Aktuelno iz SPC 25.04.2025 | 21:09

NEZAPAMĆEN ČIN U PRAVOSLAVLJU: Srpski sveštenik Milutin Marić organizovao bogosluženje sa katoličkim vikarom i evangeličkom biskupicom

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
NEZAPAMĆEN ČIN U PRAVOSLAVLJU: Srpski sveštenik Milutin Marić organizovao bogosluženje sa katoličkim vikarom i evangeličkom biskupicom
Daniel Bockwoldt / AFP / Profimedia

Ekumenističko bogosluženje u hamburškoj crkvi Svetog Josifa, održano povodom istovremenog praznovanja Vaskrsa u svim hrišćanskim crkvama, izazvalo je podeljene reakcije – od poziva na jedinstvo, do ozbiljnih upozorenja na odstupanje od svetootačkog predanja.

U crkvi Svetog Josifa, na sam drugi dan Vaskrsa, održano je nesvakidašnje bogosluženje koje je u pravoslavnim krugovima izazvalo podeljene reakcije. Povod za okupljanje bila je retka podudarnost – sve hrišćanske crkve širom sveta slavile su Vaskrs istog dana, 20. aprila 2025. godine, što se dogodilo tačno sedamnaest vekova nakon Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji.

Ekumenističko večernje bogosluženje u Hamburgu okupilo je troje predstavnika različitih hrišćanskih tradicija: Zašu-Filipa Gajslera, rimokatoličkog sveštenika i generalnog vikara Nadbiskupije Hamburga; Kirsten Fehrs, biskupicu Evangeličke crkve u Hamburgu i Lubecku; i Milutina Marića, sveštenika Srpske pravoslavne crkve Svetog arhanđela Mihaila. Njihovo zajedničko stajanje pred oltarom, u molitvi i pesmi, predstavljalo je simbol nade za mnoge, ali i zabrinutost za veliki broj pravoslavnih vernika.

Bogosluženje, nazvano „Večernje ljubavi“, nosilo je snažnu simboliku – izraz ekumenskog jedinstva i težnje ka međuhrišćanskom dijalogu. Sveštenik Milutin Marić, koji od 2018. godine predvodi parohiju Svetog arhanđela Mihaila u Hamburgu, bio je ključni organizator ovog događaja. Njegovo služenje u zajednici od oko 10.000 vernika, rasprostranjenoj na severu Nemačke, donelo je obnovu crkvenog života, kako duhovnu, tako i fizičku – oslikane su nove freske, uvedeni su dodatni bogoslužbeni sadržaji i ojačano je učešće mladih.

Daniel Bockwoldt / AFP / Profimedia
Zašu-Filip Gajslea, rimokatolički sveštenik i generali vikar Nadbiskupije Hamburga; Kirsten Fehrs, biskupicu Evangeličke crkve u Hamburgu i Lubecku; i Milutin Marić, sveštenik Srpske pravoslavne crkve Svetog arhanđela Mihaila

 

Međutim, upravo taj korak – stupanje u zajedničko bogosluženje sa sveštenicima nepravoslavnih konfesija – otvorio je brojna pitanja i izazvao nedoumice među vernicima koji veruju da se svetootačko predanje mora poštovati u svakom vremenu i kontekstu.

Citirajući Svetog Jovana Zlatousta, u svom delu pravoslavna crkva i ekumenizam, Sveti Justin Popović je zapisao:

- Odlično, odlično, prijatelju moj, druže Hristov, verni mužu, podvižniče pobožnosti, koji si pre spreman da umreš u mukama, nego da izdaš povereno ti blagočešće; u dan suda bićeš sa Mučenicima.

Za jedne, ovaj događaj je nada u bolju i mirniju budućnost među hrišćanima. Za druge, to je opasno približavanje duhu vremena i povlačenje granica koje su vekovima čuvane kao svetinje.

U 1700. godišnjice Sabora u Nikeji, na kojem je vera bila jasno definisana, a jeresi osuđene, postavlja se pitanje – da li je današnji poziv na jedinstvo plod istinske ljubavi i razumevanja, ili kompromis koji ugrožava istinu vere?

Hamburško bogosluženje ostaje upisano kao presedan, ne samo zbog svoje simbolike, već i zbog duhovnih dilema koje je otvorilo. A upravo u tim dilemama počinje ozbiljan razgovor o granicama, identitetu i budućnosti pravoslavlja u savremenom svetu.