrijarha Kirila i uglednih jerarha, srpski patrijarh ovenčan je visokim priznanjem za doprinos bogoslovlju i bratstvu dva naroda koje povezuje viševekovna duhovna veza.
U okviru studijskog putovanja kroz Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, budući evropski zvaničnici i diplomate iz više od 30 zemalja s pažnjom su slušali poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o duhovnom identitetu, ulozi Crkve u društvu i važnosti dijaloga među različitim kulturama.
U atmosferi bratske ljubavi i duhovne sabornosti, prvi ljudi Srpske i Grčke pravoslavne crkve razgovarali su o zajedničkoj misiji, izazovima savremenog društva i neprolaznoj snazi jedinstva u Hristu.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Visokopreosvećeni mitropolit Justin je besedio vernima o značaju Svetih apostola Petra i Pavla, njihovim životima i suštini pečata apostolstva u Gospodu.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.