OVE LJUDE UVEK DRŽITE NA KULTURNOJ DISTANCI! Starac Tadej objasnio da za to postoji veliki razlog!
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
Pravoslavlje nas uči da svaki događaj nosi Božiji smisao, da sreća nije nagrada izvan Boga i da je život vođen ljubavlju i milošću Pravednog – lekcija koja menja pogled na svaki naš trud i odluku.
Čovek kroz život često traži odgovore na pitanja koja nadmašuju svakodnevicu: da li je naš put unapred određen ili je sve posledica naših izbora? Pravoslavna tradicija vekovima nas podseća da ništa ne događa slučajno i da prava sreća ne leži u prolaznim užicima, već u prisustvu Božije volje i duhovnom životu.
– Ko prihvata „slepu sudbinu“, samo time priznaje da nije u stanju da shvati uzrok i smisao nekog događaja. Postoji li sudbina? Ako postoji sreća, ne postoji Sud. Ako postoji sreća, ne postoji vera. Ako postoji sreća, ne postoji Bog. Ako postoji sreća, ne postoji vrlina. Ako postoji sreća, ne postoji zlo. Ako postoji sreća, sve činimo nepravdeno i sve trpimo uzaludno.
Sveti Jovan Zlatoust kaže i ovo:
– Mit o „sreći“ i „sudbini“ ne važi. Jer ono što činimo, ne činimo iz nužde, već slobodom svoje volje.
A potom dodaje:
– Čemu služe borbe, napori i znoj radi vrline? Ako je nekome sudbina da postane dobar, čak i ako spava i hrče, postaće dobar… Ali takvog ne možemo nazvati dobrim, jer je postao dobar nužno, a ne slobodno.
Razmatrajući pitanje "sudbine", Sveti Jovan Zlatoust je rekao:
– Ako se nužno mora dogoditi ono što je zapisano u sudbini, bilo da se mi trudimo ili spavamo, onda neka nijedan zemljoradnik ne zapregne volove, nijedan ne vuče plug, nijedan ne kopa brazde u polju, nijedan ne seje seme, nijedan ne sadi i neka svi napuste svaku poljoprivrednu brigu i sede kod kuće i spavaju celu godinu, jer ono što je zapisano da se dogodi – dogodiće se…
Sveti Porfirije Kavsokalivit dodaje:
– Ništa se ne dešava slučajno… Sve ima svoj cilj. I ništa se ne događa bez postojanja uzroka. Ni iglica bora ne pada sa bora ako to ne želi Bog.
A Sveti Jakov Calikis upozorava:
– Srećan nije onaj koji dobija na lutriji, već onaj koji primi u svoj život Svetog Duha.
Sveti Anastasije Sinait ističe:
– Ako hrišćanin prizna „sreću“, onda je pao iz Hrišćanske vere i hrišćanskog duha.
Sveti vladika Nikolaj je govorio:
– Ko prihvata „slepu sudbinu“, time priznaje da nije u stanju da shvati uzrok i smisao nekog događaja. Ništa od onoga što se događa ljudima ne događa se bez Pravednog i Milostivog Boga. U suštini, astrologija je slepa pokornost sudbini.
I ava Zosim je bio direktan:
– „Sreća“ je pseudonim Boga, kada ne želimo da stavimo Njegov potpis.
Pravoslavlje nas uči da sudbina nije nepokolebljiva sila koja upravlja našim životom, a sreća nije prolazni užitak ili materijalna nagrada. Svaki događaj nosi Božiji smisao, a prava sreća leži u životu u skladu sa Bogom i slobodnoj volji kojom težimo vrlini. Naš put nije slepo određen, već vođen ljubavlju i milošću Pravednog Boga, a jedini cilj života je delovanje koje vodi ka večnosti i zajedništvu sa Njim.
Gruzijski svetitelj nas uči - umesto da čekamo da sreća ili nevolja dođu sami od sebe, svaka odluka i svaki čin oblikuju naš put ka spasenju.
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
Sveštenik objasnio zašto su se kroz vekove sačuvale brojne zabrane vezane za praznike i gde se danas najčešće gubi istinska suština vere
Sveta velikomučenica Marina smatra se jednom od najpoštovanijih svetiteljki u pravoslavlju, a vernici joj se obraćaju moleći za pomoć u iskušenjima, izbavljenje od greha, duhovno ukrepljenje i zastupništvo pred Gospodom.
U snažnoj besedi za četvrtak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da duša, kao i telo, traži svakodnevnu hranu, a da se vera ne čuva jednim susretom sa istinom, već njenim stalnim življenjem.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Marinu – Ognjenu Mariju po starom kalendaru, i Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Krizologa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi.
Mala Sofija boluje od malignog limfoma, a njen otac zahvalio je svima koji su stali uz njih. Iako je novac za lečenje obezbeđen, pred devojčicom je još jedna velika borba.