Iako pravoslavna crkva 12. jula proslavlja i Svetog Petra i Svetog Pavla, u narodu je ovaj praznik poznatiji kao Petrovdan. Zašto je to tako?
Prema učenju Srpske pravoslavne crkve, praznik 12. jula (29. juna po starom kalendaru) posvećen je dvojici najvećih apostola – Svetom Petru i Svetom Pavlu. Oni su temelj Crkve Hristove: Petar kao prvi među apostolima, koji je neposredno hodio sa Gospodom, i Pavle, poznat kao „apostol naroda“, koji je, iako nije bio Hristov učenik za Njegovog zemaljskog života, primio blagodat direktno od Vaskrslog Gospoda i propovedao Jevanđelje širom tadašnjeg sveta.
Zašto se u narodu kaže Petrovdan?
Uprkos tome što Crkva naglašava ravnoapostolnost i zajedničko praznovanje obojice, u srpskom narodu ovaj dan je ostao poznatiji kao Petrovdan. Postoji nekoliko razloga za to:
Prvenstvo Svetog Petra među apostolima.
Hristos ga je nazvao Kamenom (Petrom) i rekao:
– Ti si Petar, i na tom kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. (Matej 16,18)
Petar je bliži narodnoj svesti kao „čuvar Raja“.
U mnogim pričama i narodnim pesmama Sveti Petar se javlja kao starac sa ključevima, čuvar rajskih vrata, dok se Pavle u njima retko pominje.
Naziv praznika vezuje se za letnje radove i običaje.
Petrovdan je vreme kada stižu prvi letnji plodovi, kada se petrovskim postom i praznikom završava period skromne ishrane i počinje vreme seoskih sabora, vašara i velikih radova. U narodu su se govorile izreke poput:
– Do Petrovdana radi, od Petrovdana uživaj.
Narodna poezija i predanje više su vezani za Petra.
Dok Pavle ostaje apostol učene besede i teologije, Petar je u narodnoj percepciji jednostavniji, „bliži“ čoveku, i zbog toga je njegovo ime ostalo u svakodnevnom govoru kada se ovaj praznik pominje.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Kako Crkva gleda na ovaj praznik?
Srpska pravoslavna crkva naglašava jednako praznovanje Svetih apostola Petra i Pavla. Iako je u narodu naglašen Sveti Petar, liturgijski himni i tropari posvećeni su obojici zajedno. U troparu praznika pevamo:
– Apostoli Petre i Pavle, molite Milostivoga Boga da oprosti grehe dušama našim.
Oni su zajedno stradali mučeničkom smrću u Rimu, u vreme cara Nerona, istog dana, ali različitim načinima: Petar je razapet na krst (po predanju naglavačke), a Pavle je posečen mačem, kao rimski građanin.
Petar i Pavle – jedna vera, jedna borba, jedna pobeda
Iako narod koristi naziv Petrovdan, suština praznika je u njihovoj zajedničkoj pobedi vere nad svetom, smrti i grehom. Petar, jednostavni ribar iz Galileje, i Pavle, obrazovani farisej iz Tarsa, pokazali su da Gospod poziva sve – i učene i proste – da Mu služe i šire istinu Jevanđelja.
U nekim krajevima veruje se da devojka koja danas posadi žito u saksiji, može po njegovim klicama na Petrovdan "pročitati" da li će se udati. Ako su klice savijene kao prstenovi - udaja je izvesna.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pahomija Velikog po starom i Prepodobnog Nikite Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Germana Pariskog, dok muslimani obeležavaju drugi dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Isidora po starom i Svetog mučenika Teraponta Sardijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Augustina Kenterberijskog, dok muslimani obeležavaju prvi dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.