U svečanoj atmosferi Trojice-Sergijeve lavre, u prisustvu patrijarha Kirila i uglednih jerarha, srpski patrijarh ovenčan je visokim priznanjem za doprinos bogoslovlju i bratstvu dva naroda koje povezuje viševekovna duhovna veza.
U danima kada Crkva proslavlja pobedu Života nad smrću, u vreme Svetle sedmice, kada zvona vaskršnjeg jutra još uvek odjekuju u srcima vernih, dogodio se jedan tih, ali duhovno silan trenutak u životu Pravoslavne Crkve – patrijarhu srpskom Porfiriju uručen je počasni doktorat Moskovske duhovne akademije, jednog od najuglednijih bogoslovskih učилишta pravoslavne vaseljene.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Doček patrijarha srpskog Porfirija
U svečanoj sali ove znamenite duhovne ustanove, u senci molitvenog blagoslova Sveto-Trojicke Sergijeve lavre, okupili su se toga dana mnogi visoki jerarsi i bogoslovi, predstavnici obe sestrinske Crkve – Ruske i Srpske – kako bi posvedočili čin koji prevazilazi granice akademskog priznanja. Jer, kako reče sam patrijarh Porfirije
- Ovo priznanje je jedna od najznačajnijih etapa na putu mog višegodišnjeg bogoslovskog i naučnoistraživačkog rada, kao i u mojoj pedagoškoj i prosvetnoj službi.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Srdačan susred patrijarha Porfirija i patrijarha Kirila
Dodela počasnog doktorata nije bila samo čin odavanja priznanja ličnom zalaganju i doprinosu patrijarha srpskog, već i vidljiva potvrda dubokog duhovnog i istorijskog jedinstva dva naroda, dva Crkvena tela, dve duše – srpske i ruske – koje već vekovima dišu istim molitvenim ritmom i kucaju u istom liturgijskom srcu.
Otvarajući svečanost, rektor Moskovske duhovne akademije, episkop sergijevoposadski i dmitrovski Kiril, uputio je reči koje osvetljavaju duhovnu odgovornost današnjeg bogoslova:
- U savremenom svetu, kada su umovi i srca ljudi izloženi stalnim informativnim napadima, često antihrišćanskog sadržaja, religiozna bogoslovska misao i u Rusiji i u Srbiji se oživljava na dobrobit naših naroda, koji su ujedinjeni hiljadugodišnjom istorijom i čuvaju sećanje na svoje pretke.
Njegove reči podsećaju da su današnji bogoslovi pozvani ne samo da uče i svedoče, već i da budu svetionici u vremenu pomračenih vrednosti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Svečanim objavljivanjem odluke o dodeli počasnog doktorata, Moskovska duhovna akademija je istakla da priznaje patrijarha Porfirija kao „čoveka nauke, duha i mostograditelja“, koji je svojim delom doprineo jačanju bogoslovske misli i učvršćivanju bratskih veza između dve pravoslavne crkve. Diplomu je uručio lično patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril, što ovom trenutku daje dodatnu simboličku težinu – kao da su se u tom gestu rukovanja dva patrijarha sabrale sve vekovne molitve i suze, trpljenja i vaskrsenja srpskog i ruskog naroda.
U nadahnutom govoru patrijarh Porfirije je pokazao ono što je oduvek krasilo njegov bogoslovski i pastirski put – smirenje.
- Sa dubokim uvažavanjem, blagodarnošću i smirenjem primam ovu izuzetnu čast.. – rekao je, ističući da ovo priznanje ne pripada njemu lično, već je plod zajedničkog duhovnog pregnuća Crkve kojoj služi i naroda kome pripada.
Foto: preuzeto sa spc.rs
U ovom događaju učestvovalo je i izaslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno mitropolitom bačkim Irinejem, igumanom manastira Kovilj arhimandritom Haritonom i drugim uglednim crkvenim licima, što još jednom svedoči o tome koliko Srpska Pravoslavna Crkva pridaje značaj ovom priznanju.
Svečanosti su prisustvovali i visoki predstavnici Ruske pravoslavne crkve, među kojima mitropolit voskresenski Grigorije, arhiepiskop Toma, kao i ugledni bogoslovi i diplomate, predstavnici Ambasade Republike Srbije u Moskvi, profesori i studenti akademije – svi kao svedoci jednog duhovnog trenutka koji nije samo svečana tačka u životu jednog patrijarha, već čin koji se upisuje u živu istoriju pravoslavne crkve
U ovom događaju može se naslutiti odjek one reči apostolske: „Sve neka se među vama zbiva u ljubavi.“ Jer, upravo u duhu ljubavi, poštovanja i jedinstva Hristovog, Moskovska duhovna akademija je odala priznanje pastiru koji zna da rečju uči, molitvom vodi, a ljubavlju okuplja.
Tako je, u danima Vaskrsenja, kada Crkva zrači svetlošću večnog Života, zasijalo još jedno svetlo svedočenja – svetlo koje dolazi iz susreta dva patrijarha, dve Crkve, dve duhovne sile, okupljene oko istog Hrista, Raspetog i Vaskrslog.
I zaista, kako reče jedan od prisutnih: „Ovo je dan koji stvori Gospod – da se radujemo i veselimo u njemu.“
Na poziv Moskovske patrijaršije, poglavar Srpske pravoslavne crkve doputovao je u rusku prestonicu, gde je, zajedno s patrijarhom Kirilom, razgovarao s predsednikom Rusije o ulozi pravoslavlja u savremenom svetu i duhovnoj povezanosti dva naroda.
U danima Svetle sedmice, patrijarh srpski Porfirije i patrijarh moskovski Kiril susreli su se u ozračju Vaskrsenja, svedočeći neraskidivo duhovno jedinstvo Srpske i Ruske Pravoslavne Crkve, uz poruke nade, ljubavi i vere u Hrista Vaskrslog.
U jednoj od najznačajnijih duhovnih lavri pravoslavlja, patrijarh moskovski Kiril svečano je uručio najviše odlikovanje Ruske pravoslavne crkve srpskom patrijarhu, u znak dubokog poštovanja i jačanja neraskidivih veza između dva bratska naroda i crkava.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
U besedi za sredu 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da će nestati zemlja i dela na njoj, ali ne i odgovornost čoveka pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Fotije i Anikita Nikomidijski i drugi s njima. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog pape Inocenta XI, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U iskrenom duhu pravoslavnog jedinstva, patrijarh srpski uputio je srdačne želje poglavaru Ruske Crkve, podsećajući na duboku povezanost dva naroda i nedavnu posetu svetinjama Moskve.
Na prijemu povodom Dana branilaca otadžbine, patrijarh srpski ukazao je na snagu zajedništva dva naroda, koja traje kroz istoriju, u verama, kulturi i neizmernoj zahvalnosti.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
Patrijarh srpski služio svetu Liturgiju u Mirijevu na praznik Svetog Pantelejmona i besedio o veri, molitvi „Gospode, pomiluj“ i čovekovom odnosu prema Bogu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.