Iako pravoslavna crkva 12. jula proslavlja i Svetog Petra i Svetog Pavla, u narodu je ovaj praznik poznatiji kao Petrovdan. Zašto je to tako?
Prema učenju Srpske pravoslavne crkve, praznik 12. jula (29. juna po starom kalendaru) posvećen je dvojici najvećih apostola – Svetom Petru i Svetom Pavlu. Oni su temelj Crkve Hristove: Petar kao prvi među apostolima, koji je neposredno hodio sa Gospodom, i Pavle, poznat kao „apostol naroda“, koji je, iako nije bio Hristov učenik za Njegovog zemaljskog života, primio blagodat direktno od Vaskrslog Gospoda i propovedao Jevanđelje širom tadašnjeg sveta.
Zašto se u narodu kaže Petrovdan?
Uprkos tome što Crkva naglašava ravnoapostolnost i zajedničko praznovanje obojice, u srpskom narodu ovaj dan je ostao poznatiji kao Petrovdan. Postoji nekoliko razloga za to:
Prvenstvo Svetog Petra među apostolima.
Hristos ga je nazvao Kamenom (Petrom) i rekao:
– Ti si Petar, i na tom kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. (Matej 16,18)
Petar je bliži narodnoj svesti kao „čuvar Raja“.
U mnogim pričama i narodnim pesmama Sveti Petar se javlja kao starac sa ključevima, čuvar rajskih vrata, dok se Pavle u njima retko pominje.
Naziv praznika vezuje se za letnje radove i običaje.
Petrovdan je vreme kada stižu prvi letnji plodovi, kada se petrovskim postom i praznikom završava period skromne ishrane i počinje vreme seoskih sabora, vašara i velikih radova. U narodu su se govorile izreke poput:
– Do Petrovdana radi, od Petrovdana uživaj.
Narodna poezija i predanje više su vezani za Petra.
Dok Pavle ostaje apostol učene besede i teologije, Petar je u narodnoj percepciji jednostavniji, „bliži“ čoveku, i zbog toga je njegovo ime ostalo u svakodnevnom govoru kada se ovaj praznik pominje.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Kako Crkva gleda na ovaj praznik?
Srpska pravoslavna crkva naglašava jednako praznovanje Svetih apostola Petra i Pavla. Iako je u narodu naglašen Sveti Petar, liturgijski himni i tropari posvećeni su obojici zajedno. U troparu praznika pevamo:
– Apostoli Petre i Pavle, molite Milostivoga Boga da oprosti grehe dušama našim.
Oni su zajedno stradali mučeničkom smrću u Rimu, u vreme cara Nerona, istog dana, ali različitim načinima: Petar je razapet na krst (po predanju naglavačke), a Pavle je posečen mačem, kao rimski građanin.
Petar i Pavle – jedna vera, jedna borba, jedna pobeda
Iako narod koristi naziv Petrovdan, suština praznika je u njihovoj zajedničkoj pobedi vere nad svetom, smrti i grehom. Petar, jednostavni ribar iz Galileje, i Pavle, obrazovani farisej iz Tarsa, pokazali su da Gospod poziva sve – i učene i proste – da Mu služe i šire istinu Jevanđelja.
U nekim krajevima veruje se da devojka koja danas posadi žito u saksiji, može po njegovim klicama na Petrovdan "pročitati" da li će se udati. Ako su klice savijene kao prstenovi - udaja je izvesna.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Haritona Ispovednika po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Filipa. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana XXIII, Jevreji obeležavaju Roš Hodeš, početak novog meseca, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.
Od "posnih" i "mrsnih" slava, slavskog žita i crvenog slova, do posta, ispovesti i Božić Bate, mnogi običaji koje vernici prihvataju kao pravilo nisu u skladu sa učenjem Pravoslavne crkve - evo šta o njima zaista kaže Crkva.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Haritona Ispovednika po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Filipa. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana XXIII, Jevreji obeležavaju Roš Hodeš, početak novog meseca, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Miholjske zadušnice i Svetog mučenika Kalistrata po starom kalendaru, dok po novom proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju. Katolička crkva obeležava Svetog Franju Bordžiju, Jevreji obeležavaju Šabat Berešit, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.