Printscreen/Youtube/Телевизија ХрамKrštenje jedne bebe.
Protojerej Saša Petrović objašnjava da, iako kropljenje nije u potpunosti pravilno, vernici koji su kršteni na taj način, a nisu za to odgovorni, mogu nastaviti živeti crkvenim životom i primiti Božiju blagodat koja nadoknađuje eventualni nedostatak u obredu.
Da li zbog brzog tempa života sa namerom da čin krštenja učine "praktičnijim" ili u nedostatku krstionica sveštenici brojne vernike krštavaju kropljenjem umesto pogružavanjem, što nameće pitanje: šta da rade oni koji su kršteni na taj način?
Protojerej Saša Petrović, izgovarajući reči pune duhovne utehe, osvetljava put onima koji su suočeni s ovom dilemom:
- Šta će biti sa stotinama hiljada ili milionima duša koji su kršteni na nepravilan način – kropljenjem. Mišljenje mnogih duhovnika preovladava da ukoliko ta osoba koja je krštena na nepravilan način, a da za to nije kriva, ne snosi odgovornost za nepravilno krštenje, ako nastavi da živi crkvenim svetotajinskim životom: da posti, ispoveda se, pričešćuje se – onda će blagodat Božja izgladiti i nadomestiti taj nedostatak nepravilnog krštenja - ističe otac Saša i jednoj od svojih beseda.
Profimedia
Krštenje jedne bebe.
Sveta tajna krštenja predstavlja prvi korak na putu spasenja, uvodeći dušu u zajednicu s Bogom. Ovim činom, duša se osvećuje i dobija novi život u Hristu. Kroz trostruko uranjanje u vodu, u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, vernik se povezuje s Hristovom smrću i vaskrsenjem, obnavljajući se u duhu i telu. Voda postaje izvor pročišćenja, brišući sve grehe, uključujući prvorodni, i vodi krštenika ka svetlosti novog života.
U čemu je razlika između kropljenja i pogružavanja?
Ako je krštenje izvršio pravoslavni sveštenik, krštenje je sasvim ispravno. Patrijarh Pavle je o tome govorio: “Ako bi čak sveštenik, izostavio neku molitvu ili je pogrešno pročitao, krštenje bi ipak bilo potpuno. Bog bi poslao svog anđela da dopuni krštenje, a sveštenik će pred Bogom odgovarati za sve što je propustio.”
Tanjug
Patrijarh Pavle
Kropljenje znači prskanje vodom, a pogružavanje potapanje pod vodu. Svetim ocima nije bilo glavno pitanje sa kolikom količinom vode je neko kršten, nego da li je uopšte korišćena voda za krštenje ili ne. Ako bi krštenje zavisilo od količine vode, onda bismo došli u situaciju da sumnjamo u legitimitet gotovo celokupnog sveštenstva. Vrlo bi teško bilo dokazati da je neki od naših današnjih episkopa bio kršten potapanjem u vodu, i ne samo on, nego i svi oni koji su krstili njegove prethodnike s generacije na generaciju. Da je to pitanje bilo značajno, svakako bi se u crkvi s generacije na generaciju prenosila i ta informacija koliko je vode bilo upotrebljeno u nečijem krštenju.
Ako bi se ispostavilo da je bilo koji u nizu episkopa od apostola do danas, kršten samo kropljenjem i ako bi to bilo neispravno, onda bi i sva rukopoloženja koja je takav episkop izvršio bila nevažeća. Onda bi i svi oni koje su tako rukopoloženi sveštenici dalje krštavali, bili nekršteni i tako bi smo došli do toga da danas ne bi mogli sa sigurnošću ustanoviti da uopšte ima ikog ko je ispravno kršten.
Hvala Bogu, takve sumnje naravno, nemaju nikakvog osnova u kanonima svetih otaca. Krštenje je validno čak i ako bi se upotrebila samo vodena para iz vazduha, tamo gde nema vode. Voda sama po sebi nije tako bitna. Bitno je da verujemo da je Bog tvorac vode, da je Bog domaćin u ovom materijalnom svetu i da se sve potčinjava Njegovoj vlasti. Da verujemo da se voda osvećuje molitvom i da tako osveštana učestvuje u svetoj tajni krštenja.
Ukoliko vas zanima kako izgleda čin pogružavanja, pogledajte video-snimke ispod teksta.
Sestra Hatarina je pričala o prelomnom trenutku kada je, usled duhovne praznine, otkrila veru i odlučila da se posveti monaštvu, što nije naišlo na razumevanje kod njenih roditelja koji su, na kraju, preminuli ubrzo nakon njenog odlaska u manastir.
Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Sveta tajna pokajanja oprašta grehe onima koji se iskreno kaju i ispovede ih pred sveštenikom, dok sveta tajna sveštenstva omogućava duhovnu vlast episkopima i sveštenicima da vrše druge tajne...
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.