Jedna od najlepših i najšumovitijih planina u regiji pravi je raj za ljubitelje hajkinga, ali i za one koji imaju problema sa plućima, jer, kao svojevrsna vazdušna banja, poseduje i lekovite moći.
Golija, park prirode i rezervat biosfere, izazov je i za ljubitelje avantura i istorije. Među brojnim tajnama koje krije u svojim nedrima, izdvaja se i jedan malo poznat, a vredan biser – najmanja crkva u Srbiji.
"Ne zna Golija šta je delija", kaže pošalica kojom lokalci vole da izazivaju ljubitelje planinarenja. Po planini neverovatne lepote, koja se u obliku latiničnog slova S prostire dužinom od 32 kilometra, smenjuju se guste šume, beskrajni pašnjaci, jezera, rečice, potoci. Vrvi od lekovitog bilja, ali i od kulturno-istorijskih spomenika.
Osim Rimskog mosta, Golija krije i duhovni dragulj koju vernici od milja zovu Marinica. Mala, zapravo najmanja crkva u Srbiji, a velika svetinja.
Ako budete uporni, naći ćete je nadomak Novog Pazara, na nekih sedam kilometara od regionalnog puta koji ovaj grad na zapadu Srbije spaja sa Sjenicom. No, do svetinje koja se nalazi na južnim obroncima Golije, na gotovo nepristupačnom brdu visokom 1200 metara, morate da dođete peške.
Kada vam pogled probistri svež planinski vazduh, ugledaćete je na jednoj čistini, ponosnu i dostojanstvenu, sa patinom vremena koje svedoči o burnoj istoriji ovih prostora.
youtube/RTS Oko - Zvanični kanal
Spoljašnjost crkve
Zbog toga je i proglašena spomenikom kulture od velikog značaja.
Građevina jednostavnog oblika i proste arhitekture toliko je mala, da u nju može da stane tek troje ljudi. Otvara se samo dva puta u godini – za Uskrs i 30. jula na Ognjenu Mariju, dan svetiteljke kojoj je posvećena.
Sveta velikomučenica Marina, sestra Gromovnika Ilije koja pali i kažnjava ognjem, rimska je svetiteljka iz 3. veka i poštuje se u svim hrišćanskim crkvama.
Printscreen/Youtube/Slobodna Srpska Pravoslavna Crkva
Ognjena Marija
O nastanku jedinstvenog sakralnog objekta skromne površine raspredaju se razne priče i legende. Prepliću se istorijske činjenice sa narodnim, a među njima je i ona koja kaže da je izgrađena za samo jednu noć.Podignuta je tokom prve decenije 17. veka na temeljima stare crkve iz 13. veka, što već samo po sebi govori da ima veliki istorijski značaj i da među meštanima ne samo sela Dojinoviće kojem pripada, već i mnogim vernicima predstavlja posebno mesto.
Tadašnji aga je, kaže narodna priča, odobrio vernicima gradnju crkve, ali pod određenim uslovima. Jedan je bio da u svetinju ne može da stane više od troje ljudi. Prema istoj legendi, izgradila ju je porodica Smudić.
Crkva svete Marine, ili Marinica, napravljena je od kamena tesanika dopremljenog iz obližnjeg majdana. Dimenzije su 4,02 x 2,62 metra, dok visina iznosi 180 centimetara.
No, zidovi su veoma široki, tako da unutrašnjost ima tek 2,50 x 1,20 metara. Zbog toga se liturgija služi uglavnom ispred crkve. Postoji samo jedan minijaturni prozor.
U unutrašnjem delu građevine sa jednobrodnom osnovom i trostranom apsidom dominiraju ornamenti, mozaici i freskopis. Predstave su uglavnom posvećene Isusu Hristu i presvetoj Bogorodici.
Nema celih kompozicija i detalja, kao u manastirima nedaleko od nje, Sopoćanima na primer, već je reč o glavama i poprsjima.
Kako do najmanje crkve u Srbiji?
youtube/RTS Oko - Zvanični kanal
Freska u crkvi
Nije lako doći do Marinice. U zavisnosti od vremenskih uslova, pešačenje može da potraje i dva sata. Međutim, nećete zažaliti kad se jednom nađete u neposrednoj blizini male svetinje koja emituje neki poseban mir.
Opčiniće vas i pogled koji sa najviše tačke sela Dojinoviće dopire do vrhova Golije i Kopaonika, i pokriva dobar deo Raške oblasti.
Nezaboravan pejzaž protkan notama naše prošlosti… Svakako ćete se posle ovog duhovnog putovanja osećati smirenije i bezbrižnije.
Najmanja crkva u Srbiji, neki kažu i u svetu. Kada se posmatra iz vazduha, kao da je sa nebesa sletela na obronke jedne od naših najlepših planina, piše "Blic Žena".
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Najstariji manastir koji se uopšte pominje u straroj Raškoj jeste Crkva ili Svetih apostola Petra i Pavla u Rasu, dva kilometra severno od Novog Pazara, na ušću rečice Deževe u Rašku.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.