Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet.
Kada pravoslavna crkva slavi Svetog Petra i Pavla, ona ne proslavlja samo njihovo apostolsko delo, već i ono što se činilo nemogućim – jedinstvo dva potpuno različita čoveka.
Petrova naglost i Pavlova učenost
Petar je bio prostodušan, brz na rečima, nagle naravi, ali i srca otvorenog za istinu. Pavle je bio obrazovan, promišljen, rečit i duboko misaon. Jedan je ostavio ribarske mreže da pođe za Hristom, drugi je od progonitelja hrišćana postao najveći propovednik Gospodnjeg imena.
U Svetom pismu vidimo Petrov temperament. On je prvi izašao iz čamca i hodao po vodi ka Hristu (Matej 14,29), prvi je rekao:
– Ti si Hristos, Sin Boga živoga. (Matej 16,16)
Ali prvi ga je i zatajio u strahu pred slugom prvosveštenikovim.
Pavle, sa druge strane, nije živeo sa Hristom za Njegovog zemaljskog života, ali ga je Gospod prizvao silno, oslepevši ga na putu za Damask (Dela apostolska 9). Od tada, Pavle koristi svoju obrazovanost, poznavanje Zakona i retorike da bi Hrista objavio narodima širom Rimskog carstva.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Zajednička misija uprkos razlikama
U Delima apostolskim čitamo o susretima Petra i Pavla. Nisu uvek mislili isto – poznat je Pavlov ukor Petru zbog kolebanja oko držanja Mojsijevog zakona među neznabošcima (Galatima 2,11-14). Ali taj sukob nije razorio njihovo jedinstvo. Naprotiv, osnažio ga je.
Pouke iz odnosa Svetih Petra i Pavla za nas danas
Prihvatanje različitosti u zajednici.
Petar i Pavle pokazali su da različiti karakteri mogu ostvariti najveće ciljeve ako ih povezuje vera i ljubav.
Mudrost i hrabrost idu zajedno.
Petar je imao srčanu hrabrost, Pavle razboritu mudrost. Bez jednog ili drugog, misija Crkve bila bi oslabljena.
Sposobnost da primimo kritiku.
Petar nije odbacio Pavlov ukor, već je nastavio da svedoči i propoveda. Današnji odnosi – porodični, prijateljski, poslovni – često trpe zbog gordosti i nesposobnosti da prihvatimo savet ili ispravku.
Pokajanje i promena su uvek mogući.
Petar je zatajio Hrista, Pavle ga je progonio. Obojica su postali stubovi Crkve. Ne postoji pad iz kog nas Bog ne može podići ako Mu se iskreno vratimo.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Petar i Pavle – temelj svakog istinskog prijateljstva
U svetu podela i sujeta, njihov praznik nas podseća da prava zajednica ne znači da svi mislimo isto, nego da svako prinese svoj dar Gospodu za zajedničko dobro. Zato Crkva i danas peva:
– Apostoli Petre i Pavle, molite Milostivoga Boga da oprosti grehe dušama našim.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Na Petrovdan, hiljade vernika sa mitropolitima Metodijem i Atanasijem koračali su ulicama Bijelog Polja, noseći mošti, ikone i uznoseći molitve za spas naroda, dok je mitropolit Metodije poslao snažnu poruku da Crkvu ne mogu zaustaviti ni barikade ni sile ovog sveta.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, Cetinjski manastir bio je ispunjen molitvom i suzama radosnicama dok je mitropolit Joanikije služio Liturgiju i rukopoložio novog jerođakona pred okupljenim narodom.
Od Subota duša u Grčkoj, Roditeljskih subota u Rusiji, do Zadušnica u Srbiji – običaji pokazuju kako molitva i dobročinstvo povezuju žive i one koji su prešli u večnost.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
U besedi za 19. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o plamenu roditeljske i sinovske ljubavi koji menja srce – samo retki ga primećuju.
Kroz istoriju izricana je jereticima i izdajnicima, a posebno je odjeknula anatema mitropolita Amfilohija. Iza tih reči stoji dubok duhovni poziv Crkve — na pokajanje i povratak veri.