Sveštenik Tomislav Milenković objašnjava da svetinja i dalje okuplja verujući narod, obavljajući redovno krštenja i venčanja.
Gledajući na Novi Pazar sa brda, stara crkva bdi nad mestom odakle je počela istorija srpskog pravoslavlja.
U porti nas je sačekao otac Tomislav Milenković, koji je za čitaoce portala religija.rs nesebično otkrio sve detalje ove "vanvremenske kapsule" pravoslavlja.
- Crkva apostola Petra i Pavla, poznatija pod nazivom Petrova crkva u Rasu, sagrađena je u IX veku na temeljima crkve iz VI veka, u stilu preromanske arhitekture u obliku rotonde i smatra se da ju je podigao neko iz dinastije koja je stolovalo pre Nemanjića - Vlastimirovići. Postoji predanje iz XVII veka da je na ovom mestu bila crkva još u I veku, koju je podigao apostol Tit, pa je to bio jedan od argumenata Svetog Save da naša crkva dobije autokefalnost, pošto je tada autokefalnost mogla da dobije crkva koja ima hramove, ili ostatke hramova iz apostolskog perioda - pojašnjava za portal religija.rs otac Tomislav Milenković, lokalni sveštenik.
Utisak da je crkva izuzetno stara stičete posmatrajući je iz daleka, dok tu misao potvrđujete ulaskom u svetinju. Niska vrata vode u nju, a miris kamena i minimalna, ali u dovoljnoj meri, uređena unutrašnjost, primer su kako finim korišćenjem moderne tehnologije i nepreterivanjem jedan "otisak prsta" srpskog pravoslavnog identiteta ostaje autentičan, bez suvišnih detalja.
Ova neobična svetinja u sebi krije i svojevrsni muzej, smešten u desnom delu crkve, odvojen od ostatka staklenim vratima.
Tu su smešteni reprezentativni predmeti nađeni tokom arheoloških iskopavanja. Tu ujedno možete videti i najreprezentativnije spomenike.
Možda čudo deluje što i pored uskih prozora, kroz koje ne dolazi dovoljno spoljne svetlosti, crkva sija iznutra, ali razlog tome su mala svetla postavljena na određene delove zida, u projektu koji je finansiralo Ministarstvo kulture pre deset godina.
Tamara Pavišić
Otac Tomislav
I upravo u toj čudnoj igri svetlosti nastavljamo razgovor sa ocem Tomom - kako ga od milošte nazivaju pravoslavni Srbi u Novom Pazaru, koji čine 15 posto tamošnjeg stanovništva.
- Centralni deo crkve je autentičan iz IX veka, kasnijom nadogradnjom i rekonstrukcijom podignuta je zapadna priprata u prvoj polovini XV veka, dok je crkva obnovljena 1728, o čemu svedoči mermena ploča sa spoljen strane iznad zapadnih vrata. Takođe, 1835. godine je dozidana južna priprata.
Miloš Škrbić
Ploča iznad ulaska u crkvu
Arheološka istraživanja su vršena u više navreta. Prva ozbiljnija 1956/7. godine i njima je rukovodio dr Jovan Nešković, kada je pronađeno puno dragocenih predmeta, sada smeštenih u depou Narodnog muzeja u Beogradu.
- Pre par godina, 2021/22 su bila istraživanja sa severozapadne strane, gde se po odobrenju Uneska i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika i kulture planira izgradnja eparhisjkog dvora, ujedno i mesta za okupljanje vernika, kancelarije, sala, biblioteka, službene prostorije eparhije...
Kako je crkva povezana sa Nemanjićima objašnjava otac Tomislav u daljem razgovoru.
- Ovde je stolovao Stefan Nemanja u XII veku i ovde je miropomazan, nakon što su ga krstili latinski misionari u Ribnici, Podgorica. U krstionici crkve su kršteni njegovi sinovi - Stefan, Vukan i Rastko. Ovde se 1196. godine Stefan Nemanja odrekao prestola, nakon čega se sa suprugom Anom zamonašio - priča sagovornik i pokazuje na udubljenje u zemlji gde se pogružio Sveti Sava.
Miloš Škrbić
Krstionica gde se krstio Sveti Sava
Fresaka na zidu nema puno, iako on nije rušen kao Đurđevi stupovi, ili Sopoćani koji su bili bez krova 200 godina.
- Za vreme Otomanske imperije je crkva bila zapuštena i korišćena kao magacin, pa su freske propadale. One na kupoli su iz druge polovine XIII veka, najstarije su iz IX veka, a postoje freske iz XII i kraja XVI veka. Kada su 1957. godine počele istraživanja i pre bilo kakvih konzervatorskih radova fotografije pokazuju freske prekrivene belim krečom - kaže sveštenik i objašnjava da su to ljudi uradili verovatno da bi zaštitili ono malo fresaka što se sačuvati moglo.
Sveštenik na kraju objašnjava da svetinja i dalje funkcioniše i okuplja verujući narod, obavljajući redovno krštenja i venčanja.
- Ima naših ljudi koji žive na 300 i 500 metara od crkve, a nikad je nisu obišli i to me čudi... Sa druge strane poklonička putovanja poklonike navode upravo ovde. Ovde je temen sprske države, a drugi stepenik je Kosovo i Metohije. Ova crkva je istorijski važna za Srbe, a za grad izuzetna turistička destinacija pod zaštitom Uneska, koja pored Sopoćana turiste mami upravo u ovaj kraj - zaključuje otac Tomislav Milenković.
Iako groblje ispred crkve deluje izuzetno staro otac Tomislav objašnjava da je utisak koji stiče većina posetilaca pogrešan.
- Groblje ispred crkve je iz XIX veka, ali ima i starijih spomenika iz XV, XVI i XVII veka. Sondažna istraživanja su otkrila da se ispod tih grobova nalazi još starije.
Petrova crkva kod Novog Pazara, najstarija bogomolja u Srbiji, bila je svedok krštenja Rastka Nemanjića, odricanja Stefana Nemanje od prestola i mnogih ključnih događaja srpske prošlosti.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Timoteja po starom kalendaru i Svetog Isidora Peluzijskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Andriju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.
Centralna proslava velikog jubileja održaće se 24. i 25. oktobra u Deževi, uz svečanu akademiju i liturgijsko sabranje kojim će načalstvovati poglavar Srpske pravoslavne crkve.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Recept sa puterom, jajima i citrusnom kremom bogat po ukusu, namenjen danima mrsne trpeze kada se kolači ne mere izgledom, već osećajem koji ostavljaju za stolom.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.