Ekumenističko bogosluženje u hamburškoj crkvi Svetog Josifa, održano povodom istovremenog praznovanja Vaskrsa u svim hrišćanskim crkvama, izazvalo je podeljene reakcije – od poziva na jedinstvo, do ozbiljnih upozorenja na odstupanje od svetootačkog predanja.
U crkvi Svetog Josifa, na sam drugi dan Vaskrsa, održano je nesvakidašnje bogosluženje koje je u pravoslavnim krugovima izazvalo podeljene reakcije. Povod za okupljanje bila je retka podudarnost – sve hrišćanske crkve širom sveta slavile su Vaskrs istog dana, 20. aprila 2025. godine, što se dogodilo tačno sedamnaest vekova nakon Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji.
Ekumenističko večernje bogosluženje u Hamburgu okupilo je troje predstavnika različitih hrišćanskih tradicija: Zašu-Filipa Gajslera, rimokatoličkog sveštenika i generalnog vikara Nadbiskupije Hamburga; Kirsten Fehrs, biskupicu Evangeličke crkve u Hamburgu i Lubecku; i Milutina Marića, sveštenika Srpske pravoslavne crkve Svetog arhanđela Mihaila. Njihovo zajedničko stajanje pred oltarom, u molitvi i pesmi, predstavljalo je simbol nade za mnoge, ali i zabrinutost za veliki broj pravoslavnih vernika.
Bogosluženje, nazvano „Večernje ljubavi“, nosilo je snažnu simboliku – izraz ekumenskog jedinstva i težnje ka međuhrišćanskom dijalogu. Sveštenik Milutin Marić, koji od 2018. godine predvodi parohiju Svetog arhanđela Mihaila u Hamburgu, bio je ključni organizator ovog događaja. Njegovo služenje u zajednici od oko 10.000 vernika, rasprostranjenoj na severu Nemačke, donelo je obnovu crkvenog života, kako duhovnu, tako i fizičku – oslikane su nove freske, uvedeni su dodatni bogoslužbeni sadržaji i ojačano je učešće mladih.
Daniel Bockwoldt / AFP / Profimedia
Zašu-Filip Gajslea, rimokatolički sveštenik i generali vikar Nadbiskupije Hamburga; Kirsten Fehrs, biskupicu Evangeličke crkve u Hamburgu i Lubecku; i Milutin Marić, sveštenik Srpske pravoslavne crkve Svetog arhanđela Mihaila
Međutim, upravo taj korak – stupanje u zajedničko bogosluženje sa sveštenicima nepravoslavnih konfesija – otvorio je brojna pitanja i izazvao nedoumice među vernicima koji veruju da se svetootačko predanje mora poštovati u svakom vremenu i kontekstu.
Citirajući Svetog Jovana Zlatousta, u svom delu pravoslavna crkva i ekumenizam, Sveti Justin Popović je zapisao:
- Odlično, odlično, prijatelju moj, druže Hristov, verni mužu, podvižniče pobožnosti, koji si pre spreman da umreš u mukama, nego da izdaš povereno ti blagočešće; u dan suda bićeš sa Mučenicima.
Za jedne, ovaj događaj je nada u bolju i mirniju budućnost među hrišćanima. Za druge, to je opasno približavanje duhu vremena i povlačenje granica koje su vekovima čuvane kao svetinje.
U 1700. godišnjice Sabora u Nikeji, na kojem je vera bila jasno definisana, a jeresi osuđene, postavlja se pitanje – da li je današnji poziv na jedinstvo plod istinske ljubavi i razumevanja, ili kompromis koji ugrožava istinu vere?
Hamburško bogosluženje ostaje upisano kao presedan, ne samo zbog svoje simbolike, već i zbog duhovnih dilema koje je otvorilo. A upravo u tim dilemama počinje ozbiljan razgovor o granicama, identitetu i budućnosti pravoslavlja u savremenom svetu.
Hiljadu godina nakon Velike šizme, Carigradska patrijaršija i katolička crkva ponovo se približavaju. Mitropolit zborničko-tuzlanski u svom autorskom tekstu objašnjava kako Pashalna unija otvara pitanje budućnosti pravoslavlja, crkvene politike i uticaja Vatikana na Istok.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
Mnogi vrhunski sportisti ističu kako im je upravo sport bio najvažniji vodič kroz život, kako su na treninzima naučili šta znači raditi za cilj, kako nositi teret odgovornosti, ali i kako se dostojanstveno nositi s porazom.
Bog je taj koji priziva u život i koji poziva iz ovog života. Dakle, Bog ima konačnu reč, govori otac Aleksandar o samoubistvu, ali i naglašava da niko nikome, ipak, ne sme i ne treba da sudi.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Četvorodnevni simpozijum u Vatikanu obeležio 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora: papa Lav XIV pozivao na jedinstvo i sinodalnost svih hrišćana, dok pravoslavni glasovi upozoravaju na opasnosti relativizacije vere i gubitka svetootačkog nasleđa.
Mitropolit zvorničko-tuzlanski kroz stihove otkriva da nas tokom 2025. godine čeka svet pun napetosti, lažnog mira i opasnih kompromisa, a ključno je ostati veran pravoslavnoj veri i Hristovom Carstvu.
Carigradski patrijarh poručio da očekuje obnovu punog jedinstva pravoslavnih i rimokatolika, pozivajući se na poredak prvog milenijuma, dok se otvara pitanje granica njegove crkvene nadležnosti.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.