VERNICI OSTAJU BEZ DAHA PRED LEPOTOM "STAKLENE CRKVE" Izgleda nestvarno: Ovako nešto niste videli (FOTO)
Priča o crkvi počela je krajem 1920-ih godina sa dve žene, Elizabet Šelenberg i Narisom Koks Vanderlip.
Crkva je dobila ime prema jednom od devet originalnih svetaca – Abuni Jematu – koji ju je isklesao u 5. veku.
Abuna Jemata Guh je monolitska crkva koja se nalazi u okrugu Havzen, u regiji Tigraj u Etiopiji i do nje se stiže samo na jedan način - penjanjem. Pritom treba znati da ovde nema zaštitnih ograda, užadi niti bilo kakve druge pomoći.
Smeštena je na visini od 198 metara i poznata je po spektakularnoj lokaciji, svojoj arhitekturi i kupoli koja potiče iz šestog veka, kao i po zidnim slikama iz 15. veka.
Vernici se penju samo nadahnuti željom da se pomole u etiopskoj crkvi. Uz to, potrebno je skinuti cipele, oprati noge i bosonog krenuti na ovaj izazovan put koji može trajati i do dva sata.
Iako se zbog pozicije Abuna Jemata Guh smatra najopasnijom crkvom na svetu, valja spomenuti da se niko od sveštenika nije povredio uspinjujući se na stenu.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Crkva je dobila ime prema jednom od devet originalnih svetaca – Abuni Jematu – koji ju je isklesao u 5. veku.
I dok jedni tvrde da je ova lokacija odabrana kako bi crkva bila bliže nebesima, drugi veruju da je s razlogom skrivena u steni od mogućih neprijatelja.
Pažnju posetitelja posebno privlače zidovi crkve koje su ukrašene freskama. Zbog suve klime, slike na zidovima i kupoli crkve su dobro očuvane. Freske, koje su tematski posvećene devetorici svetaca i dvanaestorici apostola, uključuju ikone u obliku diptiha i triptiha.
Prema tradiciji, smatra se da potiču iz šestog veka, iako su istraživači smestili njihovu izradu u drugu polovinu 15. veka.
Istraživanje iz 2016. godine, koje je analiziralo slike u velikoj meri podržava dataciju iz 15. veka, pokazujući da su većina pigmenata korišćenih u slikama bila lokalno dobijena, te da nije postojao osnovni sloj boje, osim na slici Bogorodice, gde su uočeni tragovi ponovnog slikanja.
Priča o crkvi počela je krajem 1920-ih godina sa dve žene, Elizabet Šelenberg i Narisom Koks Vanderlip.
Sedlečka kosturnica spolja nije ništa spektakularno. To je mala kapela u Sedlecu, u predgrađu Kutne Hore, u Češkoj. Pomislili biste da je to samo obična stara srednjovekovna gotička crkva.
U isto vreme, procenat onih koji su se izjasnili da ne pripadaju nijednoj religiji porastao je na 37,2%, što objašnjava pad broja vernika koji posećuju crkve.
Današnje ruho crkve može se pohvaliti karakterističnim skandinavskim stilom za razdoblje 11. i 12. veka.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Svake godine, Timket (etiopsko Bogojavljenje) se proslavlja u živopisnom duhu, počevši od ranih jutarnjih sati širom zemlje.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Iako danas nosi ime Svetog Stefana, veruje se da je prvobitno bila posvećena Presvetoj Bogorodici.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Arhitektonska posebnost nastala je kao odgovor na političke podele i svedoči o vremenu kada su vernici iz Banata pomagali oslobođenje Srbije.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Od Biblije i Talmuda do kabale i hrišćanske tradicije, izvori nude različita tumačenja: od Božijeg sluge i nebeskog protivnika do simbola unutrašnjeg nagona i sile tame koja oblikuje razumevanje dobra i zla.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.