Iako pravoslavna crkva 12. jula proslavlja i Svetog Petra i Svetog Pavla, u narodu je ovaj praznik poznatiji kao Petrovdan. Zašto je to tako?
Prema učenju Srpske pravoslavne crkve, praznik 12. jula (29. juna po starom kalendaru) posvećen je dvojici najvećih apostola – Svetom Petru i Svetom Pavlu. Oni su temelj Crkve Hristove: Petar kao prvi među apostolima, koji je neposredno hodio sa Gospodom, i Pavle, poznat kao „apostol naroda“, koji je, iako nije bio Hristov učenik za Njegovog zemaljskog života, primio blagodat direktno od Vaskrslog Gospoda i propovedao Jevanđelje širom tadašnjeg sveta.
Zašto se u narodu kaže Petrovdan?
Uprkos tome što Crkva naglašava ravnoapostolnost i zajedničko praznovanje obojice, u srpskom narodu ovaj dan je ostao poznatiji kao Petrovdan. Postoji nekoliko razloga za to:
Prvenstvo Svetog Petra među apostolima.
Hristos ga je nazvao Kamenom (Petrom) i rekao:
– Ti si Petar, i na tom kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. (Matej 16,18)
Petar je bliži narodnoj svesti kao „čuvar Raja“.
U mnogim pričama i narodnim pesmama Sveti Petar se javlja kao starac sa ključevima, čuvar rajskih vrata, dok se Pavle u njima retko pominje.
Naziv praznika vezuje se za letnje radove i običaje.
Petrovdan je vreme kada stižu prvi letnji plodovi, kada se petrovskim postom i praznikom završava period skromne ishrane i počinje vreme seoskih sabora, vašara i velikih radova. U narodu su se govorile izreke poput:
– Do Petrovdana radi, od Petrovdana uživaj.
Narodna poezija i predanje više su vezani za Petra.
Dok Pavle ostaje apostol učene besede i teologije, Petar je u narodnoj percepciji jednostavniji, „bliži“ čoveku, i zbog toga je njegovo ime ostalo u svakodnevnom govoru kada se ovaj praznik pominje.
Shutterstock
Sveti apostoli Petar i Pavle
Kako Crkva gleda na ovaj praznik?
Srpska pravoslavna crkva naglašava jednako praznovanje Svetih apostola Petra i Pavla. Iako je u narodu naglašen Sveti Petar, liturgijski himni i tropari posvećeni su obojici zajedno. U troparu praznika pevamo:
– Apostoli Petre i Pavle, molite Milostivoga Boga da oprosti grehe dušama našim.
Oni su zajedno stradali mučeničkom smrću u Rimu, u vreme cara Nerona, istog dana, ali različitim načinima: Petar je razapet na krst (po predanju naglavačke), a Pavle je posečen mačem, kao rimski građanin.
Petar i Pavle – jedna vera, jedna borba, jedna pobeda
Iako narod koristi naziv Petrovdan, suština praznika je u njihovoj zajedničkoj pobedi vere nad svetom, smrti i grehom. Petar, jednostavni ribar iz Galileje, i Pavle, obrazovani farisej iz Tarsa, pokazali su da Gospod poziva sve – i učene i proste – da Mu služe i šire istinu Jevanđelja.
U nekim krajevima veruje se da devojka koja danas posadi žito u saksiji, može po njegovim klicama na Petrovdan "pročitati" da li će se udati. Ako su klice savijene kao prstenovi - udaja je izvesna.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Na Petrovdan, hiljade vernika sa mitropolitima Metodijem i Atanasijem koračali su ulicama Bijelog Polja, noseći mošti, ikone i uznoseći molitve za spas naroda, dok je mitropolit Metodije poslao snažnu poruku da Crkvu ne mogu zaustaviti ni barikade ni sile ovog sveta.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.
Pravoslavci danas proslavljaju Svete mučenike Paramona i Filumena po starom kalendaru, a po novom Svetog Spiridona Čudotvorca, dok katolici slave Gospu Guadalupsku, a u islamu i judaizmu je dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.
Jedna jednostavna, ali duboka metoda svetogorskog podviznika pokazuje kako se fokusiranom borbom protiv glavne strasti oslobađa duša i otvara put ka istinskoj unutrašnjoj slobodi.