DA LI JE U PRAVOSLAVLJU DOZVOLJENO ISKOPAVATI I PREMEŠTATI POSMRTNE OSTATKE POKOJNIKA? Sveštenik objasnio stav Crkve o ekshumaciji
U svetosavskoj tradiciji i istoriji SPC, ekshumacija ima i poseban značaj kada je reč o obretenju moštiju svetitelja.
Pravoslavlje nas uči da svaki događaj nosi Božiji smisao, da sreća nije nagrada izvan Boga i da je život vođen ljubavlju i milošću Pravednog – lekcija koja menja pogled na svaki naš trud i odluku.
Čovek kroz život često traži odgovore na pitanja koja nadmašuju svakodnevicu: da li je naš put unapred određen ili je sve posledica naših izbora? Pravoslavna tradicija vekovima nas podseća da ništa ne događa slučajno i da prava sreća ne leži u prolaznim užicima, već u prisustvu Božije volje i duhovnom životu.
– Ko prihvata „slepu sudbinu“, samo time priznaje da nije u stanju da shvati uzrok i smisao nekog događaja. Postoji li sudbina? Ako postoji sreća, ne postoji Sud. Ako postoji sreća, ne postoji vera. Ako postoji sreća, ne postoji Bog. Ako postoji sreća, ne postoji vrlina. Ako postoji sreća, ne postoji zlo. Ako postoji sreća, sve činimo nepravdeno i sve trpimo uzaludno.
Sveti Jovan Zlatoust kaže i ovo:
– Mit o „sreći“ i „sudbini“ ne važi. Jer ono što činimo, ne činimo iz nužde, već slobodom svoje volje.
A potom dodaje:
– Čemu služe borbe, napori i znoj radi vrline? Ako je nekome sudbina da postane dobar, čak i ako spava i hrče, postaće dobar… Ali takvog ne možemo nazvati dobrim, jer je postao dobar nužno, a ne slobodno.
Razmatrajući pitanje "sudbine", Sveti Jovan Zlatoust je rekao:
– Ako se nužno mora dogoditi ono što je zapisano u sudbini, bilo da se mi trudimo ili spavamo, onda neka nijedan zemljoradnik ne zapregne volove, nijedan ne vuče plug, nijedan ne kopa brazde u polju, nijedan ne seje seme, nijedan ne sadi i neka svi napuste svaku poljoprivrednu brigu i sede kod kuće i spavaju celu godinu, jer ono što je zapisano da se dogodi – dogodiće se…
Sveti Porfirije Kavsokalivit dodaje:
– Ništa se ne dešava slučajno… Sve ima svoj cilj. I ništa se ne događa bez postojanja uzroka. Ni iglica bora ne pada sa bora ako to ne želi Bog.
A Sveti Jakov Calikis upozorava:
– Srećan nije onaj koji dobija na lutriji, već onaj koji primi u svoj život Svetog Duha.
Sveti Anastasije Sinait ističe:
– Ako hrišćanin prizna „sreću“, onda je pao iz Hrišćanske vere i hrišćanskog duha.
Sveti vladika Nikolaj je govorio:
– Ko prihvata „slepu sudbinu“, time priznaje da nije u stanju da shvati uzrok i smisao nekog događaja. Ništa od onoga što se događa ljudima ne događa se bez Pravednog i Milostivog Boga. U suštini, astrologija je slepa pokornost sudbini.
I ava Zosim je bio direktan:
– „Sreća“ je pseudonim Boga, kada ne želimo da stavimo Njegov potpis.
Pravoslavlje nas uči da sudbina nije nepokolebljiva sila koja upravlja našim životom, a sreća nije prolazni užitak ili materijalna nagrada. Svaki događaj nosi Božiji smisao, a prava sreća leži u životu u skladu sa Bogom i slobodnoj volji kojom težimo vrlini. Naš put nije slepo određen, već vođen ljubavlju i milošću Pravednog Boga, a jedini cilj života je delovanje koje vodi ka večnosti i zajedništvu sa Njim.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak siropusne sedmice otkriva kako jedan pogled Hristov može osvetliti i najzamračeniju dušu, donoseći život i mir.
Od svakodnevnih poslova do bračnih nesuglasica, sveci i svetogorski starci pokazuju kako vera, ljubav i smirenje čine život lakšim i duhovno plodonosnim.
Od Svetog Jovana Kronštatskog do Starca Emilijana – saznajte zašto ni najveći svetitelji nisu mogli uvek prosuditi ljudska srca i kako čistota duše otvara pogled na istinsku prirodu ljudi.
U svetosavskoj tradiciji i istoriji SPC, ekshumacija ima i poseban značaj kada je reč o obretenju moštiju svetitelja.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Pitanje koje na prvi pogled deluje jednostavno otvara jednu od najdubljih tajni vere i suočava čoveka sa granicama sopstvenog poimanja.
U besedi za ponedeljak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači značenje reči "početak" i objašnjava večnost Hrista, Sina Očevog.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava na moguću promenu odnosa među pomesnim crkvama i novo približavanje Zapadu.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Pravoslavni teolog Andrea Kereš objavila je snimak svadbenog veselja koji je veoma brzo privukao pažnju na društvenim mrežama.