On je objasnio zašto naredna tri dana možemo videti pokošenu travu na podu crkve, ali i u čemu se ogleda značaj ovog praznika.
- Sada je taj period godine, kada je trava uveliko iznikla i ona se unosi u Crkvu. Na taj način simbolično svedočimo unošenje čitave prirodu u Crkvu. Danas je i rođendan Crkve - ona je ustanovljena na Pedesetnicu, a unošenjem trave na vidljiv način pokazujemo da čitava tvorenina učestvuje u spasenju, a ne samo čovek - pojašnjava sagovornik.
Republika
Otac Marko Jeftić
Dodaje da je simbol trave u skladu sa periodom godine - kao što u Srbiji na Preobraženje osvećujemo grožđe, jer tada sazreva, tako u Rusiji u isto vreme osvećuju jabuke.
- Svaka pomesna crva ima neku svoju osobenost, ali ova osobenost je ista i kod Srba, Rusa i Grka.... Vaskrs, Spasovdan i Trojice, ove praznike slavimo istog dana, jer se računaju u odnosu na Vaskrs - navodi otac Marko i dodaje:
- Danas praznuju Grci, Rumuni, Bugari i mnogi drugi pravoslavni vernici, a običaj je da se u hramove unosi trava. Time pokazujemo da je čitava tvorevina pozvana da kroz čoveka postane deo tela Hristovog i da se raduje. Ta trava se koristi za pletenje venčića. Trava se ne osvećuje, već se tokom čitanja molitava pletu venčići. Venac je simbol iz prethrišćanskog perioda - simbol kruga, večnosti i trajanja. Slični venčići se pletu i za Đurđevdan i za praznik Vrbice. Na taj način, venac postaje znak večnosti, trajanja i blagoslova.
Sveta Trojica
Shutterstock
Na Svete Trojice ispunilo se Hristovo obećanje učenicima da će primiti blagodet duha svetog i progovoriti mnogim jezicima koje do tada nisu znali. Time je završeno osnivanje Hristove crkve, a apostoli su krenuli po svetu da šire Hristovo učenje.
Dogma o Svetoj Trojici je srž hrišćanske vere. Prema njoj, Bog postoji u tri lica:
Otac – izvor sveg postojanja, Stvoritelj sveta,
Sin – Isus Hristos, koji je postao čovek i otkupio ljudski rod,
Duh Sveti – sila koja osvećuje, prosvetljuje i vodi vernike u istinu.
Na dan Duhova, treće lice Trojstva - Duh Sveti - silazi na apostole u vidu plamenih jezika, simbolično ih ispunjavajući božanskom mudrošću, snagom i darovima potrebnim za propovedanje Jevanđelja. Ovaj čin označava potpunu objavu Boga ljudima: Otac šalje Sina, a Sin, po svom vaznesenju, šalje Duha Svetog.
Ova dinamika unutar Božanske Trojice objašnjava zašto se praznik zove Sveta Trojica - jer se tada prvi put objavljuje trojstvena priroda Boga u punoj jasnoći.
Za naše čitaoce otac Radomir Marković pojašnjava šta treba raditi sa ispletenim venčićem.
- Ovaj praznik, u narodu poznat i kao Duhovi tj. Trojice, je dan kad se priziva Duh Sveti na celu prirodu. Dok se molitve čitaju narod klečeći pravi venčiće i odnosi ih u domove i stavljaju ih pored ikone, do sledeće godine kada taj venčić menjaju novim.
Navodi da pravljenje više manjih venčića, od kojih se jedan stavlja u novčanik, drugi u auto ili na neko drugo mesto klizi u sujeverje.
- Trava će u Crkvi stajati naredna dva dana, do utorka. Nema potrebe da se venčić nosi i stavlja na razna mesta, kao što smo viđali da neko stavlja badnjak na registarske tablice. To je obična trava, a neko po svojoj volji može da urkasi venčić cvetićima - zaključuje otac Radomir Marković.
BONUS VIDEO: Sveštenik Marko Jeftić objašnjava po čemu se razlikuju pravoslavni i katolički krst
On je istakao da krštenje označava početak njihovog života u crkvi i da se tom činu raduju ne samo ljudi na zemlji već i nebo, i anđeli, i svetitelji Božji, saopštili su iz SPC.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Dok mnogi veruju u priče o ispunjenju želja tokom bogojavljenske noći, pravoslavlje podseća da je ovaj dan posvećen molitvenom sećanju na Hristovo krštenje, Božiju objavu ljudima i učenju o veri i Božijoj volji.
Molitveno sećanje na Hristovo krštenje na Jordanu i glas koji je odjeknuo sa nebesa svake godine iznova sabira vernike u hramovima, dok osvećena voda iz crkve postaje veza između vere i svakodnevnog života u srpskim domovima.
Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Molitveno sećanje na Hristovo krštenje na Jordanu i glas koji je odjeknuo sa nebesa svake godine iznova sabira vernike u hramovima, dok osvećena voda iz crkve postaje veza između vere i svakodnevnog života u srpskim domovima.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.