DANAS JE CRNO SLOVO I VELIKI PRAZNIK: Slavimo Treće obretenije glave svetog Jovana Krstitelja!
Jovan Krstitelj je posečen po želji i nagovoru zlobne Irodijade, žene Irodove.
U nekim krajevima veruje se da devojka koja danas posadi žito u saksiji, može po njegovim klicama na Petrovdan "pročitati" da li će se udati. Ako su klice savijene kao prstenovi - udaja je izvesna.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) proslavlja Ivanjdan, rođenje Svetog Jovana Preteče.
Njegovo ime se, između ostalog, vezuje za krštenje Isusa Hrista na reci Jordanu i sve događaje koji su tog dana označili početak Novog zaveta i propovedi hrišćanske vere.

Upitali smo sveštenika da nam pojasni simboliku "ivanjskih venčića".
- Ivanjsko cveće ima duboku simboliku rađanja - venac se plete u obliku kruga, koji označava Božiji princip -savršenstvo kojem se ništa ne može ni oduzeti ni dodati. Samo cveće simbolizuje lepotu, zdravlje, novi život i vaskrsenje. Danas proslavljamo praznik rođenje Svetog Jovana Krstitelja, praznik koji je poštovan još od najstarijih vremena, kada su naši preci ukrašavali svoje domove vencima od ivanjskog bilja.
Kako dalje objašnjava naš sagovornik - sveštenik, osim za ukrašavanje kuće venčić od cveća ima i drugu primenu.
- Devojke su koristile cveće da bi bile mirisne i lepe - to je bila prirodna kozmetika, nasuprot današnjim hemijskim sredstvima. Venac od cveća oduvek je simbolisao plodnost i rodnost - u svakom smislu. Ujedno, krug koji se stvara u prirodi u to doba godine može se razumeti i kao simbol večnog blaženstva, ukoliko se sačuva ono što je dobro i čisto.

Nijedan svetitelj nema toliko puta pomen u crkvenom kalendaru kao Sveti Jovan Krstitelj - obeležavaju se njegovo rođenje, usekovanje, sabor, kao i tri obretenja moštiju. Srbi Svetog Jovana posebno poštuju kao zaštitnika kumstva i pobratimstva.
Narodno praznovanje Ivanjdana potiče još iz prethrišćanskog vremena, iz kulta sunca i plodnosti. Vreme oko letnje dugodnevice smatralo se trenutkom kada sunce ima najveću snagu, a tada počinje i žetva.
U narodu je praznik poznat i kao "devojački dan" zbog brojnih običaja vezanih za ženske želje, lepotu i udaju. Devojke su plele vence od ivanjskog cveća, pevale, kitile kuće za zdravlje ukućana, a žene koje nisu imale dece provlačile su se kroz venac od ubrane trave, moleći se za plodnost.
U nekim krajevima veruje se da devojka koja danas posadi žito u saksiji, može po njegovim klicama na Petrovdan "pročitati" da li će se udati. Ako su klice savijene kao prstenovi - udaja je izvesna.
Takođe, prema narodnom verovanju, na Ivanjdan se u snu može videti lik budućeg supruga. Potrebno je u poslednji zalogaj doručka huknuti, sačuvati ga do večeri, pa zajedno s ogledalcem i iverkom staviti pod jastuk.
Posebno mesto u praznovanju imaju branje lekovitog bilja i pletenje venaca, uz pesmu i okupljanje devojaka. Uoči praznika palile su se ivanjske vatre po brdima, uz igru i pesmu.
Po narodnom običaju, tri dana pre i tri dana posle praznika ne ulazi se u vinograd - veruje se da tada vinograd čuva Sveti Jovan i najviše napreduje.
Ivanjdan se uvek obeležava u vreme Petropavlovskog posta, pa je dan nemrsan.
Portal religija.rs obišao je Bajlonijevu pijacu na Dorćolu, u blizini crkve Svetog Aleksandra Nevskog. Na postavljenim tezgama zatekli smo nekoliko starijih prodavačica koje su nudile takozvane "ivanjske venčiće".
Sugrađane smo upitali da li im je poznata simbolika ovih venčića, a sve ispitanice su znale naziv praznika.
- Danas se prave venčići od raznog livadskog cveća. Taj venac se ujutru stavlja u vodu, a prva osoba koja ustane umije se tom vodom, a potom i ostali ukućani. Venac se kači na vrata doma i ostaje tu godinu dana, do sledećeg praznika. Taj običaj je duboko ukorenjen u našoj tradiciji.
Druga sagovornica je istakla da joj je, i pored lepote venčića, važnija duhovna dimenzija praznika.
- Meni taj spoljašnji simbol nije toliko bitan koliko mi je važno da dođem na liturgiju. Venčići su, ipak, lep simbol praznika.
Detaljnije pogledajte u video anketi ispod teksta.
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Jovan Krstitelj je posečen po želji i nagovoru zlobne Irodijade, žene Irodove.
Naredna tri dana možemo videti pokošenu travu na podu crkve.
Sveti Jovan Krstitelj je poznatiji kao Preteča jer se rodio pre Hrista, a onda ga je na reci Jordan i krstio.
Otkrijte zbog čega praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče nosi ime koje danas zvuči strano našem narodu i šta mistični običaji ovog dana otkrivaju o staroj veri i jeziku.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Želeći da se zaštite od zla, mnogi nesvesno upadaju u stanje koje im oduzima spokoj i udaljava ih od istinske vere.
Blaženopočivši grčki arhijerej upozorio je na sablazan zbog neprikladnog odevanja u crkvi, odgovornost sveštenika i mere za očuvanje bogoslužbenog poretka.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički podsetio na reči Tesline majke Đuke, očevu ljubav prema znanju i vaspitanje koje je budućeg pronalazača usmerilo da darove posveti službi čovečanstvu.
Crkva uči da nijedan čovek nije prepušten sam sebi, već da mu je od Boga dat anđeo čuvar koji ga štiti, ukrepljuje i podstiče da ide putem spasenja.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
Episkop bihaćko-petrovački upozorio je da istorija opominje sve narode u Bosni i Hercegovini i pozvao na dogovor, uvažavanje različitosti i rešavanje važnih pitanja kroz konsenzus.