Sveštenik Tomislav Milenković objašnjava da svetinja i dalje okuplja verujući narod, obavljajući redovno krštenja i venčanja.
Gledajući na Novi Pazar sa brda, stara crkva bdi nad mestom odakle je počela istorija srpskog pravoslavlja.
U porti nas je sačekao otac Tomislav Milenković, koji je za čitaoce portala religija.rs nesebično otkrio sve detalje ove "vanvremenske kapsule" pravoslavlja.
- Crkva apostola Petra i Pavla, poznatija pod nazivom Petrova crkva u Rasu, sagrađena je u IX veku na temeljima crkve iz VI veka, u stilu preromanske arhitekture u obliku rotonde i smatra se da ju je podigao neko iz dinastije koja je stolovalo pre Nemanjića - Vlastimirovići. Postoji predanje iz XVII veka da je na ovom mestu bila crkva još u I veku, koju je podigao apostol Tit, pa je to bio jedan od argumenata Svetog Save da naša crkva dobije autokefalnost, pošto je tada autokefalnost mogla da dobije crkva koja ima hramove, ili ostatke hramova iz apostolskog perioda - pojašnjava za portal religija.rs otac Tomislav Milenković, lokalni sveštenik.
Utisak da je crkva izuzetno stara stičete posmatrajući je iz daleka, dok tu misao potvrđujete ulaskom u svetinju. Niska vrata vode u nju, a miris kamena i minimalna, ali u dovoljnoj meri, uređena unutrašnjost, primer su kako finim korišćenjem moderne tehnologije i nepreterivanjem jedan "otisak prsta" srpskog pravoslavnog identiteta ostaje autentičan, bez suvišnih detalja.
Ova neobična svetinja u sebi krije i svojevrsni muzej, smešten u desnom delu crkve, odvojen od ostatka staklenim vratima.
Tu su smešteni reprezentativni predmeti nađeni tokom arheoloških iskopavanja. Tu ujedno možete videti i najreprezentativnije spomenike.
Možda čudo deluje što i pored uskih prozora, kroz koje ne dolazi dovoljno spoljne svetlosti, crkva sija iznutra, ali razlog tome su mala svetla postavljena na određene delove zida, u projektu koji je finansiralo Ministarstvo kulture pre deset godina.
Tamara Pavišić
Otac Tomislav
I upravo u toj čudnoj igri svetlosti nastavljamo razgovor sa ocem Tomom - kako ga od milošte nazivaju pravoslavni Srbi u Novom Pazaru, koji čine 15 posto tamošnjeg stanovništva.
- Centralni deo crkve je autentičan iz IX veka, kasnijom nadogradnjom i rekonstrukcijom podignuta je zapadna priprata u prvoj polovini XV veka, dok je crkva obnovljena 1728, o čemu svedoči mermena ploča sa spoljen strane iznad zapadnih vrata. Takođe, 1835. godine je dozidana južna priprata.
Miloš Škrbić
Ploča iznad ulaska u crkvu
Arheološka istraživanja su vršena u više navreta. Prva ozbiljnija 1956/7. godine i njima je rukovodio dr Jovan Nešković, kada je pronađeno puno dragocenih predmeta, sada smeštenih u depou Narodnog muzeja u Beogradu.
- Pre par godina, 2021/22 su bila istraživanja sa severozapadne strane, gde se po odobrenju Uneska i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika i kulture planira izgradnja eparhisjkog dvora, ujedno i mesta za okupljanje vernika, kancelarije, sala, biblioteka, službene prostorije eparhije...
Kako je crkva povezana sa Nemanjićima objašnjava otac Tomislav u daljem razgovoru.
- Ovde je stolovao Stefan Nemanja u XII veku i ovde je miropomazan, nakon što su ga krstili latinski misionari u Ribnici, Podgorica. U krstionici crkve su kršteni njegovi sinovi - Stefan, Vukan i Rastko. Ovde se 1196. godine Stefan Nemanja odrekao prestola, nakon čega se sa suprugom Anom zamonašio - priča sagovornik i pokazuje na udubljenje u zemlji gde se pogružio Sveti Sava.
Miloš Škrbić
Krstionica gde se krstio Sveti Sava
Fresaka na zidu nema puno, iako on nije rušen kao Đurđevi stupovi, ili Sopoćani koji su bili bez krova 200 godina.
- Za vreme Otomanske imperije je crkva bila zapuštena i korišćena kao magacin, pa su freske propadale. One na kupoli su iz druge polovine XIII veka, najstarije su iz IX veka, a postoje freske iz XII i kraja XVI veka. Kada su 1957. godine počele istraživanja i pre bilo kakvih konzervatorskih radova fotografije pokazuju freske prekrivene belim krečom - kaže sveštenik i objašnjava da su to ljudi uradili verovatno da bi zaštitili ono malo fresaka što se sačuvati moglo.
Sveštenik na kraju objašnjava da svetinja i dalje funkcioniše i okuplja verujući narod, obavljajući redovno krštenja i venčanja.
- Ima naših ljudi koji žive na 300 i 500 metara od crkve, a nikad je nisu obišli i to me čudi... Sa druge strane poklonička putovanja poklonike navode upravo ovde. Ovde je temen sprske države, a drugi stepenik je Kosovo i Metohije. Ova crkva je istorijski važna za Srbe, a za grad izuzetna turistička destinacija pod zaštitom Uneska, koja pored Sopoćana turiste mami upravo u ovaj kraj - zaključuje otac Tomislav Milenković.
Iako groblje ispred crkve deluje izuzetno staro otac Tomislav objašnjava da je utisak koji stiče većina posetilaca pogrešan.
- Groblje ispred crkve je iz XIX veka, ali ima i starijih spomenika iz XV, XVI i XVII veka. Sondažna istraživanja su otkrila da se ispod tih grobova nalazi još starije.
Petrova crkva kod Novog Pazara, najstarija bogomolja u Srbiji, bila je svedok krštenja Rastka Nemanjića, odricanja Stefana Nemanje od prestola i mnogih ključnih događaja srpske prošlosti.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Uz crkvene i državne počasti, dopremljene najdragocenije svetinje povezane sa Svetim Savom i Svetim Simeonom Mirotočivim, relikvije iz Hilandara i predmeti koji su vekovima čuvani daleko od očiju javnosti.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.