Sveštenik Tomislav Milenković objašnjava da svetinja i dalje okuplja verujući narod, obavljajući redovno krštenja i venčanja.
Gledajući na Novi Pazar sa brda, stara crkva bdi nad mestom odakle je počela istorija srpskog pravoslavlja.
- Crkva apostola Petra i Pavla, poznatija pod nazivom Petrova crkva u Rasu, sagrađena je u IX veku na temeljima crkve iz VI veka, u stilu preromanske arhitekture u obliku rotonde i smatra se da ju je podigao neko iz dinastije koja je stolovalo pre Nemanjića - Vlastimirovići. Postoji predanje iz XVII veka da je na ovom mestu bila crkva još u I veku, koju je podigao apostol Tit, pa je to bio jedan od argumenata Svetog Save da naša crkva dobije autokefalnost, pošto je tada autokefalnost mogla da dobije crkva koja ima hramove, ili ostatke hramova iz apostolskog perioda - pojašnjava za portal religija.rs otac Tomislav Milenković, lokalni sveštenik.
Utisak da je crkva izuzetno stara stičete posmatrajući je iz daleka, dok tu misao potvrđujete ulaskom u svetinju. Niska vrata vode u nju, a miris kamena i minimalna, ali u dovoljnoj meri, uređena unutrašnjost, primer su kako finim korišćenjem moderne tehnologije i nepreterivanjem jedan "otisak prsta" srpskog pravoslavnog identiteta ostaje autentičan, bez suvišnih detalja.
Ova neobična svetinja u sebi krije i svojevrsni muzej, smešten u desnom delu crkve, odvojen od ostatka staklenim vratima.
Tu su smešteni reprezentativni predmeti nađeni tokom arheoloških iskopavanja. Tu ujedno možete videti i najreprezentativnije spomenike.
Možda čudo deluje što i pored uskih prozora, kroz koje ne dolazi dovoljno spoljne svetlosti, crkva sija iznutra, ali razlog tome su mala svetla postavljena na određene delove zida, u projektu koji je finansiralo Ministarstvo kulture pre deset godina.
Tamara Pavišić
Otac Tomislav
I upravo u toj čudnoj igri svetlosti nastavljamo razgovor sa ocem Tomom - kako ga od milošte nazivaju pravoslavni Srbi u Novom Pazaru, koji čine 15 posto tamošnjeg stanovništva.
- Centralni deo crkve je autentičan iz IX veka, kasnijom nadogradnjom i rekonstrukcijom podignuta je zapadna priprata u prvoj polovini XV veka, dok je crkva obnovljena 1728, o čemu svedoči mermena ploča sa spoljen strane iznad zapadnih vrata. Takođe, 1835. godine je dozidana južna priprata.
Miloš Škrbić
Ploča iznad ulaska u crkvu
Arheološka istraživanja su vršena u više navreta. Prva ozbiljnija 1956/7. godine i njima je rukovodio dr Jovan Nešković, kada je pronađeno puno dragocenih predmeta, sada smeštenih u depou Narodnog muzeja u Beogradu.
- Pre par godina, 2021/22 su bila istraživanja sa severozapadne strane, gde se po odobrenju Uneska i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika i kulture planira izgradnja eparhisjkog dvora, ujedno i mesta za okupljanje vernika, kancelarije, sala, biblioteka, službene prostorije eparhije...
Kako je crkva povezana sa Nemanjićima objašnjava otac Tomislav u daljem razgovoru.
- Ovde je stolovao Stefan Nemanja u XII veku i ovde je miropomazan, nakon što su ga krstili latinski misionari u Ribnici, Podgorica. U krstionici crkve su kršteni njegovi sinovi - Stefan, Vukan i Rastko. Ovde se 1196. godine Stefan Nemanja odrekao prestola, nakon čega se sa suprugom Anom zamonašio - priča sagovornik i pokazuje na udubljenje u zemlji gde se pogružio Sveti Sava.
Miloš Škrbić
Krstionica gde se krstio Sveti Sava
Fresaka na zidu nema puno, iako on nije rušen kao Đurđevi stupovi, ili Sopoćani koji su bili bez krova 200 godina.
- Za vreme Otomanske imperije je crkva bila zapuštena i korišćena kao magacin, pa su freske propadale. One na kupoli su iz druge polovine XIII veka, najstarije su iz IX veka, a postoje freske iz XII i kraja XVI veka. Kada su 1957. godine počele istraživanja i pre bilo kakvih konzervatorskih radova fotografije pokazuju freske prekrivene belim krečom - kaže sveštenik i objašnjava da su to ljudi uradili verovatno da bi zaštitili ono malo fresaka što se sačuvati moglo.
Sveštenik na kraju objašnjava da svetinja i dalje funkcioniše i okuplja verujući narod, obavljajući redovno krštenja i venčanja.
- Ima naših ljudi koji žive na 300 i 500 metara od crkve, a nikad je nisu obišli i to me čudi... Sa druge strane poklonička putovanja poklonike navode upravo ovde. Ovde je temen sprske države, a drugi stepenik je Kosovo i Metohije. Ova crkva je istorijski važna za Srbe, a za grad izuzetna turistička destinacija pod zaštitom Uneska, koja pored Sopoćana turiste mami upravo u ovaj kraj - zaključuje otac Tomislav Milenković.
Iako groblje ispred crkve deluje izuzetno staro otac Tomislav objašnjava da je utisak koji stiču većina posetilaca pogrešan.
- Groblje ispred crkve je iz XIX veka, ali ima i starijih spomenika iz XV, XVI i XVII veka. Sondažna istraživanja su otkrila da se ispod tih grobova nalazi još starije.
Petrova crkva kod Novog Pazara, najstarija bogomolja u Srbiji, bila je svedok krštenja Rastka Nemanjića, odricanja Stefana Nemanje od prestola i mnogih ključnih događaja srpske prošlosti.
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Dušan Milovanović, istoričar i poznavalac Svete gore, ističe da je Sveti Sava, uz pomoć svog oca Svetog Simeona, podigao manastir Hilandar kao obrazovni centar za srpski narod, dok su kelije na Svetoj gori, koje su nekada bile srpske, danas u većem delu u rukama Grka.
Ono što je čini specifičnom u odnosu na ostale pravoslavne hramove u Srbiji je njen tlocrt. Građena je u stilu romanske arhitekture u obliku rotonde. Ostale crkve u Srbiji imaju kvadratnu osnovu, jedino ona ima kružnu i to je čini izuzetnom.
U Sabornoj crkvi Uspenja Presvete Bogorodice, simbolu vere i nade, patrijarh Jovan služio je svetu liturgiju, šaljući moćnu poruku duhovnog povratka i postojanosti hrišćanstva u Siriji.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.