Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet.
Kada pravoslavna crkva slavi Svetog Petra i Pavla, ona ne proslavlja samo njihovo apostolsko delo, već i ono što se činilo nemogućim – jedinstvo dva potpuno različita čoveka.
Petrova naglost i Pavlova učenost
Petar je bio prostodušan, brz na rečima, nagle naravi, ali i srca otvorenog za istinu. Pavle je bio obrazovan, promišljen, rečit i duboko misaon. Jedan je ostavio ribarske mreže da pođe za Hristom, drugi je od progonitelja hrišćana postao najveći propovednik Gospodnjeg imena.
U Svetom pismu vidimo Petrov temperament. On je prvi izašao iz čamca i hodao po vodi ka Hristu (Matej 14,29), prvi je rekao:
– Ti si Hristos, Sin Boga živoga. (Matej 16,16)
Ali prvi ga je i zatajio u strahu pred slugom prvosveštenikovim.
Pavle, sa druge strane, nije živeo sa Hristom za Njegovog zemaljskog života, ali ga je Gospod prizvao silno, oslepevši ga na putu za Damask (Dela apostolska 9). Od tada, Pavle koristi svoju obrazovanost, poznavanje Zakona i retorike da bi Hrista objavio narodima širom Rimskog carstva.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Zajednička misija uprkos razlikama
U Delima apostolskim čitamo o susretima Petra i Pavla. Nisu uvek mislili isto – poznat je Pavlov ukor Petru zbog kolebanja oko držanja Mojsijevog zakona među neznabošcima (Galatima 2,11-14). Ali taj sukob nije razorio njihovo jedinstvo. Naprotiv, osnažio ga je.
Pouke iz odnosa Svetih Petra i Pavla za nas danas
Prihvatanje različitosti u zajednici.
Petar i Pavle pokazali su da različiti karakteri mogu ostvariti najveće ciljeve ako ih povezuje vera i ljubav.
Mudrost i hrabrost idu zajedno.
Petar je imao srčanu hrabrost, Pavle razboritu mudrost. Bez jednog ili drugog, misija Crkve bila bi oslabljena.
Sposobnost da primimo kritiku.
Petar nije odbacio Pavlov ukor, već je nastavio da svedoči i propoveda. Današnji odnosi – porodični, prijateljski, poslovni – često trpe zbog gordosti i nesposobnosti da prihvatimo savet ili ispravku.
Pokajanje i promena su uvek mogući.
Petar je zatajio Hrista, Pavle ga je progonio. Obojica su postali stubovi Crkve. Ne postoji pad iz kog nas Bog ne može podići ako Mu se iskreno vratimo.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Petar i Pavle – temelj svakog istinskog prijateljstva
U svetu podela i sujeta, njihov praznik nas podseća da prava zajednica ne znači da svi mislimo isto, nego da svako prinese svoj dar Gospodu za zajedničko dobro. Zato Crkva i danas peva:
– Apostoli Petre i Pavle, molite Milostivoga Boga da oprosti grehe dušama našim.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Ajeti 57:22-24 iz sure Al-Hadid pokazuju kako emocije i izbori oblikuju život, te zašto oslanjanje na Alaha donosi unutrašnju slobodu koju mnogi propuštaju.
Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Na Petrovdan, hiljade vernika sa mitropolitima Metodijem i Atanasijem koračali su ulicama Bijelog Polja, noseći mošti, ikone i uznoseći molitve za spas naroda, dok je mitropolit Metodije poslao snažnu poruku da Crkvu ne mogu zaustaviti ni barikade ni sile ovog sveta.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, Cetinjski manastir bio je ispunjen molitvom i suzama radosnicama dok je mitropolit Joanikije služio Liturgiju i rukopoložio novog jerođakona pred okupljenim narodom.
Nekadašnji rimski oficir, jednim smelim istupom pred knezom promenio je svoj život i postao simbol nepokolebljive vere koji i danas privlači pažnju vernika.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.