Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet.
Kada pravoslavna crkva slavi Svetog Petra i Pavla, ona ne proslavlja samo njihovo apostolsko delo, već i ono što se činilo nemogućim – jedinstvo dva potpuno različita čoveka.
Petrova naglost i Pavlova učenost
Petar je bio prostodušan, brz na rečima, nagle naravi, ali i srca otvorenog za istinu. Pavle je bio obrazovan, promišljen, rečit i duboko misaon. Jedan je ostavio ribarske mreže da pođe za Hristom, drugi je od progonitelja hrišćana postao najveći propovednik Gospodnjeg imena.
U Svetom pismu vidimo Petrov temperament. On je prvi izašao iz čamca i hodao po vodi ka Hristu (Matej 14,29), prvi je rekao:
– Ti si Hristos, Sin Boga živoga. (Matej 16,16)
Ali prvi ga je i zatajio u strahu pred slugom prvosveštenikovim.
Pavle, sa druge strane, nije živeo sa Hristom za Njegovog zemaljskog života, ali ga je Gospod prizvao silno, oslepevši ga na putu za Damask (Dela apostolska 9). Od tada, Pavle koristi svoju obrazovanost, poznavanje Zakona i retorike da bi Hrista objavio narodima širom Rimskog carstva.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Zajednička misija uprkos razlikama
U Delima apostolskim čitamo o susretima Petra i Pavla. Nisu uvek mislili isto – poznat je Pavlov ukor Petru zbog kolebanja oko držanja Mojsijevog zakona među neznabošcima (Galatima 2,11-14). Ali taj sukob nije razorio njihovo jedinstvo. Naprotiv, osnažio ga je.
Pouke iz odnosa Svetih Petra i Pavla za nas danas
Prihvatanje različitosti u zajednici.
Petar i Pavle pokazali su da različiti karakteri mogu ostvariti najveće ciljeve ako ih povezuje vera i ljubav.
Mudrost i hrabrost idu zajedno.
Petar je imao srčanu hrabrost, Pavle razboritu mudrost. Bez jednog ili drugog, misija Crkve bila bi oslabljena.
Sposobnost da primimo kritiku.
Petar nije odbacio Pavlov ukor, već je nastavio da svedoči i propoveda. Današnji odnosi – porodični, prijateljski, poslovni – često trpe zbog gordosti i nesposobnosti da prihvatimo savet ili ispravku.
Pokajanje i promena su uvek mogući.
Petar je zatajio Hrista, Pavle ga je progonio. Obojica su postali stubovi Crkve. Ne postoji pad iz kog nas Bog ne može podići ako Mu se iskreno vratimo.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Petar i Pavle – temelj svakog istinskog prijateljstva
U svetu podela i sujeta, njihov praznik nas podseća da prava zajednica ne znači da svi mislimo isto, nego da svako prinese svoj dar Gospodu za zajedničko dobro. Zato Crkva i danas peva:
– Apostoli Petre i Pavle, molite Milostivoga Boga da oprosti grehe dušama našim.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.
U besedi za ponedeljak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se žalost Hristovih učenika preobražava u radost tek kada se Isus pokaže kao pobednik smrti i Živi Gospod.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vaskršnji (Svetli) ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Martina I, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Na Petrovdan, hiljade vernika sa mitropolitima Metodijem i Atanasijem koračali su ulicama Bijelog Polja, noseći mošti, ikone i uznoseći molitve za spas naroda, dok je mitropolit Metodije poslao snažnu poruku da Crkvu ne mogu zaustaviti ni barikade ni sile ovog sveta.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, Cetinjski manastir bio je ispunjen molitvom i suzama radosnicama dok je mitropolit Joanikije služio Liturgiju i rukopoložio novog jerođakona pred okupljenim narodom.
Pravoslavni vernici danas slave Vaskrs po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Božjeg milosrđa, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.