Printscreen/Youtube/Телевизија ХрамKrštenje jedne bebe.
Protojerej Saša Petrović objašnjava da, iako kropljenje nije u potpunosti pravilno, vernici koji su kršteni na taj način, a nisu za to odgovorni, mogu nastaviti živeti crkvenim životom i primiti Božiju blagodat koja nadoknađuje eventualni nedostatak u obredu.
Da li zbog brzog tempa života sa namerom da čin krštenja učine "praktičnijim" ili u nedostatku krstionica sveštenici brojne vernike krštavaju kropljenjem umesto pogružavanjem, što nameće pitanje: šta da rade oni koji su kršteni na taj način?
Protojerej Saša Petrović, izgovarajući reči pune duhovne utehe, osvetljava put onima koji su suočeni s ovom dilemom:
- Šta će biti sa stotinama hiljada ili milionima duša koji su kršteni na nepravilan način – kropljenjem. Mišljenje mnogih duhovnika preovladava da ukoliko ta osoba koja je krštena na nepravilan način, a da za to nije kriva, ne snosi odgovornost za nepravilno krštenje, ako nastavi da živi crkvenim svetotajinskim životom: da posti, ispoveda se, pričešćuje se – onda će blagodat Božja izgladiti i nadomestiti taj nedostatak nepravilnog krštenja - ističe otac Saša i jednoj od svojih beseda.
Profimedia
Krštenje jedne bebe.
Sveta tajna krštenja predstavlja prvi korak na putu spasenja, uvodeći dušu u zajednicu s Bogom. Ovim činom, duša se osvećuje i dobija novi život u Hristu. Kroz trostruko uranjanje u vodu, u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, vernik se povezuje s Hristovom smrću i vaskrsenjem, obnavljajući se u duhu i telu. Voda postaje izvor pročišćenja, brišući sve grehe, uključujući prvorodni, i vodi krštenika ka svetlosti novog života.
U čemu je razlika između kropljenja i pogružavanja?
Ako je krštenje izvršio pravoslavni sveštenik, krštenje je sasvim ispravno. Patrijarh Pavle je o tome govorio: “Ako bi čak sveštenik, izostavio neku molitvu ili je pogrešno pročitao, krštenje bi ipak bilo potpuno. Bog bi poslao svog anđela da dopuni krštenje, a sveštenik će pred Bogom odgovarati za sve što je propustio.”
Tanjug
Patrijarh Pavle
Kropljenje znači prskanje vodom, a pogružavanje potapanje pod vodu. Svetim ocima nije bilo glavno pitanje sa kolikom količinom vode je neko kršten, nego da li je uopšte korišćena voda za krštenje ili ne. Ako bi krštenje zavisilo od količine vode, onda bismo došli u situaciju da sumnjamo u legitimitet gotovo celokupnog sveštenstva. Vrlo bi teško bilo dokazati da je neki od naših današnjih episkopa bio kršten potapanjem u vodu, i ne samo on, nego i svi oni koji su krstili njegove prethodnike s generacije na generaciju. Da je to pitanje bilo značajno, svakako bi se u crkvi s generacije na generaciju prenosila i ta informacija koliko je vode bilo upotrebljeno u nečijem krštenju.
Ako bi se ispostavilo da je bilo koji u nizu episkopa od apostola do danas, kršten samo kropljenjem i ako bi to bilo neispravno, onda bi i sva rukopoloženja koja je takav episkop izvršio bila nevažeća. Onda bi i svi oni koje su tako rukopoloženi sveštenici dalje krštavali, bili nekršteni i tako bi smo došli do toga da danas ne bi mogli sa sigurnošću ustanoviti da uopšte ima ikog ko je ispravno kršten.
Hvala Bogu, takve sumnje naravno, nemaju nikakvog osnova u kanonima svetih otaca. Krštenje je validno čak i ako bi se upotrebila samo vodena para iz vazduha, tamo gde nema vode. Voda sama po sebi nije tako bitna. Bitno je da verujemo da je Bog tvorac vode, da je Bog domaćin u ovom materijalnom svetu i da se sve potčinjava Njegovoj vlasti. Da verujemo da se voda osvećuje molitvom i da tako osveštana učestvuje u svetoj tajni krštenja.
Ukoliko vas zanima kako izgleda čin pogružavanja, pogledajte video-snimke ispod teksta.
Sestra Hatarina je pričala o prelomnom trenutku kada je, usled duhovne praznine, otkrila veru i odlučila da se posveti monaštvu, što nije naišlo na razumevanje kod njenih roditelja koji su, na kraju, preminuli ubrzo nakon njenog odlaska u manastir.
Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
U Hramu Svetih novomučenika jasenovačkih episkop pakračko-slavonski služio je svetu arhijerejsku liturgiju, tokom koje je krštena novoprosvećena sluškinja Božja.
U besedi za utorak 3. sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se sve otkriva, od najmračnijih izdajničkih planova do dobrih dela učinjenih u tajnosti, i kako će svako osetiti strah ili radost koju istina donosi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tarasija po starom i Svetog Kodrata Korintskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetu Mariju Evgeniju de Žezus, dok su muslimani u mesecu ramazana, a u judaizmu danas nema većeg praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
On je istakao da krštenje označava početak njihovog života u crkvi i da se tom činu raduju ne samo ljudi na zemlji već i nebo, i anđeli, i svetitelji Božji, saopštili su iz SPC.
Sveta tajna pokajanja oprašta grehe onima koji se iskreno kaju i ispovede ih pred sveštenikom, dok sveta tajna sveštenstva omogućava duhovnu vlast episkopima i sveštenicima da vrše druge tajne...
U besedi za utorak 3. sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se sve otkriva, od najmračnijih izdajničkih planova do dobrih dela učinjenih u tajnosti, i kako će svako osetiti strah ili radost koju istina donosi.
Jedna snažna pouka svetogorskog podvižnika otkriva zašto je dužnost vernika da dobrim mislima, rečima i brigom za drugoga sačuvaju zajednicu od raspadanja.
Otac Pjer al-Rai iz južnog Libana nastradao je dok je ostao sa svojim vernicima, odbijajući evakuaciju i pokazujući koliko su lokalne hrišćanske zajednice ranjive u sukobima između Izraela i Irana.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Dok se sukob između Irana, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država opasno zaoštrava, poglavari pomesnih pravoslavnih crkava upozoravaju na katastrofalne posledice i pozivaju da se zaustavi nasilje.