Iako su godine Isusovog detinjstva i mladosti obavijene velom tajne, proučavaoci pretpostavljaju kako je njegov život kao mladog rabina - i najverovatnije sina zemljoradnika - oblikovao njegove kasnije pouke.
Po Mojsijevom zakonu, 33 dana nakon što je rodila Isusa, Bogorodica - Marija nije smela da dodiruje ništa sveto. Da bi povratila stanje čistoće, Marija i Josif prineli su žrtvu u hramu.
Luka beleži da su bili siromašni, jer umesto jagnjeta prinesoše "dve grlice ili dva golubića", žrtvu dozvoljenu siromašnima (Lev 12, 6–8).
Luka dalje piše: "A dete rastijaše i jačaše, puni se mudrosti, i blagodat Božija beše na njemu“ (Lk 2, 40). Kao dečak, Isus je pomagao ocu Josifu u svakodnevnom radu, jer se od sinova u Galileji očekivalo da naslede zanat svojih očeva. Kada se, nakon početka propovedničke službe, Isus vratio u svoj rodni Nazaret, njegovi sugrađani čudili su se njegovim rečima: "Nije li ovo drvodelja, sin Marijin i brat Jakovljev?" (Mk 6, 3).
Marko koristi grčku reč tekton, koja se tradicionalno prevodi kao "drvodelja", ali zapravo znači "radnik" ili "majstor" u kamenu, drvetu ili metalu.
U donjoj Galileji drvo pogodno za stolariju bilo je retko i skupo, verovatno nedostupno većini zemljoradnika.
Jevrejski istoričar iz I veka Josif Flavije beleži da se skoro svako u Galileji izdržavao poljoprivredom. Zato mnoge Isusove buduće parabole koriste slike iz sveta polja i vinograda, a ne iz stolarske radionice. Neki istraživači smatraju da je Josif bio zemljoradnik koji je dodatno zarađivao radom u drvetu, pa je Isus još u detinjstvu učestvovao u ritualima sejanja, žetve i ubiranja plodova.
Luka piše da su, kada je Isusu bilo 12 godina - oko 8. godine posle Hrista, ako pretpostavimo da je rođen u poslednjoj godini vladavine kralja Iroda - njegovi roditelji ponovo otišli s njim u Jerusalim na Pashu. Posle praznika, krenuli su kući zajedno sa drugim hodočasnicima iz Galileje, među prijateljima i rođacima i nisu se iznenadili što Isusa ne vide u njihovoj blizini. Tek kada su prošli ceo dan puta, postali su zabrinuti i vratili se u Jerusalim. Posle tri dana pronašli su svog dvanaestogodišnjeg sina u hramu kako vodi raspravu s učiteljima Zakona.
Učeni ljudi su se čudili Isusovom poznavanju Tore. Marija, iako olakšana, prekorila ga je: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja sa bolom te tražismo." A Isus joj odgovori: "Zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja moram biti u onome što je Oca mojega?" (Lk 2, 48–49).
Ova Lukina priča o dvanaestogodišnjem Isusu pokreće pitanje: gde je stekao obrazovanje? Talmud beleži da je svako mesto trebalo da ima Bet ha-Sefer - "Kuću Knjige", gde su se dečaci učili Zakonu, ali to je više bio pobožan ideal nego stvarnost.
Ipak, Isusovo poznavanje Tore bilo je izuzetno, pa ga Jevanđelja često nazivaju rabinom - učiteljem, piše "Nacionalna Geografija".
BONUS VIDEO: Ovo je jedino kupatilo u Srbiji sa "živom vodom": Ljudi su zbog toga putovali u Mađarsku
Ova neraspadnuta krv i meso i danas se mogu videti u crkvi Svetog Franje u Lančanu. Tokom 1970-ih i 1980-ih godina, deo ovih relikvija proučavali su naučnici i, između ostalog, utvrdili da krv pripada krvnoj grupi AB.
Dok Srbija prolazi kroz društvene podele i talas protesta, profesor Bogoslovskog fakulteta i šef Grupe za biblistiku upozorava na opasnost zloupotrebe Biblije za dnevnopolitičke borbe i pozive na neposlušnost Crkvi.
Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet.
Biblija opisuje četiri jahača Apokalipse koji donose rat, glad, bolest i smrt, a Sveti Oci nas uče šta njihovo pojavljivanje znači za čovečanstvo i dolazak Hrista.