ON JE NAJAVIO DOLAZAK MESIJE I ROPSTVO IZRAILJA: Sutra je Sveti prorok Avakum
Mošti mu otkrivene u vreme Teodosija Velikog.
Pravoslavlje nas uči da svaki događaj nosi Božiji smisao, da sreća nije nagrada izvan Boga i da je život vođen ljubavlju i milošću Pravednog – lekcija koja menja pogled na svaki naš trud i odluku.
Čovek kroz život često traži odgovore na pitanja koja nadmašuju svakodnevicu: da li je naš put unapred određen ili je sve posledica naših izbora? Pravoslavna tradicija vekovima nas podseća da ništa ne događa slučajno i da prava sreća ne leži u prolaznim užicima, već u prisustvu Božije volje i duhovnom životu.
– Ko prihvata „slepu sudbinu“, samo time priznaje da nije u stanju da shvati uzrok i smisao nekog događaja. Postoji li sudbina? Ako postoji sreća, ne postoji Sud. Ako postoji sreća, ne postoji vera. Ako postoji sreća, ne postoji Bog. Ako postoji sreća, ne postoji vrlina. Ako postoji sreća, ne postoji zlo. Ako postoji sreća, sve činimo nepravdeno i sve trpimo uzaludno.
Sveti Jovan Zlatoust kaže i ovo:
– Mit o „sreći“ i „sudbini“ ne važi. Jer ono što činimo, ne činimo iz nužde, već slobodom svoje volje.
A potom dodaje:
– Čemu služe borbe, napori i znoj radi vrline? Ako je nekome sudbina da postane dobar, čak i ako spava i hrče, postaće dobar… Ali takvog ne možemo nazvati dobrim, jer je postao dobar nužno, a ne slobodno.
Razmatrajući pitanje "sudbine", Sveti Jovan Zlatoust je rekao:
– Ako se nužno mora dogoditi ono što je zapisano u sudbini, bilo da se mi trudimo ili spavamo, onda neka nijedan zemljoradnik ne zapregne volove, nijedan ne vuče plug, nijedan ne kopa brazde u polju, nijedan ne seje seme, nijedan ne sadi i neka svi napuste svaku poljoprivrednu brigu i sede kod kuće i spavaju celu godinu, jer ono što je zapisano da se dogodi – dogodiće se…
Sveti Porfirije Kavsokalivit dodaje:
– Ništa se ne dešava slučajno… Sve ima svoj cilj. I ništa se ne događa bez postojanja uzroka. Ni iglica bora ne pada sa bora ako to ne želi Bog.
A Sveti Jakov Calikis upozorava:
– Srećan nije onaj koji dobija na lutriji, već onaj koji primi u svoj život Svetog Duha.
Sveti Anastasije Sinait ističe:
– Ako hrišćanin prizna „sreću“, onda je pao iz Hrišćanske vere i hrišćanskog duha.
Sveti vladika Nikolaj je govorio:
– Ko prihvata „slepu sudbinu“, time priznaje da nije u stanju da shvati uzrok i smisao nekog događaja. Ništa od onoga što se događa ljudima ne događa se bez Pravednog i Milostivog Boga. U suštini, astrologija je slepa pokornost sudbini.
I ava Zosim je bio direktan:
– „Sreća“ je pseudonim Boga, kada ne želimo da stavimo Njegov potpis.
Pravoslavlje nas uči da sudbina nije nepokolebljiva sila koja upravlja našim životom, a sreća nije prolazni užitak ili materijalna nagrada. Svaki događaj nosi Božiji smisao, a prava sreća leži u životu u skladu sa Bogom i slobodnoj volji kojom težimo vrlini. Naš put nije slepo određen, već vođen ljubavlju i milošću Pravednog Boga, a jedini cilj života je delovanje koje vodi ka večnosti i zajedništvu sa Njim.
Sveti oci često govore da strasti i grehovi, ukoliko im se čovek preda, ne razaraju samo duševni mir, već mogu da oslabe i telesne snage.
Mitropolit Antonije Volokolamski javno iznosi tvrdnje o spoljnim uticajima, ličnim motivima i pretenzijama na vrhovnu moć, upozoravajući da su te odluke izazvale dubok raskol i dovele pravoslavni poredak na ivicu ozbiljne krize.
Ćutanje nije puko odsustvo reči, već prostor u kojem se oblikuje trezvenost i sposobnost rasuđivanja.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 27. nedelju po Duhovima polazi od prve rečenice Svetog pisma i vodi ka shvatanju da postojanje nije slučajnost, već dar koji obavezuje.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na liturgiji u Kragujevcu mitropolit šumadijski jasno je poručio da vera bez dela postaje prazna forma, a da se radost praznika ne meri onim što se stavi na sto, već onim što se podeli sa drugima.
Jeromonah Jerotej Draganović spojio je vekovnu kulinarsku tradiciju i mirise domaćeg povrća u receptu savršenom za dane posta i posne slave, nudeći bogatstvo ukusa i mirisa koji greju dušu.
Od paljenja menore i igara drejdelom do tajni savršenih latkesa i poklona u poslednjem trenutku – sve što morate znati pre nego što Praznik svetlosti zasvetli u domu.