U svečanoj atmosferi Trojice-Sergijeve lavre, u prisustvu patrijarha Kirila i uglednih jerarha, srpski patrijarh ovenčan je visokim priznanjem za doprinos bogoslovlju i bratstvu dva naroda koje povezuje viševekovna duhovna veza.
U danima kada Crkva proslavlja pobedu Života nad smrću, u vreme Svetle sedmice, kada zvona vaskršnjeg jutra još uvek odjekuju u srcima vernih, dogodio se jedan tih, ali duhovno silan trenutak u životu Pravoslavne Crkve – patrijarhu srpskom Porfiriju uručen je počasni doktorat Moskovske duhovne akademije, jednog od najuglednijih bogoslovskih učилишta pravoslavne vaseljene.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Doček patrijarha srpskog Porfirija
U svečanoj sali ove znamenite duhovne ustanove, u senci molitvenog blagoslova Sveto-Trojicke Sergijeve lavre, okupili su se toga dana mnogi visoki jerarsi i bogoslovi, predstavnici obe sestrinske Crkve – Ruske i Srpske – kako bi posvedočili čin koji prevazilazi granice akademskog priznanja. Jer, kako reče sam patrijarh Porfirije
- Ovo priznanje je jedna od najznačajnijih etapa na putu mog višegodišnjeg bogoslovskog i naučnoistraživačkog rada, kao i u mojoj pedagoškoj i prosvetnoj službi.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Srdačan susred patrijarha Porfirija i patrijarha Kirila
Dodela počasnog doktorata nije bila samo čin odavanja priznanja ličnom zalaganju i doprinosu patrijarha srpskog, već i vidljiva potvrda dubokog duhovnog i istorijskog jedinstva dva naroda, dva Crkvena tela, dve duše – srpske i ruske – koje već vekovima dišu istim molitvenim ritmom i kucaju u istom liturgijskom srcu.
Otvarajući svečanost, rektor Moskovske duhovne akademije, episkop sergijevoposadski i dmitrovski Kiril, uputio je reči koje osvetljavaju duhovnu odgovornost današnjeg bogoslova:
- U savremenom svetu, kada su umovi i srca ljudi izloženi stalnim informativnim napadima, često antihrišćanskog sadržaja, religiozna bogoslovska misao i u Rusiji i u Srbiji se oživljava na dobrobit naših naroda, koji su ujedinjeni hiljadugodišnjom istorijom i čuvaju sećanje na svoje pretke.
Njegove reči podsećaju da su današnji bogoslovi pozvani ne samo da uče i svedoče, već i da budu svetionici u vremenu pomračenih vrednosti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Svečanim objavljivanjem odluke o dodeli počasnog doktorata, Moskovska duhovna akademija je istakla da priznaje patrijarha Porfirija kao „čoveka nauke, duha i mostograditelja“, koji je svojim delom doprineo jačanju bogoslovske misli i učvršćivanju bratskih veza između dve pravoslavne crkve. Diplomu je uručio lično patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril, što ovom trenutku daje dodatnu simboličku težinu – kao da su se u tom gestu rukovanja dva patrijarha sabrale sve vekovne molitve i suze, trpljenja i vaskrsenja srpskog i ruskog naroda.
U nadahnutom govoru patrijarh Porfirije je pokazao ono što je oduvek krasilo njegov bogoslovski i pastirski put – smirenje.
- Sa dubokim uvažavanjem, blagodarnošću i smirenjem primam ovu izuzetnu čast.. – rekao je, ističući da ovo priznanje ne pripada njemu lično, već je plod zajedničkog duhovnog pregnuća Crkve kojoj služi i naroda kome pripada.
Foto: preuzeto sa spc.rs
U ovom događaju učestvovalo je i izaslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno mitropolitom bačkim Irinejem, igumanom manastira Kovilj arhimandritom Haritonom i drugim uglednim crkvenim licima, što još jednom svedoči o tome koliko Srpska Pravoslavna Crkva pridaje značaj ovom priznanju.
Svečanosti su prisustvovali i visoki predstavnici Ruske pravoslavne crkve, među kojima mitropolit voskresenski Grigorije, arhiepiskop Toma, kao i ugledni bogoslovi i diplomate, predstavnici Ambasade Republike Srbije u Moskvi, profesori i studenti akademije – svi kao svedoci jednog duhovnog trenutka koji nije samo svečana tačka u životu jednog patrijarha, već čin koji se upisuje u živu istoriju pravoslavne crkve
U ovom događaju može se naslutiti odjek one reči apostolske: „Sve neka se među vama zbiva u ljubavi.“ Jer, upravo u duhu ljubavi, poštovanja i jedinstva Hristovog, Moskovska duhovna akademija je odala priznanje pastiru koji zna da rečju uči, molitvom vodi, a ljubavlju okuplja.
Tako je, u danima Vaskrsenja, kada Crkva zrači svetlošću večnog Života, zasijalo još jedno svetlo svedočenja – svetlo koje dolazi iz susreta dva patrijarha, dve Crkve, dve duhovne sile, okupljene oko istog Hrista, Raspetog i Vaskrslog.
I zaista, kako reče jedan od prisutnih: „Ovo je dan koji stvori Gospod – da se radujemo i veselimo u njemu.“
Na poziv Moskovske patrijaršije, poglavar Srpske pravoslavne crkve doputovao je u rusku prestonicu, gde je, zajedno s patrijarhom Kirilom, razgovarao s predsednikom Rusije o ulozi pravoslavlja u savremenom svetu i duhovnoj povezanosti dva naroda.
U danima Svetle sedmice, patrijarh srpski Porfirije i patrijarh moskovski Kiril susreli su se u ozračju Vaskrsenja, svedočeći neraskidivo duhovno jedinstvo Srpske i Ruske Pravoslavne Crkve, uz poruke nade, ljubavi i vere u Hrista Vaskrslog.
U jednoj od najznačajnijih duhovnih lavri pravoslavlja, patrijarh moskovski Kiril svečano je uručio najviše odlikovanje Ruske pravoslavne crkve srpskom patrijarhu, u znak dubokog poštovanja i jačanja neraskidivih veza između dva bratska naroda i crkava.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Susret poglavara Srpske pravoslavne crkve sa ministrima kulture Rusije i Srbije osvetljava duboke veze dva naroda – od zajedničkog duhovnog nasleđa do očuvanja kulturnih vrednosti u savremenom svetu.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
Povodom rođendana predsednika Ruske Federacije, Patrijarh srpski ističe vekovne veze Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve između dva bratska naroda.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.