RUŠILI CRKVU PA NAŠLI MISTERIOZNU KUTIJU: Kada su je otvorili nisu mogli da veruju šta vide (FOTO)
Članovi crkvene zajednice su imali priliku da se vrate u prošlost i dobiju fascinantan uvid u život zajednice u Bearsdenu pre skoro 100 godina.
Današnje ruho crkve može se pohvaliti karakterističnim skandinavskim stilom za razdoblje 11. i 12. veka.
Malo, ali vredno pažnje, selo Ornes u Norveškoj s tek 1.600 stanovnika idilično je mesto na poluostrvu fjorda s predivnim pogledom na okolne planine.
Mirno utočište za planinare, ribolovce i bicikliste privlači brojne ljubitelje prirode na norveški zapad. A posebno je interesantna crkva crnog krova u tom selu - Urneška drvena crkva.
Crkva u Ornesu izrazito je zanimljiva jer objedinjuje tragove keltske umetnosti, vikinške tradicije i romanski uticaj, a njenu je vrednost prepoznao i UNESCO.
Selo Ornes najpoznatije je po staroj, drvenoj crkvi koja onde ponosno stoji vekovima. Arheološka istraživanja pokazuju da su ispod današnje crkve sagrađene još tri, koje su nadograđivane jedna na drugu, kako su stanovnici dolazili i odlazili.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Današnje ruho crkve može se pohvaliti karakterističnim skandinavskim stilom za razdoblje 11. i 12. veka. Većina norveških crkava od drvenih greda gradile su se nakon doba Vikinga.
Grede bi se postavljale na kamene temelje, a zatim bi se spajale s unutarnjim drvenim stubovima.
Crkva u Urnesu ne samo da je remek-delo arhitekture, nego je i poput vremeplova u doba Vikinga jer ukrasne ploče i elementi prikazuje borbu lava i zmije i tako otkrivaju ponešto o njihovoj kulturi i tradiciji.
Dekoracije na spoljašnjosti crkve služe kao vizuelni dokaz transformacije, asimilacije i prihvatanja hrišćanstva u vikinškoj kulturi.
Urezana dekoracija Severnog portala, koja prikazuje upletene životinje, u ovom kontekstu predstavlja jedan od poslednjih primera vikinške životinjske ornamentike. Unutrašnjost crkve je bogatije ukrašena nego spoljašnjost. Struktura je delimično podržana nizom drvenih stubova iz 12. veka. Na vrhovima stubova, kapiteli su ukrašeni rezbarijama ljudskih, životinjskih i biljnih motiva.
Smatra se kako je crkva, ili kako bi Norvežani rekli Urnes stavkirke, najstarija sačuvana drvena crkva koja se nalazi na izvornoj lokaciji, a koristila se sve do 1881. godine, od kada više nije korištena za verske potrebe.
Članovi crkvene zajednice su imali priliku da se vrate u prošlost i dobiju fascinantan uvid u život zajednice u Bearsdenu pre skoro 100 godina. Jedna od najlepših i najšumovitijih planina u regiji pravi je raj za ljubitelje hajkinga, ali i za one koji imaju problema sa plućima, jer, kao svojevrsna vazdušna banja, poseduje i lekovite moći. Sedlečka kosturnica spolja nije ništa spektakularno. To je mala kapela u Sedlecu, u predgrađu Kutne Hore, u Češkoj. Pomislili biste da je to samo obična stara srednjovekovna gotička crkva. U isto vreme, procenat onih koji su se izjasnili da ne pripadaju nijednoj religiji porastao je na 37,2%, što objašnjava pad broja vernika koji posećuju crkve.
RUŠILI CRKVU PA NAŠLI MISTERIOZNU KUTIJU: Kada su je otvorili nisu mogli da veruju šta vide (FOTO)
NAJMANJA CRKVA U SRBIJI, U NJU STAJE TROJE LJUDI: Postoji dobar razlog zašto nije velika, a evo gde se nalazi
SVE U CRKVI JE OD LJUDSKIH KOSTIJU: Ovo je jedna od najbizarnijih svetinja, a razlog je neverovatan (FOTO)
CRKVE PRETVARAJU U DŽAMIJE, KLUBOVE, BAZENE I TRŽNE CENTRE: Hrišćani postali manjina, a islam raste u Velikoj Britaniji
Želite li da osetite francuski šarm u Kini? Crkva bez senke u Čengduu sigurno će vas očarati na prvi pogled.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Kandilo podseća na potrebu za molitvom, na to da je Hristos jedina istinita svetlost i da vera u njega treba da osvetljava čovekov život.
U svetinji u Ilajnu, gde su ga dočekali monasi i brojni vernici, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Božjem promislu, duhovnim korenima Srba u Australiji i svetinjama koje čuvaju veru daleko od otadžbine.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.