Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet.
Kada pravoslavna crkva slavi Svetog Petra i Pavla, ona ne proslavlja samo njihovo apostolsko delo, već i ono što se činilo nemogućim – jedinstvo dva potpuno različita čoveka.
Petrova naglost i Pavlova učenost
Petar je bio prostodušan, brz na rečima, nagle naravi, ali i srca otvorenog za istinu. Pavle je bio obrazovan, promišljen, rečit i duboko misaon. Jedan je ostavio ribarske mreže da pođe za Hristom, drugi je od progonitelja hrišćana postao najveći propovednik Gospodnjeg imena.
U Svetom pismu vidimo Petrov temperament. On je prvi izašao iz čamca i hodao po vodi ka Hristu (Matej 14,29), prvi je rekao:
– Ti si Hristos, Sin Boga živoga. (Matej 16,16)
Ali prvi ga je i zatajio u strahu pred slugom prvosveštenikovim.
Pavle, sa druge strane, nije živeo sa Hristom za Njegovog zemaljskog života, ali ga je Gospod prizvao silno, oslepevši ga na putu za Damask (Dela apostolska 9). Od tada, Pavle koristi svoju obrazovanost, poznavanje Zakona i retorike da bi Hrista objavio narodima širom Rimskog carstva.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Zajednička misija uprkos razlikama
U Delima apostolskim čitamo o susretima Petra i Pavla. Nisu uvek mislili isto – poznat je Pavlov ukor Petru zbog kolebanja oko držanja Mojsijevog zakona među neznabošcima (Galatima 2,11-14). Ali taj sukob nije razorio njihovo jedinstvo. Naprotiv, osnažio ga je.
Pouke iz odnosa Svetih Petra i Pavla za nas danas
Prihvatanje različitosti u zajednici.
Petar i Pavle pokazali su da različiti karakteri mogu ostvariti najveće ciljeve ako ih povezuje vera i ljubav.
Mudrost i hrabrost idu zajedno.
Petar je imao srčanu hrabrost, Pavle razboritu mudrost. Bez jednog ili drugog, misija Crkve bila bi oslabljena.
Sposobnost da primimo kritiku.
Petar nije odbacio Pavlov ukor, već je nastavio da svedoči i propoveda. Današnji odnosi – porodični, prijateljski, poslovni – često trpe zbog gordosti i nesposobnosti da prihvatimo savet ili ispravku.
Pokajanje i promena su uvek mogući.
Petar je zatajio Hrista, Pavle ga je progonio. Obojica su postali stubovi Crkve. Ne postoji pad iz kog nas Bog ne može podići ako Mu se iskreno vratimo.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Petar i Pavle – temelj svakog istinskog prijateljstva
U svetu podela i sujeta, njihov praznik nas podseća da prava zajednica ne znači da svi mislimo isto, nego da svako prinese svoj dar Gospodu za zajedničko dobro. Zato Crkva i danas peva:
– Apostoli Petre i Pavle, molite Milostivoga Boga da oprosti grehe dušama našim.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Na Petrovdan, hiljade vernika sa mitropolitima Metodijem i Atanasijem koračali su ulicama Bijelog Polja, noseći mošti, ikone i uznoseći molitve za spas naroda, dok je mitropolit Metodije poslao snažnu poruku da Crkvu ne mogu zaustaviti ni barikade ni sile ovog sveta.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pahomija Velikog po starom i Prepodobnog Nikite Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Germana Pariskog, dok muslimani obeležavaju drugi dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Isidora po starom i Svetog mučenika Teraponta Sardijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Augustina Kenterberijskog, dok muslimani obeležavaju prvi dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.