KO JE KO U HIJERARHIJI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE: Nemaju svi pravo da krštavaju i venčavaju, a ovo je najviši čin
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
U unutrašnjosti kapele nalaze se zidovi oslikani ikonama uz pomoć životinjske krvi, loja i zemlje, kao i biblija stara 500 godina!
Zamislite da vaša jutarnja rutina uključuje penjanje uz liticu visoku 250 metara, a da pritom imate 70 godina. To je priča sveštenika Gebrea Rufaela.
Abuna Yemata Guh, poznata i kao "kapela na nebu", isklesana je u steni još u 5. veku i nalazi se u planinama Gheralta u regionu Tigraj u Etiopiji. U njoj se i danas održavaju bogosluženja, a meštani se penju svake nedelje da bi prisustvovali molitvama, obredima ili da bi se krstili.
Ovaj sveštenik prelazi opasan put kako bi otvorio vrata kapele, a kako navodi "nikada se ne plaši", takođe nikada se nije desio nijedan incident ili nezgoda na ovom neobezbeđenom putu do svetilišta.
U unutrašnjosti kapele nalaze se zidovi oslikani ikonama uz pomoć životinjske krvi, loja i zemlje, kao i biblija stara 500 godina!
Zbog suve klime, slike na zidovima i kupoli crkve su dobro očuvane. Freske, koje su tematski posvećene devetorici svetaca i dvanaestorici apostola, uključuju ikone u obliku diptiha i triptiha.
Prema tradiciji, smatra se da potiču iz šestog veka, iako su istraživači smestili njihovu izradu u drugu polovinu 15. veka.
Istraživanje iz 2016. godine, koje je analiziralo freske u velikoj meri podržava dataciju iz 15. veka, pokazujući da su većina pigmenata korišćenih u slikama bila lokalno dobijena, te da nije postojao osnovni sloj boje, osim na slici Bogorodice, gde su uočeni tragovi ponovnog slikanja.
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
Kada se desi da niti povezanosti oslabe i jedna po jedna krenu da pucaju, štetu nije nemoguće popraviti, a savet sveštenika Aleksandara Praščevića može pomoći kao prvi korak u obnovi zajednice - braka.
Na Fejsbuk stranici ovog hrama podelili su zanimljivu vest.
Naredna tri dana možemo videti pokošenu travu na podu crkve.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Savršen spoj hrskavog susama, nežnog krompira i aromatične tunjevine pretvara svaki zalogaj u mali praznični trenutak.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.