Jedna od najlepših i najšumovitijih planina u regiji pravi je raj za ljubitelje hajkinga, ali i za one koji imaju problema sa plućima, jer, kao svojevrsna vazdušna banja, poseduje i lekovite moći.
Golija, park prirode i rezervat biosfere, izazov je i za ljubitelje avantura i istorije. Među brojnim tajnama koje krije u svojim nedrima, izdvaja se i jedan malo poznat, a vredan biser – najmanja crkva u Srbiji.
"Ne zna Golija šta je delija", kaže pošalica kojom lokalci vole da izazivaju ljubitelje planinarenja. Po planini neverovatne lepote, koja se u obliku latiničnog slova S prostire dužinom od 32 kilometra, smenjuju se guste šume, beskrajni pašnjaci, jezera, rečice, potoci. Vrvi od lekovitog bilja, ali i od kulturno-istorijskih spomenika.
Osim Rimskog mosta, Golija krije i duhovni dragulj koju vernici od milja zovu Marinica. Mala, zapravo najmanja crkva u Srbiji, a velika svetinja.
Ako budete uporni, naći ćete je nadomak Novog Pazara, na nekih sedam kilometara od regionalnog puta koji ovaj grad na zapadu Srbije spaja sa Sjenicom. No, do svetinje koja se nalazi na južnim obroncima Golije, na gotovo nepristupačnom brdu visokom 1200 metara, morate da dođete peške.
Kada vam pogled probistri svež planinski vazduh, ugledaćete je na jednoj čistini, ponosnu i dostojanstvenu, sa patinom vremena koje svedoči o burnoj istoriji ovih prostora.
youtube/RTS Oko - Zvanični kanal
Spoljašnjost crkve
Zbog toga je i proglašena spomenikom kulture od velikog značaja.
Građevina jednostavnog oblika i proste arhitekture toliko je mala, da u nju može da stane tek troje ljudi. Otvara se samo dva puta u godini – za Uskrs i 30. jula na Ognjenu Mariju, dan svetiteljke kojoj je posvećena.
Sveta velikomučenica Marina, sestra Gromovnika Ilije koja pali i kažnjava ognjem, rimska je svetiteljka iz 3. veka i poštuje se u svim hrišćanskim crkvama.
Printscreen/Youtube/Slobodna Srpska Pravoslavna Crkva
Ognjena Marija
O nastanku jedinstvenog sakralnog objekta skromne površine raspredaju se razne priče i legende. Prepliću se istorijske činjenice sa narodnim, a među njima je i ona koja kaže da je izgrađena za samo jednu noć.Podignuta je tokom prve decenije 17. veka na temeljima stare crkve iz 13. veka, što već samo po sebi govori da ima veliki istorijski značaj i da među meštanima ne samo sela Dojinoviće kojem pripada, već i mnogim vernicima predstavlja posebno mesto.
Tadašnji aga je, kaže narodna priča, odobrio vernicima gradnju crkve, ali pod određenim uslovima. Jedan je bio da u svetinju ne može da stane više od troje ljudi. Prema istoj legendi, izgradila ju je porodica Smudić.
Crkva svete Marine, ili Marinica, napravljena je od kamena tesanika dopremljenog iz obližnjeg majdana. Dimenzije su 4,02 x 2,62 metra, dok visina iznosi 180 centimetara.
No, zidovi su veoma široki, tako da unutrašnjost ima tek 2,50 x 1,20 metara. Zbog toga se liturgija služi uglavnom ispred crkve. Postoji samo jedan minijaturni prozor.
U unutrašnjem delu građevine sa jednobrodnom osnovom i trostranom apsidom dominiraju ornamenti, mozaici i freskopis. Predstave su uglavnom posvećene Isusu Hristu i presvetoj Bogorodici.
Nema celih kompozicija i detalja, kao u manastirima nedaleko od nje, Sopoćanima na primer, već je reč o glavama i poprsjima.
Kako do najmanje crkve u Srbiji?
youtube/RTS Oko - Zvanični kanal
Freska u crkvi
Nije lako doći do Marinice. U zavisnosti od vremenskih uslova, pešačenje može da potraje i dva sata. Međutim, nećete zažaliti kad se jednom nađete u neposrednoj blizini male svetinje koja emituje neki poseban mir.
Opčiniće vas i pogled koji sa najviše tačke sela Dojinoviće dopire do vrhova Golije i Kopaonika, i pokriva dobar deo Raške oblasti.
Nezaboravan pejzaž protkan notama naše prošlosti… Svakako ćete se posle ovog duhovnog putovanja osećati smirenije i bezbrižnije.
Najmanja crkva u Srbiji, neki kažu i u svetu. Kada se posmatra iz vazduha, kao da je sa nebesa sletela na obronke jedne od naših najlepših planina, piše "Blic Žena".
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Najstariji manastir koji se uopšte pominje u straroj Raškoj jeste Crkva ili Svetih apostola Petra i Pavla u Rasu, dva kilometra severno od Novog Pazara, na ušću rečice Deževe u Rašku.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.