Sveštenik Tomislav Milenković objašnjava da svetinja i dalje okuplja verujući narod, obavljajući redovno krštenja i venčanja.
Gledajući na Novi Pazar sa brda, stara crkva bdi nad mestom odakle je počela istorija srpskog pravoslavlja.
U porti nas je sačekao otac Tomislav Milenković, koji je za čitaoce portala religija.rs nesebično otkrio sve detalje ove "vanvremenske kapsule" pravoslavlja.
- Crkva apostola Petra i Pavla, poznatija pod nazivom Petrova crkva u Rasu, sagrađena je u IX veku na temeljima crkve iz VI veka, u stilu preromanske arhitekture u obliku rotonde i smatra se da ju je podigao neko iz dinastije koja je stolovalo pre Nemanjića - Vlastimirovići. Postoji predanje iz XVII veka da je na ovom mestu bila crkva još u I veku, koju je podigao apostol Tit, pa je to bio jedan od argumenata Svetog Save da naša crkva dobije autokefalnost, pošto je tada autokefalnost mogla da dobije crkva koja ima hramove, ili ostatke hramova iz apostolskog perioda - pojašnjava za portal religija.rs otac Tomislav Milenković, lokalni sveštenik.
Utisak da je crkva izuzetno stara stičete posmatrajući je iz daleka, dok tu misao potvrđujete ulaskom u svetinju. Niska vrata vode u nju, a miris kamena i minimalna, ali u dovoljnoj meri, uređena unutrašnjost, primer su kako finim korišćenjem moderne tehnologije i nepreterivanjem jedan "otisak prsta" srpskog pravoslavnog identiteta ostaje autentičan, bez suvišnih detalja.
Ova neobična svetinja u sebi krije i svojevrsni muzej, smešten u desnom delu crkve, odvojen od ostatka staklenim vratima.
Tu su smešteni reprezentativni predmeti nađeni tokom arheoloških iskopavanja. Tu ujedno možete videti i najreprezentativnije spomenike.
Možda čudo deluje što i pored uskih prozora, kroz koje ne dolazi dovoljno spoljne svetlosti, crkva sija iznutra, ali razlog tome su mala svetla postavljena na određene delove zida, u projektu koji je finansiralo Ministarstvo kulture pre deset godina.
Tamara Pavišić
Otac Tomislav
I upravo u toj čudnoj igri svetlosti nastavljamo razgovor sa ocem Tomom - kako ga od milošte nazivaju pravoslavni Srbi u Novom Pazaru, koji čine 15 posto tamošnjeg stanovništva.
- Centralni deo crkve je autentičan iz IX veka, kasnijom nadogradnjom i rekonstrukcijom podignuta je zapadna priprata u prvoj polovini XV veka, dok je crkva obnovljena 1728, o čemu svedoči mermena ploča sa spoljen strane iznad zapadnih vrata. Takođe, 1835. godine je dozidana južna priprata.
Miloš Škrbić
Ploča iznad ulaska u crkvu
Arheološka istraživanja su vršena u više navreta. Prva ozbiljnija 1956/7. godine i njima je rukovodio dr Jovan Nešković, kada je pronađeno puno dragocenih predmeta, sada smeštenih u depou Narodnog muzeja u Beogradu.
- Pre par godina, 2021/22 su bila istraživanja sa severozapadne strane, gde se po odobrenju Uneska i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika i kulture planira izgradnja eparhisjkog dvora, ujedno i mesta za okupljanje vernika, kancelarije, sala, biblioteka, službene prostorije eparhije...
Kako je crkva povezana sa Nemanjićima objašnjava otac Tomislav u daljem razgovoru.
- Ovde je stolovao Stefan Nemanja u XII veku i ovde je miropomazan, nakon što su ga krstili latinski misionari u Ribnici, Podgorica. U krstionici crkve su kršteni njegovi sinovi - Stefan, Vukan i Rastko. Ovde se 1196. godine Stefan Nemanja odrekao prestola, nakon čega se sa suprugom Anom zamonašio - priča sagovornik i pokazuje na udubljenje u zemlji gde se pogružio Sveti Sava.
Miloš Škrbić
Krstionica gde se krstio Sveti Sava
Fresaka na zidu nema puno, iako on nije rušen kao Đurđevi stupovi, ili Sopoćani koji su bili bez krova 200 godina.
- Za vreme Otomanske imperije je crkva bila zapuštena i korišćena kao magacin, pa su freske propadale. One na kupoli su iz druge polovine XIII veka, najstarije su iz IX veka, a postoje freske iz XII i kraja XVI veka. Kada su 1957. godine počele istraživanja i pre bilo kakvih konzervatorskih radova fotografije pokazuju freske prekrivene belim krečom - kaže sveštenik i objašnjava da su to ljudi uradili verovatno da bi zaštitili ono malo fresaka što se sačuvati moglo.
Sveštenik na kraju objašnjava da svetinja i dalje funkcioniše i okuplja verujući narod, obavljajući redovno krštenja i venčanja.
- Ima naših ljudi koji žive na 300 i 500 metara od crkve, a nikad je nisu obišli i to me čudi... Sa druge strane poklonička putovanja poklonike navode upravo ovde. Ovde je temen sprske države, a drugi stepenik je Kosovo i Metohije. Ova crkva je istorijski važna za Srbe, a za grad izuzetna turistička destinacija pod zaštitom Uneska, koja pored Sopoćana turiste mami upravo u ovaj kraj - zaključuje otac Tomislav Milenković.
Iako groblje ispred crkve deluje izuzetno staro otac Tomislav objašnjava da je utisak koji stiče većina posetilaca pogrešan.
- Groblje ispred crkve je iz XIX veka, ali ima i starijih spomenika iz XV, XVI i XVII veka. Sondažna istraživanja su otkrila da se ispod tih grobova nalazi još starije.
Petrova crkva kod Novog Pazara, najstarija bogomolja u Srbiji, bila je svedok krštenja Rastka Nemanjića, odricanja Stefana Nemanje od prestola i mnogih ključnih događaja srpske prošlosti.
U različitim krajevima srpskih zemalja recept dobija posebne oblike i ukrase, ali srž ostaje ista – svaka pletenica i krst od testa simbolizuju zajedništvo i blagoslov doma.
Centralna proslava velikog jubileja održaće se 24. i 25. oktobra u Deževi, uz svečanu akademiju i liturgijsko sabranje kojim će načalstvovati poglavar Srpske pravoslavne crkve.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 20. četvrtak po Duhovima govori o unutrašnjoj borbi, demonima koji opsedaju pravednike i neuništivoj moći krsta koja pobedonosno sija kroz tamu.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Centralna proslava velikog jubileja održaće se 24. i 25. oktobra u Deževi, uz svečanu akademiju i liturgijsko sabranje kojim će načalstvovati poglavar Srpske pravoslavne crkve.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
U ime patrijarha Porfirija, episkop lipljanski i vojni Dositej održao je dirljivu besedu o veri, služenju i žrtvi čoveka koji je život posvetio Otadžbini.